Na Kapitulu su sudjelovala braća sa svih šest kontinenata, iz skoro svih Provincija. Iz naše Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda sudjelovali smo brat Mario Zrakić i ja. Na put prema Asizu krenuli smo bez velikih očekivanja, pa čak i s dozom sumnje ne znajući što nas ondje zapravo čeka. Međutim, vrlo brzo pokazalo se da je pred nama iskustvo koje će nadmašiti sva očekivanja.

Program je bio vrlo intenzivan, ispunjen raznim nagovorima, zajedničkom molitvom, slavljenjem euharistije, razmjenom životnih iskustava, radom u jezičnim skupinama te hodočašćem na mjesta koja su obilježila život svetoga Franje (Carceri, sv. Damjan, Procijunkula i Sacro Convento).

Upravo je susret s braćom iz različitih kultura i jezika bio najveće bogatstvo ovoga kapitula. Različita iskustva života i poslanja, različiti pogledi na izazove današnjeg svijeta i Reda pokazali su koliko je franjevačko bratstvo uistinu univerzalno. Čuti mišljenja drugih i drugačijih iskustvo je koje širi horizonte i pomaže dublje razumjeti vlastiti poziv i pripadnost Redu, a ne samo Provinciji.

Posebna vrijednost susreta bila je prilika slušati Giuseppea Buffona kako tumači sam pojam bratstva i novost koju je sv. Franjo donio. Njegove predavanje kao i brojna druga otvorila su nam nove perspektive u razumijevanju franjevačke baštine i njezine aktualnosti u suvremenom svijetu. Imati mogućnost izravno slušati ljude koji svojim znanjem i životom oblikuju suvremenu franjevačku misao može se doista smatrati velikom milošću.

Iako su dani provedeni u Asizu bili obilježeni visokim temperaturama, vrućina nije mogla zasjeniti ljepotu zajedništva koje se ondje živjelo. Susreti, razgovori, zajednička molitva i jednostavno dijeljenje svakodnevice s braćom iz cijeloga svijeta ostavili su snažan dojam i potvrdili kako franjevačko bratstvo nadilazi granice država, jezika i kultura.

Iako možda nisu doneseni konkretni prijedlozi za Generalni kapitul, ovaj se susret nikako ne može smatrati neuspješnim. Iz Asiza smo se vratili obogaćeni novim prijateljstvima, novim pogledima i obnovljenom željom da vlastiti poziv živimo još autentičnije. Ono što je na početku puta bilo tek neizvjesno očekivanje, na kraju se pokazalo kao jedno od onih iskustava koja ostavljaju trag i dugo nastavljaju živjeti u srcu.

fra Gabrijel Bošnjak

Knjiga donosi dvadeset i šest osobnih svjedočanstava Iločana o progonstvu tijekom Domovinskog rata, kao i autentična pisma nastala u okupiranom Iloku između 1991. i 1995. godine. Na njezinim su stranicama sačuvana dragocjena sjećanja ljudi koji su proživjeli godine neizvjesnosti, progonstva i povratka, ostavljajući budućim naraštajima trajno svjedočanstvo o jednom od najtežih razdoblja u novijoj povijesti grada Iloka.

Na početku predstavljanja okupljene je pozdravio urednik knjige fra Grgur Blažević, koji je istaknuo kako je ideja za nastanak knjige nastala prilikom predstavljanja novoga izdanja knjige fra Marka Malovića Ostajemo u Iloku, kada je fra Slavko Antunović predložio prikupljanje osobnih svjedočanstava Iločana iz vremena progonstva. Prihvaćanjem toga prijedloga započeo je višemjesečni rad na prikupljanju, uređivanju i oblikovanju knjige.

O knjizi su govorili dr. Vesna Škare Ožbolt, gradonačelnica Grada Iloka Renata Banožić, fra Slavko Antunović te urednik fra Grgur Blažević. U svojim su izlaganjima naglasili važnost čuvanja povijesne istine i osobnih svjedočanstava kao neizostavnoga dijela kolektivnoga pamćenja hrvatskoga naroda.

Na kraju programa upućena je molitva za sve poginule, nestale i preminule Iločane te za sve žrtve Domovinskoga rata.

Fra Grgur Blažević zahvalio je svim autorima koji su podijelili svoja svjedočanstva, svima koji su ustupili fotografije i dokumente te svima koji su na bilo koji način pridonijeli nastanku ove vrijedne publikacije. Posebna zahvala upućena je gospođi Željki i Hotelu Dunav na gostoprimstvu, ustupljenom prostoru i domjenku kojim su počastili sve sudionike predstavljanja.

Knjiga Iločki egzodus – Ilok 1991. – 1997. – Svjedočanstva Iločana ostaje trajni zapis o ljudima koji su u godinama progonstva sačuvali vjeru, dostojanstvo i ljubav prema svome gradu, a ujedno i vrijedno svjedočanstvo za buduće naraštaje.

Na ovom zahvalnom slavlju okupili su se brojni vjernici, članovi obitelji, subraća franjevci, svećenici, prijatelji i gosti kako bi s fra Stjepanom zahvalili Bogu za dar njegova svećeničkog poziva i plodove njegova dugogodišnjeg pastoralnog djelovanja.

Na euharistijskom slavlju propovjednik fra Franjo Jurinec istaknuo je važnost ustrajnosti u svećeničkom pozivu te vjernosti Kristu i Crkvi kroz desetljeća služenja Božjem narodu. Zlatna misa bila je prigoda prisjetiti se brojnih susreta, sakramenata, propovijedi i pastoralnih inicijativa kojima je fra Stjepan obilježio svoj svećenički put.

Na kraju euharistijskog slavlja okupljeni su slavljeniku uputili iskrene čestitke i izraze zahvalnosti, poželjevši mu obilje Božjeg blagoslova, zdravlja i mira u daljnjim godinama života. Zajedničko druženje nakon svete mise nastavilo se u radosnom ozračju, potvrđujući povezanost zajednice sa svojim jubilarcem.

Neka Gospodin i dalje prati fra Stjepana Jambrošića svojom milošću te ga zagovorom svetoga Franje Asiškoga obdari snagom, radošću i mirom.

Novi Sad, 4. srpnja 2026. – U franjevačkoj crkvi sv. Ivana Kapistrana u Novom Sadu svečano je proslavljena zlatna misa fra Karla Harmatha, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Zahvalno slavlje, koje je okupilo brojne vjernike, braću franjevce, svećenike, redovnice i prijatelje, bilo je okrunjeno uručenjem papinskoga odličja Pro Ecclesia et Pontifice, koje je u ime Svetoga Oca uručio apostolski nuncij u Republici Srbiji, nadbiskup Santo Rocco Gangemi.

Već pri dolasku u novosadski samostan bilo je jasno da je to događaj cijele zajednice. Na ulazu su goste srdačno dočekivali domaćini, dok su se iza kulisa odvijale posljednje pripreme. Jedni su u crkvi uvježbavali liturgijsko pjevanje, drugi su u samostanskom dvorištu pripremali zajednički objed, a brojni volonteri skladno su izvršavali svoje zadaće. Takvo zajedništvo i spremnost na služenje najbolje su svjedočili o živoj zajednicu u Novom Sadu koja se okuplja oko svoga pastira fra Karla.

Svečano euharistijsko slavlje započelo je procesijom koju je predvodio zlatomisnik fra Karlo Harmath. Uz apostolskog nuncija nadbiskupa Santo Rocca Gangemija, suslavio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić te petnaestak svećenika.

Na početku slavlja fra Karlo je pozdravio okupljene te istaknuo kako ovu obljetnicu želi prije svega proslaviti kao zahvaljivanje Bogu za pedeset godina svećeničke službe. Posebno je naglasio da je želio slaviti upravo sa zajednicama među kojima već desetljećima djeluje – s vjernicima koji Boga slave na hrvatskom i mađarskom jeziku.

Upravo je ta dvojezičnost obilježila cijelo slavlje. Liturgija, navještaj Božje riječi, homilija, molitve vjernika i liturgijsko pjevanje skladno su se izmjenjivali na hrvatskom i mađarskom jeziku. Zahvaljujući projekciji prijevoda na ekranima, svi su sudionici mogli u istom trenutku pratiti cjelokupni tijek slavlja na vlastitom jeziku. Time je na osobit način izraženo zajedništvo dviju zajednica koje desetljećima žive i mole zajedno.

Vrhunac slavlja uslijedio je nakon popričesne molitve. Apostolski nuncij nadbiskup Santo Rocco Gangemi obratio se okupljenima riječima zahvale za dugogodišnje i plodonosno služenje fra Karla Harmatha. Potom je pročitao dekret kojim je Sveti Otac fra Karlu podijelio papinsko odličje Pro Ecclesia et Pontifice, jedno od najviših papinskih priznanja za iznimne zasluge u služenju Crkvi.

Nakon čitanja dekreta nuncij je pred oltarom uručio zlatomisniku pergamenu i odlikovao ga papinskim odličjem. Dugotrajan i srdačan pljesak okupljenih vjernika bio je više od uobičajenoga izraza čestitke – bio je iskrena zahvala čovjeku koji je desetljećima svoj život darivao Crkvi, Redu i hrvatskoj te mađarskoj zajednici u Vojvodini.

Po završetku euharistijskog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje, također dvojezično, nakon kojega je fra Karlo podijelio svoj zlatomisnički blagoslov. Zahvalno slavlje zaključeno je himnom Te Deum, kojom je cijela zajednica Bogu zahvalila za dar njegova svećeništva i za sva primljena dobročinstva.

Radost zajedništva nastavila se i nakon liturgije. U samostanskom dvorištu domaćini su priredili zajednički objed za sve sudionike. Gostoljubivost, srdačnost i ozračje koje je vladalo među okupljenima pokazali su ono najljepše lice franjevačke zajednice – zajednice koja zna zahvaljivati, slaviti i zajedno nositi plodove dugogodišnjega služenja.

Zlatna misa fra Karla Harmatha tako je postala mnogo više od obilježavanja jednoga osobnog jubileja. Bila je to proslava vjernosti Bogu, zahvalnosti za pedeset godina svećeništva i priznanje životu koji je ostavio dubok trag u Crkvi, među hrvatskim i mađarskim vjernicima Vojvodine te u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda.

Ad multos annos, dragi fra Karlo!