Primopredaja je obavljena u nazočnosti fra Ivice Jagodića, provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Ilije Mijatovića, novoga ekonoma Provincije, te fra Leopolda Palića, gvardijana Franjevačkog samostana u Karlovcu.

Tom je prigodom izvršena primopredaja samostanske uprave i cjelokupne dokumentacije vezane uz ekonomsku službu.

Nazočni su izrazili duboku zahvalnost fra Marku Pustišeku za dosadašnji predani i neumorni rad na iznimno zahtjevnoj službi provincijalnog ekonoma, koju je obnašao u izazovnom vremenu obnove više samostana stradalih u potresu. Uz zahvale na dosadašnjem trudu, upućene su mu želje za obilje Božjega blagoslova, snage i uspjeha na novoj službi u Karlovcu, gdje će nastaviti svoj rad na daljnjoj obnovi samostana nakon potresa. Također, izrečena je hvala i dosadašnjem ekonomu fra Siniši Puciću za njegovu dosadašnju brigu i služenje samostanskoj zajednici.

​Od blagdana Rana sv. Franje (17. rujna) pa sve do današnje svetkovine svakodnevno smo imali pobožnosti: krunicu, litanije, klanjanje, čašćenje križa i relikvije sveca te obred preminuća sv. Franje. Vjernici su se u to vrijeme mogli pomoliti pred svečevom relikvijom i napisati svoje nakane, probleme i križeve za koje smo molili.

​Samu svetkovinu sv. Franje na misi u 11.00 sati obogatio je svojom prisutnošću biskup mons. Ivan Ćurić, koji nas je kroz propovijed na svojstven način oduševio sv. Franjom i njegovom ljubavlju prema svemu stvorenom. Pozivajući se na događaje iz svečeva života, kao što su njegovo preminuće i njegov prikaz utjelovljenja u jaslicama, potaknuo nas je na još žarči život za Krista.

​Na samom kraju svete mise gvardijan fra Marko Ćosić uputio je riječi zahvale mons. Ćuriću, ministrantima, čitačima, pjevačima, svima koji su pomogli u organizaciji proslave ove svetkovine te svim prisutnim vjernicima.

​Nakon svete mise, uz smijeh, druženje, hranu i piće, nastavili smo susret u samostanskom dvorištu zajedno s vjernicima.

​Primjer sv. Franje, možda više nego ikada, potreban nam je u današnjem svijetu – svijetu koji ne prepoznaje čovjeka pokraj sebe. Ovaj nas svetac potiče da svakome pristupimo kao bratu koji u životu treba ljubav.

fra Antonio Kirin

Fotografije: Vedran Barić

„Sveti Franjo Asiški – uzor evanđeoskoga života“ bila je tema seminara te su se sudionici seminara od 1. do 4. listopada 2026. mogli prigodno pripremiti za blagdan sv. Franje kroz različite teme iz franjevačke duhovnosti.

U samoj trodnevnici u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije svaku večer molila se franjevačka krunica s litanijama, slavila svečana euharistija s prigodnom propovijedi te se zajednički molio potpuni oprost na kraju svake svete mise. Trodnevnicu su predvodili fra Benjamin Milković, fra Goran Malenica i fra Ivan Matić, gvardijan samoborskoga franjevačkog samostana.

Posebno svečan bio je treći dan trodnevnice, u subotu, 3. listopada, kada je održan tradicionalni Obred preminuća svetoga Franje Asiškoga, kojim se franjevačka obitelj na osobit način spominje posljednjih trenutaka života svoga Serafskoga Oca.

Obred je predvodio fra Ivan Matić, a započeo je Pjesmom stvorova i uvodnom molitvom. Ulomke iz životopisa svetoga Franje i prigodne molitve čitali su fra Ivan Matić, fra Vatroslav Frkin i fra Benjamin Milković, dok je fra Goran Malenica pročitao Okružno pismo brata Ilije o preminuću svetoga oca Franje.

Posebnu dubinu obredu dali su mladi koji su uprizorili posljednje trenutke života Serafskoga Oca. Kroz scenski prikaz, molitvu i kontemplaciju približili su vjernicima Franjin ovozemaljski odlazak – trenutak u kojem je, okružen svojom braćom, siromašan i potpuno predan Bogu, dočekao sestricu smrt. Cjelovit obred glazbeno je pratio zbor pod ravnanjem Marina Rimca.

Po završetku svetih misa tijekom trodnevnice vjernici su imali priliku osobno pristupiti relikvijama svetoga Franje Asiškoga, zadržati se pred njima u tišini te uputiti osobnu molitvu.

U nedjelju, 4. listopada, na sam blagdan svetoga Franje Asiškoga, ujedno i završetak seminara, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Samoboru slavljena su svečana misna slavlja.

Nakon večernje svete mise proslava se nastavila u Kući susreta Tabor, gdje je u zajedništvu franjevaca i brojnih vjernika obilježen blagdan njihova nebeskog zaštitnika.

Trodnevnica, Obred preminuća i blagdan svetoga Franje tako su zaokružili seminar posvećen velikom asiškom svecu, čiji život i nakon osam stoljeća ostaje snažan poziv na jednostavnost, bratstvo, mir i potpuno življenje Evanđelja.

Preuzeto s: https://tabor.hr/

Misno slavlje vodio je dominikanac fr. Slavko Slišković, koji je na početku euharistije čestitao blagdan franjevcima, članovima Franjevačkoga svjetovnog reda te svima koji se nadahnjuju likom sv. Franje. U propovijedi je naglasio kako Franjin lik i nakon 800 godina jednako snažno svjedoči o ljubavi prema Isusu Kristu.

Posebno se zadržao na trenutku Franjina susreta s gubavcem. Iako je Franjo u početku izbjegavao gubavce i osjećao odbojnost prema njima, u svojoj oporuci ističe kako je upravo taj susret bio presudan trenutak u kojem je prepoznao Krista. Propovjednik je stoga postavio pitanje: Tko je gubavac u mojem životu kojega izbjegavam? Zaključio je kako je i sam Franjo bio suočen s „gubom” vlastitoga srca te da nas Bog poziva na čišćenje srca, pri čemu nam sv. Franjo pruža velik primjer.

Ove godine obilježava se 800. obljetnica Franjina prijelaza u nebeski dom i jubilarna godina posvećena Asiškom Svecu. Tom je prigodom na kraju slavlja gvardijan fra Tomislav Faletar uputio riječ zahvale svim vjernicima i dobročiniteljima samostana.

Na misnome slavlju koncelebrirali su provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić, braća franjevci te svećenici Prvostolnog kaptola. Svečano slavlje uzveličano je zvukom orgulja i skladnim glasom zbora naše crkve.

fra Ante Čulina

Svakoga dana vjernici su ispunjavali kaptolsku crkvu već na molitvi Gospine krunice i litanija sv. Franji. Uslijedilo je slavlje svete mise s prigodnom propovijedi, da bi nakon toga od dana do dana uslijedio različit duhovni program: tematski nagovori, pobožnost čašćenja križa i euharistijska klanjanja. Također, vjernici u potrebi mogli su primiti sakrament bolesničkog pomazanja, a svakodnevno su braća svećenici bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, kojem su mnogi vjernici pristupili.

Prva tri dana devetnice sv. Franji svete mise je predslavio fra Bojan Rizvan iz Zadra, razmatrajući o Svečevom obraćenju i našoj potrebi za istim, te o Franji kao euharistijskom i crkvenom čovjeku. Drugo trodnevlje predvodio je fra Vinko Brković iz Slavonskog Broda, govoreći o trima temama, važnima za život i duhovnost sv. Franje: Božić, križ i Blažena Djevica Marija. Sedmoga dana svetu misu je predvodio fra Grgur Blažević iz Jastrebarskog na temu molitve, a osmoga dana gvardijan fra Tomislav Faletar o Franji kao izliječenom čovjeku.

Vrhunac devetnice i cijele ove jubilarne godine bio je u subotu, 3. listopada na datum smrti sv. Franje, kada je misno slavlje s Obredom preminuća predvodio provincijalni ministar fra Ivica Jagodić. “Franjo je pred smrt ostavio samo jednu jedinu stvarnost – život koji je braću upućivao prema Kristu. Nakon osam stoljeća još uvijek govorimo o Franji, a on kao da nam i dalje pokazuje dalje od sebe – prema Kristu”, rekao je provincijalni ministar, dodavši da, kada se s Franjina života ukloni sve ono što nas zadivljuje – Asiz, siromaštvo, gubavci, Porcijunkula, Greccio, bratstvo, Pjesma stvorova, La Verna – u njegovu središtu ostaje jedna velika ljubav – Isus Krist. Franjo je jednostavno bio čovjek koji je dopustio da ga ljubav prema Kristu zahvati toliko duboko da mu je ljubav prema Kristu oblikovala pogled, odluke, odnose s braćom, molitvu i čitav život.

Govoreći o kaptolskoj obnovljenoj crkvi i samostanu, fra Ivica je svojoj kaptolskoj braći poručio da svaka obnova kamena svoj puni smisao dobiva tek kada postane prostorom obnove čovjeka, a to će se dogoditi ako čovjek koji uđe kroz ova vrata pronađe braću koja za svakoga imaju vremena; ako u ovoj crkvi ranjeni čovjek može pristupiti sakramentu pomirenja i otići s iskustvom milosrđa; ako mladi ovdje susretnu radosne franjevce čiji će ih život potaknuti da se i sami zapitaju što Bog želi od njih; ako siromašan i osamljen čovjek osjeti da ovdje nije stranac; ako samostansko bratstvo bude mjesto u kojem se može vidjeti da Evanđelje jest život koji pokušavaju živjeti. “Tada će onda ova franjevačka kuća biti mjesto na kojem čovjek može naslutiti blizinu Krista. Neka Krist i u nama ostavi toliko dubok trag da se u našim riječima prepozna njegova dobrota. Tada ćemo i mi jednoga dana poći s ovoga svijeta praznih ruku, a ipak ostaviti trag ljubavi po kojem će mnogi prepoznati onoga koga smo ljubili”, zaključio je fra Ivica Jagodić.

Svetkovina sv. Franje svečano je proslavljena na svih pet nedjeljnih svetih misa, a osobito je svečano bilo navečer kada su po drevnoj tradiciji kaptolsku crkvu pohodili braća dominikanci, na čelu s fr. Slavkom Sliškovićem, koji je predvodio misno slavlje, zajedno sa samostanskom braćom te gostujućim svećenicima. Na kraju svete mise se gvardijan fra Tomislav Faletar zahvalio svima koji su bili uz braću u dobrim i lošim vremenima, osobito u godinama tijekom obnove crkve i samostana nakon potresa. Posebno je zahvalio braći i sestrama iz Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, dobročiniteljima i prijateljima.

fra Siniša Pucić