Razmišljanje: ONAJ KOGA SU ZMIJE KLALE BOJI SE I GUŠTERA

Ovih predizbornih dana  s posebnim  simpatijama čitam i slušam govoriti o kolegi svećeniku iz Splita don Ivanu Grubišiću. Morom iskreno priznati  da kolegu osobno ne poznam i da jedino  o njemu znam  samo ono i  onoliko koliko su i što su o njemu  napisali ili izrekli  mediji.
Prema jednima radi se o naprednom teologu i sociologu koji se ne slaže baš uvijek s socijalnim i drugim  naukom Crkve. Drugi će reći da je okrenut malo previše ulijevo, što baš i nije karakteristika katoličkih svećenika i biskupa! Treći će reći ili napisati da se radi o svećeniku  koji je degradiran od svog nadbiskupa i kojeg je, na određen način, suspendirala sama crkvena vlast!
Ne ulazeći u bit stvari, ona u ovom trenutku nije niti bitna, bitno je da se kolega svećenik dao u predizbornu utrku tražeći podršku za sebe i svoju stranku u hrvatskom Saboru. Prema Crkvenom kanonskom  pravu svećenik, zakonodavac ne kaže izričito radi li se o aktivnom ili umirovljenom svećeniku, ne smije biti član niti jedne stranke ili partije! Prema istim medijima, don Grubišić će prikupiti više glasova za sebe i svoju stranke nego Kerum i Jambo pojedinačno!
Drugo: puno puta smo čuli i čitali ovaj ili onaj svećenik zloupotrijebio je propovjedaonicu govoreći o politici! Ja o pojmu «politika», gledano korijenski, imam pozitivno mišljenje. Prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića riječ «politika»  dolazi od grčke riječi «polis!» što u prijevodu znači grad i država!
Pridjev proizveden iz te imenice «politikos!»  znači: građanski, državni, javni!
Prema tome kad je riječ o politici radi se o djelatnostima u s vezi s državom, državnim poslovima, rukovođenju s državom. Drugim riječima: politika bi trebala biti skrb, briga za narod!
«Svećenik, koji je degradiran i kojeg je crkvena vlast suspendirala, ne traži i ne ističe ništa drugo doli viziju pravednosti koja bi trebala biti načelo svakog društva koje teži jednakosti i političkoj odgovornosti!» Zar to isto ne traži i crkveno Učiteljstvo? Stoga u potpunosti se slažem s ovim što stoji kao citat!
Samo što će biti, ako dotični sociolog, svećenik i teolog, ne uspije u tako plemenitim idejama? Odgovor na to daje nam prorok Malahija, koji živi u petom stoljeću prije Krista. To smo čitanje čitali prije dva ili tri tjedna! U to vrijeme na vlasti su bile religiozne stranke. Malahija se u prvom redu obraća  svećenicima Starog zavjeta, ali i nama Novozavjetnim, koji su postali nevjerni! On ih kori oštrim riječima: »Vi ste s puta zašli; učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev!» U retku sedmom kaže se: «Usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Gospodina nad vojskama!» ( Mal 2,7 )
Bit će lijepo i plemenito ako kolega uspije, ali  što će biti ako ne uspije? Neuspjeh će se pripisati nekome drugome! Zna se! Crkva je bila, jest i bit će dežurni krivac za mnoge neuspjehe u društvu! Zato i u naslovu citiram  ono što kaže narodna mudrost: «Koga su zmije klale boji se i guštera!»

Kolega Grubišiću, nije s gorega naučiti nešto i od narodne mudrosti «Čuvaj se Danajaca i kad ti darove nose !»

Objavljeno 8.11.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić