O rasporedu:  
NARODE MOJ,  ŠTO UČINIH TEBI? i CLUSTERING su dvije uvodne skladbice od kojih prva na mjestu uvertire poziva na neizvjestnost i molitvu, dok druga uvodi u nemila olujna zbivanja...
LA RONDE (1994.)obiluje mnoštvom istodobnih i uzastopnih folklornih pjevnih i motoričkih motiva koji se javljaju u turobnim, razigranim, sjetnim ili ushićenim stanjima.
SONATA "Intra vitam mortemque" (1994.) je podsvjesna predodžba o stanju u kojem se nalaze stanovnici okupiranoga grada kao u nekoj golemoj čekaonici pod vedrim nebom. Razmatra stanje doslovno između života i smrti. Opori rustikalni motivi grčevito  se opiru silama mraka, da bi se na kraju preobrazili u sublimnu viziju).
PODOBE IZ  SANJ je naslov drame Ivana Cankara koji je ovdje poslužio za naziv skladbe za glasovir, odnosno orgulje, koju je autor napisao u veljači 1993. Naslov je  vezan za ratno stanje, te se strahote mješaju s glazbenim motivima iz Hrvatske (Vu'noj crnoj gori), Slovenije (Oj, tam za goro), i Bosne i Hercegovine (Noć, tamna noć, noć u pomoć). 
ZVUCI  TUGE I NADE  (1993.) - suita u deset stavaka -  ocrtavaju  sudbinu ratom zahvaćenih gradskih znamenitosti i događanja u samom gradu.
OLUJA  je skladana u kolovozu 1995. neposredno nakon pobjede nad agresorom. U skladbi se postupno sve više isprepleću suvremeni tehnički postupci s odgovarajućim glazbenim motivima i fragmentima autentičnog i furioznog izričaja.

Curriculum vitae -  Josip Magdić (Ogulin, 19. 3. 1937.), skladatelj, dirigent, orguljaš i pedagog nakon završene Više pedagoške škole (grupa: glazba – hrvatski jezik) u Zagrebu upisao je kompoziciju (L. M. Škerjanc) i dirigiranje (D. Švara) na Akademiji za glasbo u Ljubljani te 1966. magistrirao kompoziciju također u klasi L. M. Škerjanca. Orgulje je učio također u Ljubljani s P. Rančigajem. Isprva je bio samostalni umjetnik u Ljubljani, a 1967. odlazi u Bjelovar gdje postaje direktorom Glazbene škole V. Lisinskog. Od 1970. profesor  je teorijskih predmeta na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, 1972. utemeljuje i vodi ansambl za suvremenu glazbu MOMUS (Moderna muzika Sarajevo). 1977. pokreće i koncertira s grupom MASMANTRA koju spaja s elektroakustičkom radionicom (EAR) pri udruženju skladatelja. 1985. postaje redovitim profesorom.1981. tiskan mu je udžbenik Vokalna polifonija (Palestrina) po uzoru na suvremena nastojanja da se u oblasti predmeta Kontrapunkt, odnosno Polifonija zaista izučava renesansni slog koji je temelj daljem kontrapunktu, a ne species koje su pisane dvjesto godina nakon renesanse. Vrste su dobro došle tek u baroku i kasnije. - U Sarajevu je ostao i u vrijeme najtežih ratnih događanja nastupajući vrlo angažirano u okviru Hrvatskog kulturnog društva Napredak kada je stvorio i dvije značajne zbirke RATNE KAJDE '92 (8 različitih partitura) i DOMINUS CONTERENS BELLA (skladbe za orgulje). Tijekom 25 godina, koliko je radio u Sarajevu, predavao je: kompoziciju, orkestraciju, polifoniju, analizu glazbenih oblika, suvremenu notaciju i elektroničku glazbu.
Od 1995. redoviti je profesor teoretskih predmeta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 2006. g. Muzička akademija je tiskala dopunjen i bogato opremljen udžbenik Vokalnu polifoniju – strogi renesansni slog /Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis/. -  Često nastupa  solistički izvodeći vlastita djela na orguljskim koncertnim turnejama po Francuskoj, Danskoj, Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Norveškoj, SAD, Kanadi, Irskoj itd. -  239 opusa, koji se izvode gotovo u svim europskim zemljama i na više kontinenata,  stvoreni su za najrazličitije ansamble od solističke, komorne, simfonijske, vokalno-instrumentalne pa do dječje, zborske, scenske, tamburaške, elektroničke, filmske i multimedijalne glazbe, kao i instalacija. Veći dio je snimljen za različite radio i TV postaje, kao i na najrazličitije audio ili AV uređaje, odnosno kompaktne ploče.
Član je Društva slovenskih skladateljev od 1964., Udruženja kompozitora BiH od 1970., a Hrvatskog društva skladatelja od 1995. Bio je u tri mandata prodekan Muzičke akademije u Sarajevu od 1983. – 1985. i od 1990.- 1994., pročelnik Teoretsko-pedagoškog odsjeka od 1971.-1978., zatim Odsjeka za kompoziciju i dirigiranje od 1987. – 1989.Također je bio tajnik, a kasnije i predsjednik Udruženja kompozitora BiH (od 1982. - 1985.), zatim predsjednik manifestacije Dana muzičkog stvaralaštva BiH, vođa Elektroakustičke radionice BiH EAR, član i predsjedavajući redakcije  TMSJ u Opatiji, tajnik jugoslavenske sekcije ISCM (1984.- 1986.) itd.
Za svoje stvaralaštvo primio je nagrade i priznanja: Prešernovu akademsku nagradu 1964. za Koncert za flautu i orkestar,  Nagradu SSS-a 1969. za orkestarsku skladbu Constellation,  Nagradu IX. međunarodnog natječaja elektroakustičke glazbe u Bourgesu 1981. za skladbu Muzika za klarinet, saz i elektroniku, Šestotravanjsku nagradu grada Sarajeva  1986. za kantatu Legenda o zemlji i narodu, Nagradu Zlatno kolo Kulturno-prosvjetne zajednice BiH 1987., Četvrtosrpanjsku nagradu SUBNOR-a 1988. za skladbu Poema miru, Nagradu Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2002. za oratorij Fidelissima advocata Croatiae za soliste, dva zbora, orgulje i orkestar na tekst fra Vica Blekića i 2003. za Kasaciju za basklarinet i gudački kvartet, Zlatne plekete na Danima duhovne glazbe u Splitu (1998., 2004., 2006. i 2009.g.), Vjesnikovu nagraduJosip Štolcer Slavenski, za skladbu Fantazija – Hommage à Boris, za dva roga i gudački kvartet, 2007.g. i dr.

Objavljeno 8.10.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić