ROĐENDAN NAŠE ŽUPE

Želimo se polagano pripremati za 50-obljetnicu osnutka naše župe. Njezini počeci vezani su uz nastanak i razvoj tvornice "Bata" Borovo.
Iz najstarije SPOMENICE naše župe (Historia domus Residentiae nostre in Borovo 1941. godine) prenosimo:
"Godine 1930. započeo je Jan Bata izgrađivati u tadašnjoj Jugoslaviji, u mjestu Borovo, tvornicu gume, obuće i strojeva, koja je trebala proizvoditi za cijeli Balkan. Vrhovna uprava tvornice sastojala se većim dijelom od Srba i Čeha.
U Naselju je živjelo kao većinsko stanovništvo katoličko i Hrvatsko, Nijemci i Česi. Tvornica je u najbolje doba brojila preko četiri tisuće radnika. Većina ih je bila iz okolnih pravoslavnih sela: Borova, Bršadina, Bobote i Vere….
Duhovnu pastvu katoličkih vjernika povjerio je, tadašnji Đakovački biskup, mons. Akšamović, vukovarskim franjevcima. Služba se Božja ponajprije služila po različitim dvoranama, dok se konačno nije izabrala školska prostorija na prvom katu zvana "Kino dvorana"! Prvi svećenik, koji je bio dodijeljen Bati bio je dr. o. Alojzije Pišpek, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu i dugogodišnji rektor Sjemeništa. Dr. Pišpek je djelovao od kolovoza 1935. do 1936. godine. Njega je naslijedio o. Matija Matijašec.
Treći svećenik naše župe u nastanku bio je o. Marcel Gazolić od 1937. do 1940. godine. Četvrti po redu  bio je o. Petronije Pajtler od 1940. do 1941. godine.
Djelovanje svećenika se svodilo uglavnom na katehizaciju školske djece i na nedjeljnu misu. Svećenici su dolazili dva puta tjedno u školu uz honorar  u iznosu od 1200 dinara. To je bila sva njihova zarada!
Svećenik je dolazio najprije samostanskim kolima, zatim se plaćao podvoz.
Kasnije su dolazili vlakom i Batinim autobusom. Svećenik se hranio u "Domu", gdje je ostajao i preko podne.
Pater Alojzije je započeo organizirati vjernike u društvo "Zajednica svetog Josipa"! Svrha Društva bila je organizirani rad oko podizanja vjerskog i moralnog života u Borovu. U početku su svi bili registrirani kao članovi i plaćali su članarinu. Od tog novca i od elemozine podmiruju se potrebe crkve.
Nabavljaju se misnice, crkveno posuđe i drugo…
Svećenici se bore sa stotinu neprilika! Vode ogorčenu borbu sa liberalno-pravoslavnim vodstvom u tvornici Bata radi prava vjernika katolika Hrvatske nacionalnosti, koji su bili u svemu potiskivani, zabacivani i protjerivani …
U toj se borbi posebno istakao o. Marcel Gazdić.
Dopisom  od 21. lipnja 1938. godine uspijeva dobiti dozvolu od "Kongregacije za nauk vjere" ( Congregatio  pro Negotiis  Religiosorum ) da se u Borovu osnuje  samostalna župska kapelanija! Može se reći da je to službeni početak postojanja Na mjesto patra  Petronija Pajtlera u listopadu 1940. godine dolazi pater Anđelko Gregić koji nastavlja sa katehizacijom i pastorizacijom. Iste 1940. godine najozbiljnije se razmišlja o gradnji nove crkve u Borovu naselju. U tu svrhu skuplja pater Anđelko od tzv. kontaša (onih koji imaju kapital u tvornici). Istovremeno se skuplja i za katoličku, ali i za pravoslavnu crkvu. Za katoličku crkvu sabrano je 310 000 dinara, a za pravoslavnu oko 330 000.
S gradnjom se ne može započeti radi komotnosti i hotimičnog otezanja generalnog direktora Bate Tome Maksimovića, koji se zadovoljava samo obećanjima!
6. travnja 1941. godine izbija rat između Njemačke i Jugoslavije. Već 10. travnja proglašena je Nezavisna država Hrvatska. Toma Maksimović bježi, započinje progon Srba i Čeha. Upravu preuzima nekolicina Hrvata: Berislav Jeričević, Dilberović kao povjerenik, Mažuran i Janković… Tek kasnije dolazi dr. Tomislav Bulat kao generalni direktor, a Berislav Jeričević postaje ravnatelj Tvornice! Svi obećavaju, nada tinja, ali nastaju prometne poteškoće i time je onemogućen svećenikov dolazak. Franjevci razmišljaju o kupnji auta ili pak bicikla. Ipak kupuju bicikl kojim svećenik dolazi u Naselje.
U mjesecu kolovozu 1942. godine gvardijan samostana uvodi lukno (doprinos za uzdržavanje svećenika) u Borovu selu i u Borovu Bata. Svi radnici tjedno plaćaju dvije kune. U Borovu selu se lukno uzima prema visini poreza. I jedno i drugo je prihvaćeno i odobreno od Ministarstva bogoštovlja. Međutim, kako bi od toga proizašla velika svota novaca , rukovodstvo tvornice prigovara da je to nesocijalno….
Svećeniku je dodijeljena svota od 5.000 kuna, a drugi dio bavodno je trebao biti za izgradnju crkve. Od te sume dobiva još samo kantor (orguljaš i voditelj pjevanja) 800 kuna mjesečno!

Objavljeno 4.6.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić