Rođendan naše župe II

Nakon  dopisa oca Marcela  Gazdića na «CONGREGATIO PRO NEGOTIIS RELIGIOSORUM!» 21. lipnja 1938. godine stiže odobrenje da se u Borovu-Bata osnuje «Perpetua vicaria parochiae Vukovar!»
Tim nadnevkom naša je župa u Borovu naselju proglašena samostalnom kapelanijom. Do tada smo bili u sastavu majke svih vukovarskih Rimokatoličkih župa župe svetih apostola Filipa i Jakova.
Od tog nadnevka prošle su 73. godine, a od 1962. godine, kad je naša župa i stvarno proglašena samostalnom, prošlo je 49 godina. Dakle, iduće godine, naša će  zajednica proslavit dvostruki jubilej: 74.obljetnicu odcjepljenja i 50-obljetnicu župe!
Ovim povodom prenosimo neke zabilješke iz najstarije kronike naše župe koja nosi naziv: »Historia domus Residentiae Borovo-Bata!» što u prijevodu znači: «Povijest rezidencijalne kuće Borovo-Bata!»
Sedmi listopada 1941. godine o. Anđelko Gregić seli se iz vukovarskog Franjevačkog samostana u III. Koloniju. Ono najnužnije za stanovanje osigurala je tvornica Bata. Svećenik se hrani u domu. On se i nadalje vodi kao član franjevačke zajednice u samostanu u Vukovaru. Službeni naziv kuće je «hospitium» (gostinjac) , a adresa župskog ureda glasi: «Župska vikarija Borovo-Bata!»
Već početkom listopada 1941. godine primjećuje se po čitavoj Županiji baranjskoj pokret pokrštavanja pravoslavnih Srba. O. Anđelko Gregić započinje sličnu akciju i u Borovu selu. On svakodnevno dolazi iz Borova Naselja i drži pouku o vjeri, uči ljude moliti, pjevati, vrše se probe za svečanu proslavu. Rad ometaju, kaže kroničar,  protestantski pastori  koji dolaze «loviti u mutnom!» Vlast ih u tome sprječava.
Na vrlo svečani način, 26. listopada 1941. godine, obavljen je prijelaz u Borovu selu. 330 pravoslavnih obitelji ili oko 1600 članova prešlo je Rimokatoličku vjeru. Danas bi se to reklo: Primljeno je u punopravno članstvo u Rimokatoličkoj crkvi. Čin je obavio o. Dionizije Andrašec, župnik i gvardijan u Vukovaru. Na proslavu je došao veliki Župan dr. Elicker, kotarski predstojnik gospodin Šipuš, gradonačelnik grada Vukovara i drugi predstavnici civilne vlasti u gradu. Na ulazu u crkvu podignut je slavoluk kod kojeg su goste dočekivali domaći ljudi i uvodili ih u crkvu koja je bila svečano okićena. O. Anđelko pročitao je imena prijelaznika, a pod misom propovijedao je o. Dionizije Andrašec, kao biskupski delegat.
Nakon mise priređen je domjenak na kojem je sudjelovalo više od 150 gostiju.
Čule su se i neke zdravice, u kojima  se veličala ustaška vlast, a većina nazočnih  pokazivala je  znakove negodovanja.
Prvi studenog 1942. godine u gostinjac Borovo- Bata stiže o. Solan, koji napušta zajednicu već nakon tjedan dana boravka. To pokazuje da mnogi fratri ne odobravaju pokrštavanja, koja istini za volju nisu bila nasilna, nego u većini dragovoljna! O jednom takvom slučaju u prilogu ovog izviješća!
Dvadeset devetog studenog u Borovo stiže o. Celestin Gssellmann, kao vjeroučitelj za djecu koja govore njemačkim jezikom. Nakon njega  dolazi i brat Osvald Rogatec, Slovenac, starac sa 65 godina, za kuhara. Niti on se ne snalazi u općoj pomutnji. Kroničar je zabilježio da ne vidi niti dobro čuje, a uz to još i slabo kuha. I on se ubrzo vraća u Zagreb.
Početkom prosinca župski vikar moli Preuzvišenog oca biskupa Akšamovića da odobri služenje svete  mise na njemačkom jeziku koju bi služio već spomenuti o.Gsellmann. Otac biskup odgovara da o. Celestin nije stalni kateheta na njemačkoj školi i da je oportuno uvoditi ono što se kasnije neće moći i ispuniti!
10. travnja 1942. godine svečano proslavljena godišnjica uspostave NDH-a.
Na stadionu je u 9:00 sati svečano služena sveta misa. Svetu misu služio je o.Anđelko Gregić, a suslavili su: o. Celestin Gsellmann i o. Bernardin Sokol.
U predvečerje je priređena bakljada!

Deveti svibnja 1942. godine o. Dionizije Andrašec, župnik i gvardijan vukovarski upućuje Preuzvišenom biskupu Akšamoviću dopis u kojem predlaže  da se u Borovu-Bata i u Borovu selu osnuju dvije vjerničke zajednice, a obje bi trebale biti povjerene na pastoralnu brigu vukovarskim franjevcima.
Na tom tragu i sredinom svibnja 1942. godine «Zajednica sv. Josipa« šalje Ravnateljstvu tvornice predstavku u kojoj se najodlučnije zahtijeva da se čim prije započne sa izgradnjom crkve u Borovu naselju. Lokacijska dozvola već postoji jedino se čeka građevinska.
I danas, 73 godine poslije, vrijedi «ista meta isto ostojanje!»
U našem arhivu postoji faksimil izvjesne Anđelke Novaković iz Borova sela, naslovljen  na upravu tvornice Bata s nadnevkom od 9. ožujka 1942. godine u kojem ona moli «da ju što pre uposle budući da je vrlo siromašna i da joj je ovako nemoguće dalje živjeti! Već vam je sestra, prije četiri godine, slala molbu i vi ste joj odgovorili da su sva mesta popunjena! Sada u nadi očekivam Vaš cenjeni odgovor!»
U potpisu: Anđelka Novaković

Objavljeno 20.6.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić