DOGAĐANJA IZA II. SVJETSKOG RATA

U prošlim nastavcima pisali smo o prilikama i neprilikama oko uspostave samostalnosti naše župe prije II. svjetskog rata. Sada započinjemo s napisima o prilikama i neprilikama oko ponovne uspostave samostalnosti naše župe nakon II. svjetskog rata.
Da podsjetimo naše čitatelje.. U lipnju 1938. godine Borovo-Bata pravno postaje samostalna kapelanija koja je odcijepljena od matice župe svetih apostola Filipa i Jakova u Vukovaru. Kapelanijom upravljaju naša braća franjevci koji su ispočetka dolazili ovamo iz našeg samostana, a kasnije su se ovdje i nastanili u stanu kojeg im je dodijelila tadašnja tvornička uprava. Đakovački biskup mons. Akšamović proglašava 1942. godine samostalnu kapelaniju župom.
Izbijanjem II. svjetskog rata župa se ugasila!
1962. godine ponovno se uspostavlja samostalna kapelanija, da bi tri godine kasnije bila proglašena župom. Da nije sve išlo bezbolno moći ćete pročitati u ovom serijalu.
Franjevački provincijalat Zagreb, Kaptol 9, broj 490/62 od 28.rujna 1962.god. piše dopis na PREČASNI BISKUPSKI ORDINARIJAT ĐAKOVO. U dopisu stoji:
"Suglasno s odredbom čl. 13, st.1 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica od 12. srpnja 1961. godine uljudno molimo Prečasni Naslov:
1. Da se kuća, koja je kupljena za pastoralne potrebe župske ispostave Borovo, a nalazi se u Vukovaru, ulica 8.XII.1944. bb, do sada svojina Ruže Krstevski, proglasi crkvenom javnom prostorijom i da se odredi za vršenje bogoslužja i ostalih crkvenih i vjerskih poslova;
2. Da preč. Biskupski ordinarijat izvoli obavijestiti "Organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za unutrašnje poslove" u Vukovaru, da u spomenutoj kući namjeravamo otvoriti javnu Bogomolju, u kojoj će se nakon izminuća predviđenog roka, tj. nakon 15 dana, započeti s obavljanjem bogoslužja i vršenjem ostalih obreda i crkvenih poslova.
Uljudno molimo, da se službeno obavijesti uprava našeg samostana u Vukovaru, kada je prijava Narodnom Odboru Općine poslana, da se naše tamošnje osoblje zna ravnati.
Mir i dobro!   
U potpisu o. Damjan Damjanović, provincijal i službeni pečat

Objavljeno 7.11.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić