SVETINJE ČUVAJU  GRAD

Malo je gradova u nas i u svijetu koji imaju toliko nebeskih zaštitnika kao Vukovar, hrvatski grad na Dunavu. Službeni zaštitnici grada su sveti apostoli Filip i Jakov. Sredinom lipnja, svake godine,  ovdje se slavi  blagdan svetog Antuna Padovanskog kao dekanatsko proštenje, a samo dva tjedna kasnije slavi se sveti Bono, koji nije samo zaštitnik grada Vukovara nego čitavog «vilajeta», drugim riječima ovog dijela Slavonije.
Ni bolje upućeni Vukovarci ne znaju koji im je pravi zaštitnik. Narodu Božjem  to ne smeta, bitno je da se vjerni puk okuplja oko svojih  svetinja  i da ih štuje.
Povijest je zabilježila da su davne 1754. godine, a na zamolbu tadašnjeg vukovarskog  gvardijana fra Josipa Jankovića  iz Rima  kopnom, Dravom i Dunavom dovezeni posmrtni tjelesni ostaci mučenika svetog Bone. Tako je bilo planirano i ove godine, na svečev dan 24. lipnja, kad su njegovi posmrtni ostaci trebali biti dovezeni brodicama i čamcima  u vukovarsku luku. Nevrijeme, koje je tog dana vladalo u Slavoniji, prisililo je organizatore da čitav obred prebace u crkvu. Izostala je veličanstvena procesija s moćima svetog Bone užim dijelom grada. Vjerojatno  zbog lošeg vremena  bio je i slabiji  odaziv domaćih vjernika, a osobito političara. Planirani obredi odvijali su se u župnoj i samostanskoj crkvi, te u dvorištu.
Dan nakon svetog Bone, dakle u subotu 25. lipnja, i nebo se razgalilo nad Vukovarom. Tog je dana  domovinska i iseljena Hrvatska  slavila  Dan hrvatske državnosti. U prepunoj župnoj crkvi svetih apostola Filipa i Jakova zamjenik Vojnog ordinarija mons. Juraja Jezerinca, prof. dr. Jakov Mamić, u svojstvu generalnog vikara,  slavio je  svečanu svetu misu za Domovinu. Suslavilo je još 12 svećenika. Već osmi put za redom Hrvatska vojna učilišta iz Đakova i Zagreba slave tog dana  završetak nastave i podjeljuju priznanja najzaslužnijima. U misi zahvalnici sudjelovali su i predstavnici Županije i grada te udruge proizašle iz Domovinskog rata. Crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Kod mise je pjevao mješoviti župski zbor «Sv. Cecilije!»
U poslijepodnevnim satima predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, zajedno sa svojim bližim  suradnicima, te kompletna Vlada Republike Hrvatske,  na čelu s premijerkom gospođom Jadrankom Kosor, položila je vijence na Memorijalnom groblju u Vukovaru i upalila svijeće za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu.
Premijerka je, sa svojom pratnjom,  nazočila i svečanom koncertu u dvorištu
dvorca grofova Eltz.
Za kraći razgovor o događajima vezanim uz  moći sv. Bone, osobito u vrijeme srpske okupacije grada Vukovara i Hrvatskog Podunavlja, zamolili smo fra Branimir Koseca, bivšeg vukovarskog gvardijana.
Kao što je poznato 18.studenog  1991. godine JNA i srpske paravojne formacije okupirale su grad Vukovar. Nesrpsko pučanstvo bilo je prognano, grad je bio spaljen i uništen! Ni naš samostan i crkva nisu ostali pošteđeni. Stradale su i svetinje, osobito moći sv. Bone! "Ostaci ostataka" moći sv.  Bone prevezene su 1996. godine UN-ovim  helikopterom u Zagreb. Kao dušobrižnik prognanih Vukovaraca u Zagrebu  ja sam  se o njima dalje brinuo. Obnova je trajala dvije godine! Nakon vrlo uspješne obnove moći sam ponovno 1. kolovoza 1998. god. vratio u Vukovar.
Prema  saznanjima s kojima raspolažem  tjelesne ostatke svetog Bone spalio je 1994. godine neki srpski vojnik iz Valjeva. Sada već pokojni fra Marko Kurolt, koji je u vrijeme rata bio poglavar u Zemunu  i koji je  spasio od uništenja mnoge znamenitosti našeg samostana, za života nam je pripovijedao, kako je  tog dana, kad je spaljeno tijelo svetog Bone,  nad gradom i okolicom zavladalo  strašno nevrijeme. Mnogi su srpski vojnici povjerovali da je to osveta svetog Bone! U strahu od ponovne osvete sv. Bone, kako su kazivali sami srpski vojnici, odustali su od potpunog uništenja crkve. Za njezino rušenje sve je bilo pripremljeno! Na mjesto samostana i crkve trebao je biti neki vidikovac.
Prije samog spaljivanja kostur svetog Bone bio je cjelovit i pohranili smo ga u kriptu ispod crkve. Jedino nije imao glavu jer su mu je  rimski vojnici odrubili  u 3. st. Tako je sveti Bono, po drugi put,  doživio mučeništvo - nastavio je svoja kazivanja fra Kosec.
Za spašavanje tjelesnih  ostataka, nakon spaljivanja, najviše je zaslužan još jedan moj subrat  fra Marko Malović, koji je u to vrijeme bio župnik i gvardijan u iločkom samostanu. Fra Marko je, sa još petoricom Iločana: Stipanom Vujevićem, Stjepanom Totom, Vlatkom Salamonom, Vlatkom Marićem i Zlatkom Molnarom, uz dozvolu  tadašnjeg zapovjednika UNO snaga generala Jacques Paul Klein-a, započeo 1996. spašavati preostali inventar samostanske crkve i samostana.
Oltar sv. Franje bio je u cijelosti sačuvan, oltar sv. Bone samo djelomično. Unutrašnjost crkve izgledala je sablasno. Srpski su vojnici u njoj ložili vatru, vršili nuždu i išarali je pogrdnim i uvredljivim grafitima. U nosivim stupovima već su bili iskopane rupe za postavljenje dinamita koji je trebao crkvu sravniti sa zemljom!
Vrata kripte u kojoj su bili pohranjeni sarkofazi grofovske obitelji Eltz i tijelo sv. Bone bila su nasilno otvorena. Sarkofazi su uništeni i razbacani, a tijelo sv. Bone,  kao što sam već rekao, spaljeno!
U hrpi pepela pronašli smo kosti desne ruke, saznajemo od Iločanina  gospodina Molnara. Kosti su bile nasađene na nekakvu žicu. Još smo pronašli i nekoliko kostiju lijeve šake. Sve smo to prevezli u Ilok. Kasnije su ti tjelesni ostaci sv. Bone helikopterom prevezeni u Zagreb gdje je brigu o njima vodio tadašnji vukovarski gvardijan fra Kosec. On je zamolio Vukovarskog prognanika, zlatara Alberta Berišu, da  izradi moćnik  u kojem će biti  pohranjeni tjelesni  ostaci ostataka sv. Bone.
Prema fra Markovim saznanjima  Srbi su željeli srušiti samostansku i župnu crkvu i na njezinom mjestu sagraditi gradski vidikovac, međutim bojali su se osvete sv. Bone! Tako su tjelesni ostaci sv. Bone sačuvali najstariju vukovarsku katoličku crkvu i samostan, vjerski i kulturni simbol hrvatskog grada na Dunavu!

Objavljeno 26.6.2011.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić