DOŠAŠĆE

Došašće ili Advent je razdoblje u crkvenoj godini koje služi kao priprava za najradosniji kršćanski blagdan Božić! Ovo razdoblje traje četiri nedjelje. Najranije može započeti 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava  24. prosinca na Badnjak. U Došašću se izrađuje i stavlja na stol ADVENTSKI VIJENAC sa četiri svijeće. One simboliziraju četiri nedjelje Došašća. U antičko doba vijenac je bio simbol pobjede. Pobjednicima bi stavljali vijenac na glavu ili pak oko bokova. On je simbol naše ljudske borbe protiv tame, mraka i beznađa. Ta je borba puna nade, jer ukrašeni Adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov križ i Uskrsnuće!
U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Kršćani u adventu bdiju kako bi što lakše prepoznali Boga koji dolazi. To bdijenje, poput onih deset mudrih djevica iz Evanđelja, može biti molitva  RADOSNE KRUNICE. Na adventskom vijencu Prve nedjelje Došašća upali se prva svijeća. U sobi za dnevni boravak ugasi se ono svakodnevno svjetlo kako bi se i vizualno pokazalo naše iščekivanje. Televizija, računalo, radio i sve drugo što nas može ometati u sabranosti i molitvi trebaju se utrnuti.
U Došašću su svakog jutra ZORNICE, pučke omiljele rane mise koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da bi se na vrijeme stiglo u crkvu. Kod nas su zornice u sedam sati ujutro kako bi đaci mogli stići na vrijeme u školu. U mnogim drugim župama zornice započinju u šest sati! One predstavljaju neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. One simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i na Isusov konačni dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdijete nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj!
Na dan SV. BARBARE, 4. prosinca, treba u vazu sa vodom staviti grane drijenka, kruške, jabuke, višnje, trešnje . Ove će grančice zazeleniti i procvjetati.  One su simbol novog života kojeg nam uvijek iznova donosi Isus Krist. U nekim našim krajevima već na blagdan sv. Barbare, a u većini drugih na blagdan SV. LUCIJE, 13. prosinca, sije se ŽITO U POSUĐE. Time se provjerava klijavost pšenice i procjenjuje kakva će biti ljetina slijedeće godine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Vjeruje se da je to znak da će slijedeća godina biti rodna i uspješna. Žito sv. Lucije zamijenit će u Božićnom vremenu adventski vijenac. Žito se stavi na stol, povije se hrvatskom trobojnicom, u sredinu sa stavi čaša sa tri svijeće ili pak umjesto čaše rumena  jabuka!
Sijanje pšenice povezuje se uz bijeg svete Obitelji iz Nazareta u Egipat. Predaja kaže kako je Bogorodica, bježeći pred Herodovim vojnicima, zamolila seljaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu, neka kaže progoniteljima kako su tim putem prošli na magaretu neki stranci upravo u
to vrijeme kad je on sijao pšenicu. Dok su progonitelji stigli pšenica je čudesno izrasla i oni su odustali od daljnjeg progona svete Obitelji.
Sličnu poruku ima i čudesna biljka RUŽA JERIHONSKA koja je Nazaretskoj obitelji pokazivala put kroz pustinju u Egipat!
Blagdan SV. NIKOLE, 6. prosinca! On je prijatelj djece stoga molimo roditelje da uoči svetog Nikole daruju svoju djecu prigodnim darovima. Naša je župa prijašnjih godina dobivala izdašne poklone za djecu. Ove godine nemamo takvih dobročinitelja. To je znak da se nalazimo u velikoj materijalnoj i financijskoj krizi.
BADNJAK, 24. 12., dolazi od glagola «bdjeti», budući da se na taj dan , a i kroz čitavo Došašće, BDJELO iščekujući Isusovo rođenje. Zbog samog običaja bdijenja i nekadašnje situacije bez električne energije i  modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostor svijećama, koje su ujedno postale i simbol novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, one su bile u bojama naše trobojnice ili pak povezane hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane i sjećanje na njih. Badnjak se zove i panj, odnosno tri panja, koji su  se unosili u sobi za dnevni boravak, nekoć se to zvalo «kuća». Tu je bilo otvoreno ognjište i panj je na ognjištu gorio čitavu noć u Badnjoj noći.
O tome i drugim lijepim  božićnim običajima uskoro.

Do tada želim Vam blagoslovljeno bdijenje i iščekivanje ponovnog Isusovog dolaska!

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno: 6.12.2012.g.