PADA LI ŽRTVA GRADA POLAGANO U ZABORAV?

Već je postala tradicija da se u Vukovaru, u subotu prije Nedjelje Muke Gospodnje ili Cvjetnicu, moli Vukovarski križni put ili put spasa. Sudionici ove pučke pobožnosti okupljaju se u prigradskom naselju Lužac kod Gospine kapelice. Njezinu izgradnju potaknuli su sami branitelji Vukovara, a podržali članovi Zajednica udruga HVIDR-e Vukovarsko-srijemske županije. Sami hrvatski branitelji zatražili su u rujnu 2008. godine od Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara potporu za obilježavanje mjesta pogibije i stradanja hrvatskih branitelja i civila na «Putu spasa» ili Kukuruznom putu. Početkom travnja 2009. godine Fond je donio pozitivnu odluku i osigurao sredstva. Od kapelice na Lužcu pa do Bogdanovaca bili su postavljeni i privremeni drveni križevi. Njih su trebali zamijeniti masivniji križevi. Na početku Bogdanovaca, a na kraju dvije tisuće i tristo metara dugog Križnog puta, bila je planirana i izgradnja spomen obilježja Golubice-anđela. Završetci krila golubice trebali su  asocirati  na anđeoska, i ta pretvorba, kao i sam Vukovarski križni put, ujedinjuju simboliku Isusova Uskrsnuća, izlaska iz okupiranog Vukovara, ali i oslobađanje cijele Hrvatske nakon pobjede u Domovinskom ratu. Isti je Fond prepoznao nacionalnu, povijesnu, kulturnu i spomeničku vrijednost i važnost projekta. Izrađeni su konkretni elaborati, osigurana su i financijska sredstva. I tada je došlo do promjene vlasti u gradu. Sve je stalo. Netko je u međuvremenu otuđio i nekoliko drvenih križeva.
Vukovarac dr. Vine Mihaljević napisao je prigodne tekstove koji se čitaju od postaje do postaje. Najbolje objašnjenje o čemu, odnosno o kome se radi, na jedinstvenom Križnom putu u nas, daje sam autor kod treće postaje. Kad je grad bio u potpunom okruženju, jedini izlaz iz njega bio je kukuruzni put. Na ovom putu od Lužca do Bogdanovaca kukuruzišta su svojim visokim stabljikama i brojnim križolikim listovima u svojoj prirodnoj nutrini sakrivali one koji su iz Vukovara izlazili i spašavali se, te one koji su u Vukovar ulazili, da bi spašavali druge dopremajući pomoć civilima, braniteljima i ranjenicima.
Zbog cjelokupne situacije u gradu i oko Križnog puta i odaziv je bio slabiji nego ranijih godina. Jedan od branitelja nabrojio je 112 sudionika. Nije bilo predstavnika narodne vlasti, niti medija. Sve je bilo otužno, iako je dan za boravak u prirodi bio optimalan. Zbog te činjenice razgovarali smo kod domjenka, kojeg već tradicionalno prirede žitelji Bogdanovaca,
s nekolicinom hrvatskih branitelja. Ovaj Križni put je odraz stanja u gradu i državi. Ljudi su se začahurili u svojim stanovima i nerado izlaz među druge ljude. Beznađe je zavladalo u gradu i strah. Ljudi svakim danom dobivaju otkaze na poslu - rekao nam je prvi sugovornik.
Razlog ovakvom stanju  treba tražiti i u podijeljenosti hrvatskih branitelja - nadodao je branitelj do njega. Političari su ih zavadili za «šaku Judinih škuda!» Brat s bratom ne razgovara jer prvi ima nekoliko stotina kuna veću mirovinu od drugog. Hrvatski jal posvuda je prisutan. Jedan od mojih sugovornika na kraju nadoda. U državi nema gotovo nikakve oporbe. Stranka, koja je izgubila vlast, brine se sama sobom. Do naroda više nitko ne mari!
Ovom tmurnom izviješću, iz hrvatskog grada na Dunavu, treba pridodati još jednu činjenicu.
Vukovarski dekanatski Caritas, koji skrbi za 764 obitelji ili 2200 redovitih korisnika, a ovoj brojci treba pridodati i oko 300 korisnika, koji pomoć dobivaju za veće katoličke blagdane, kao što su Uskrs i Božić, u ovogodišnjoj Korizmi nije dobio niti kilogram pomoći u hrani.
Jedini, koji nisu zaboravili braću i sestre po vjeri, bili su skupina vjernika katolika iz Njemačke. Oni su dopremili kombi odjeće, obuće i higijenskih potrepština, te nešto novaca.
Caritas je s novcima svojih dobročinitelja, a radi se o «udovičkoj kuni», za 53 tisuće kuna kupio brašna, ulja i drugih prehrambenih artikala da i vukovarski siromasi osjete radost Uskrsa!

Objavljeno 1.4.2012.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić