Svetište Majke povratnika

Kip Gospe Fatimske u ovoj župnoj crkvi predstavlja glasoviti lik Majke povratnika ili lik Gospe, koja je odlučila ostati. Taj naslov, kojim Majku Božju danas časte Vukovarci nastanjeni u Borovu naselju i brojni hodočasnici u ovo Gospino svetište, proširio se čitavim svijetom zahvaljujući čudesnim okolnostima pod kojima je kip, i nakon tri pokušaja uništenja od strane agresora vođenoga velikosrpskom ideologijom, ostao očuvan.
Prve granate bačene na ovaj dio Vukovara pale su upravo na Gospino svetište, i to 2. kolovoza 1991. godine, na blagdan Gospe od anđela - Poricijunkulu, svjedoči ratni i poratni župnik ove župe, o. Ante Perković. Strop se urušio pred samim Gospinim kipom, ali je on ostao neoštećen. Župnik potom sklanja kip na sigurnije mjesto, u župni stan u zapadnom dijelu svetišta. Međutim, kako su u daljnjem granatiranju grada najviše na meti agresora bile upravo katoličke crkve, jedna je od mnogobrojnih granata izravno pogodila i prostoriju u kojoj je privremeno sklonište našao kip Gospe Fatimske. Svi su predmeti u toj prostoriji bili uništeni, osim Gospina lika koji je ostao neoštećen. Župnik je potom, treći put u kratkom razdoblju, potražio novo sklonište za kip, te ga sprema u prizemlje crkve. Gospino je svetište međutim 22. studenoga 1991. u potpunosti uništeno i sravnjeno sa zemljom.
Sedam godina kasnije, nakon mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja, među prvima na zgarište crkve vraća se o. Perković. Braći, koja su ga pratila, rekao je: Ako pronađemo Gospin kip, bit će to pravo čudo. I čudo se dogodilo. Na svetkovinu Isusova prikazanja u hramu, 2. veljače 2000. godine, koja se u hrvatskom narodu od starina naziva Svijećnica i Marino, postrojbe Hrvatske vojske pronašle su kip Gospe Fatimske, gotovo neoštećen. Kad ga je župnik ugledao, u zanosu je uskliknuo: Ostala si jer si tako htjela bit pred nama posve čista, bijela. Čekala si djecu svoju, stradale u teškom boju, da se vrate gdje smo bili, gdje su naši najmiliji! Ruševine, strašna slika, ne uništi tvoga lika!
U sjeni kipa Majke Božje Fatimske razotkrivaju se Božji zahvati u održanju ove župe i njezinih vjernika tijekom mnogih turobnih godina 20. stoljeća. Župa sv. Josipa Radnika u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje nastala je odcjepljenjem 1938. godine od župe matice sv. apostola Filipa i Jakova u središtu grada. Tadašnja tvornička uprava dodijelila je iste godine i lokaciju za gradnju crkve. Nakon veleprevrata, nove komunističke vlasti su 1945. godine župu nasilno ugasile.
Godine 1962. godine započinje međutim drugi život župe, i to na Krivoj bari. Vukovarski franjevci kupuju običnu obiteljsku kuću i prilagođuju njezin skromni prostor za održavanje bogoslužja. Prvi župnik, o. Flavijan Šolc, uporno punih pet godina traži građevinsku dozvolu za gradnju nove crkve. Posljednji njegov pokušaj bilo je pismo upućeno na kabinet predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita. Uoči slanja pisma, župnik se zavjetovao: ako dobije građevinsku dozvolu, izgradit će Gospi svetište. Upravo na svetkovinu Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967., stigao je pozitivan odgovor. Župnik se sjetio svojeg zavjeta te odmah započeo izgradnju Gospina svetišta. Gradnja nije išla lako: morao je obići 132 župe kao prosjak moleći za pomoć. Nakon punih 14 godina gradnje, Gospino je svetište 13. svibnja 1981. godine, na blagdan Gospe Fatimske, konačno i posvećeno.
Kako je riječ o godinama u kojima je u komunističkoj državi gotovo nemoguće bilo nabaviti svetačke kipove, tek o. Franjo Tomašević, nasljednik o. Šolca u župničkoj službi, uspijeva uz pomoć redovnice Ivane Veselinski, članice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, izravno iz Fatime dobiti drveni kip Gospe Fatimske. Gospin lik blagoslovljen je na svetkovinu Gospe Fatimske 13. svibnja 1988. godine, što se smatra početkom Gospina svetišta. U Domovinskom ratu kroz otškrinuta vrata pakla izlivena je zastrašujuća mržnja koja je uništila svetište. Međutim, u zgarištu otkriveni neoštećeni lik Gospe, koja je odlučila ostati simbol je neuništive Majčinske blizine, njezine blagotvorne utjehe te simbol konačne slike Crkve koju vrata paklena neće nadvladati.

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno 18.8.2012.g.