ZABRINJAVAJUĆA ŠUTNJA

U Vukovaru je, u četvrtak 12. travnja 2012. godine, obilježen «Spomen-dan žrtvama komunističkog terora (12.4.1945.)», na vrlo svečan i dostojanstven način. Organizatori su i ove godine bili: Franjevački samostan Vukovar, Ogranak Matice Hrvatske, Udruga Nijemaca i Austrijanaca te Institut Društvenih znanosti Ivo Pilar - Centar Vukovar.  Organizatorima je ove godine i vrijeme išlo na ruku. Po pravom proljetnom vremenu, kod Spomen-križa ispred Franjevačkog samostana,  okupilo se više sudionika od svih dosadašnjih godina.
Najprije je uslijedilo polaganje vijenaca. Vijence su položili i svijeće zapalili  djeca čiji su očevi tog dana ubijeni, zatim  predstavnici Vukovarsko-srijemske županije i grada, Ogranak Matice Hrvatske, Udruga Nijemaca i Austrijanaca, te predstavnici Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar - Centar Vukovar. Molitvu i prigodnu propovijed i ove je godine izgovorio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, rođeni Vukovarac. Među ubijenim Vukovarcima 12. travnja 1945. godine bio je i biskupov otac. Ideja vodilja biskupova prigodnog slova bila je šutnja. Šutjeti se može na različite  načine: kad ne možeš govoriti, jer ti nije od Boga dano, ili  kad ne smiješ govoriti, jer je to nekome stalo. Drugi način šutnje je kad se slažeš i šutnjom odobravaš ono što je učinjeno, pa makar to bilo i zlo. U komunizmu se nije smjelo govoriti o partizanskim i komunističkim zločinima. Bila je to nametnuta šutnja. Mislili smo da će dolaskom demokracije u našu domovinu ta šutnja biti prekinuta i da će  istina izaći na vidjelo. Međutim činjenice i danas potvrđuju da je nekim centrima moći itekako  stalo da se nečiji zločini, i nakon 67 godina, zataškaju i da istina ne dođe na svjetlost dana. Kad bismo danas šutjeli značilo bi ili da se zločin nije dogodio ili da podržavamo nečija zlodjela. Narodna mudrost veli: Tko šuti čini se da pristaje! Stoga i danas dižemo svoj glas za istinu, jer danas šutjeti značilo bi zagovarati zlo i pristajati uz njega.  Mi danas molimo  za one koji su mučki ubijeni, ali i za počinitelje toga zla, naglasio je biskup Mrzljak.  Svečanu spomen misu u crkvi svetih apostola Filipa i Jakova predvodio je biskup Mrzljak. Kao suslavitelji sudjelovali su: vlč. Pavao Kolarević, dekan Vukovarskog dekanata, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Gordan Propadalo i braća franjevci.
U Pastoralnom centru «Sv. Bono» održana je prigodna tribina o sjećanjima na žrtve komunističkog terora. U programu su sudjelovali mr.sc. prof. Ivica Šola, novinar i kolumnist iz Osijeka, gospodin Mirko Kovačić, jedan od sinova i kćeri ubijenih očeva, te dr.sc. Dražen Živić, iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Centar Vukovar. Dvorana Pastoralnog centra «Sv. Bono» bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.
U pozdravnom govoru dr. Živić je rekao: Želim Vam se najiskrenije zahvaliti na dolasku i spremnosti da ovu travanjsku večer svojom pažnjom i zahvalnošću posvetite žrtvama jednog protuljudskog i protunarodnog režima koji je na zasadama komunističke ideologije rušio i, nažalost, ubijao sve pred sobom. U ozračju Kristova uskrsnuća, kao i našeg večerašnjeg zajedništva, proslavili smo svetu euharistijsku žrtvu i tako prinijeli Bogu  i sve nevine žrtve vukovarskih bartolomejskih noći. Sada želimo prigodnim riječima progovoriti, ne samo o teroru i komunističkim zločinima u Vukovaru iz travnja 1945. godine, nego i o aktualnom  društveno-političkom trenutku u kojem se Hrvatska nalazi, a koji svojega odraza ima i na prilično snažne pokušaje marginalizacije istraživanja, pronalaženja, obilježavanja i nadasve dostojanstvenog sjećanja na sve žrtve komunizma u Hrvatskoj.
Uvodničar dr. Živić je rekao: Neki će autori, razmatrajući i problematizirajući zločine 20.stoljeća na europskom prostoru, opravdano upozoriti na prilično uspješne pokušaje «amnezije komunizma i hipermnezije nacizma», tj. na činjenicu da se u povijesnom pamćenju zločini komunizma još uvijek marginaliziraju ili niječu, a njegovi naredbodavci i izvršitelji amnestiraju od odgovornosti i, naravno, kazne za počinjene ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koji su  na stanovit način i bili očekivana posljedica provođenja terora i straha među svim društvenim slojevima, pa čak i onima, koji su uzimali dijela u komunističkom režimu.
Na temu aktualni sat govorio je gost iz Osijeka Ivica Šola. On je svoje izlaganje posvetio Uredu za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova komunističkih zločina  nakon Drugog svjetskog rata. Najprije je podsjetio na rezoluciju Vijeća Europe iz 2006. godine, broj 1481, o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Taj je Zakon u nas usklađivan pune četiri godine. Najveća kočnica bio je SDSS, kao koalicijski partner bivše Vlade. Konačno je Zakon donesen konsenzusom, od 96 prisutnih zastupnika 93 su glasovali za, dva su bila suzdržana i jedan protiv - član stranke SDSS-a,  u ožujku 2011. godine. Odlučeno je da se oformi i neovisan Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon  Drugog svjetskog rata. Od 20 prisutnih pripadnika, sada vladajućih SDP-ovaca, 19 ih je bilo za. Predavač je naveo  poimence samo one poznatije članove te stranke koji su jučer digli ruku za, a danas kažu ne! Na prigovor jednoga od ministara sadašnje Vlade da je Ured HDZ-ova ostavština iz prosinca 2011. godine i zato ga treba pripojiti nekom od ministarstva, predavač je ponovio poznatu istinu da je osnivanje Ureda uslijedilo po svim zakonskim pravilima i da od 5 zaposlenika, koji danas sjede u tom Uredu, niti jedan od njih nije bio niti u jednoj političkoj stranci i da im je najniža stručna sprema VŠS.
Što se želi postići pripajanjem tog neovisnog Ureda nekom od postojećih Ministarstva? Upravo to da treba biti neovisno! Naglasio je predavač i nastavio. U Hrvatskoj poslijeratni komunistički zločini kao zločini totalitarnog režima nikad nisu sustavno istraženi, prema evidenciji MUP-a, samo na hrvatskom teritoriju postoji više od 600 masovnih grobnica sa žrtvama poraća, razvojačenim vojnicima, ratnim zarobljenicima, civilima, političkim protivnicima. Nagađa se o brojkama od nekoliko desetak tisuća pa do nekoliko stotina tisuća ubijenih. Nakon više od 60 godina šutnje Ured za pronalaženje i obilježavanje trebao je utvrditi činjenice i okolnosti u kojima je zločin počinjen i dati civilizacijsku počast žrtvama, što je jedna od pretpostavki – i prema Rezoluciji Vijeća Europe – prevladavanje komunističkog mentalnog naslijeđa i trajne pomirbe na europskim standardima. U Upravnom vijeću Ureda, nalaze se, uz tri predstavnika države, i predstavnici uglednih institucija- HBK, HAZU, Hrvatski državni arhiv, Institut za povijest, Crveni križ.
Predavač Šola je upozorio na pravnu nelogičnost da se Ured pripoji Ministarstvu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i nema nikakve logične veze za istraživanje zločina komunističkog režima, niti ima kapaciteta za takav posao, a kao organ uprave produžena je ruka politike, što ubija osnovni smisao i Zakona i Ureda temeljem Rezolucije Vijeća Europe o istraživanjima zločina komunističkog režima.
I na kraju predavač se javno pitao: tko je pozvan reagirati? Svakako Vijeće Europe koje je donijelo takvu rezoluciju i ona vrijedi za čitavu Europsku Uniju. Ako želimo biti članovi te zajednice moramo poštivati i  njezine  standarde. Zatim Katolička Crkva. Neki predstavnici Katoličke Crkve već su pokušali, kod visokih instanci Vlade, zaustaviti potajne namjere  koalicijskih partnera. No projekt ide dalje. Znači li to da SDP ima jednu politiku u oporbi, kada je glasovao za Zakon, a drugu kad je na vlasti?
Postavlja se pitanje svih pitanja, kad je riječ o Uredu,  tko će bitku na kraju dobiti: Europska zajednica, Vlada i Crkva ili SDP-eovski  ministri?
Mirko Kovačić, autor knjige pod naslovom: «U potrazi za istinom. Martirij Hrvata Vukovara 1941.-1945.» objelodanio je ovo djelo 2004. godine  uz pomoć Matice Hrvatske, Ogranak Vukovar. Riječ je o važnom djelu nastalom kao rezultat višegodišnjeg ustrajnog rada malog istraživačkog tima na prikupljanju podataka, dokumenata i svjedočanstava na osnovu kojega su velikim dijelom rekonstruirana događanja u Vukovaru neposredno po ulasku JNA u grad 12. travnja 1945. godine. Nažalost, niti ovo prilično dokumentiramo djelo nije uspjelo do kraju istražiti o ukupnom broju  i okolnostima stradanja žrtava, jer još uvijek postoje značajne praznine u povijesnom i arhivskom gradivu kao i u sjećanjima ljudi, od kojih neki, iako izravni svjedoci još uvijek ne žele posvjedočiti što se s njihovim najmilijima ili poznatima dogodilo. Poznate su činjenice da je u Vukovaru ubijeno 247 ljudi. Autor navodi i sedam lokacija gdje su pokopani, nažalost  sustavna otkopavanja još nisu niti započela.

Objavljeno 14.4.2012.g., Autor: fra Vjenceslav Janjić