HODOČAŠĆE VJERE I ODANOSTI

 

Zbor svete Cecilije i Bratovština Presv. Oltarskog Sakramenta župe Marijina uznesenja iz Jelse na otoku Hvaru hodočastili su u subotu, 9. ožujka, u hrvatski  herojski grad na Dunavu. Gosti sa otoka Hvara su  u Vukovaru  scenski izveli   Procesiju «Za Križen», koju je od 2009. godine UNESCO stavio  na listu zaštićenih nematerijalnih dobara svjetske baštine. Ova se procesija održava na otoku Hvaru već više od 500 godina bez prekida. «Ovo nije, stoji u najavi hodočašća,  ni utakmica, ni scensko-glazbeni festival, ni smotra folklora, ni izložba antikviteta, mada u njoj svega toga ima po malo, nego je ovo hodočašće vjere i odanosti, pobožno meditiranje o sebi, o vlastitom odnosu s ljudima i s Bogom, čin produbljenog skrušenja, pokajanja i pokore. Ovaj se događaj ne dolazi «gledati» izvana, nego «ući» u njega
i proživjeti ga!»
I nekoliko stotina Vukovaraca, pripadnika svih triju gradskih župa, «ušli» su u ovu procesiju da bi još, po ne znamo koji put, prisjetili se svih onih  događaja Svetog Četvrtka i Muke Kristove na Veliki petak, da bi ujedno  Kristovu  muku poistovjetili sa svojom mukom iz 1991. godine. Prilagođene tekstove govorio je župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jelsi, koji je ujedno i generalni vikar Hvarske biskupije, mons. Stanko Jerčić.
Procesija je krenula iz dvorišta Franjevačkog samostana da bi završila kod centralnog križa na Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja. U 19 sati gosti sa Hvara izveli su svečani koncert «Pjesme Velikog tjedna» u prepunoj  Franjevačkoj crkvi svetih apostola Filipa i Jakova u Vukovaru.
Procesija je posve «laička», ne vodi je niti župnik niti bilo koji drugi svećenik, nego vjernici idu za križem. Stoga je uz Raspetoga križonoša najčasnija osoba u procesiji. Ne priliči da bi u procesiji itko hodao ispred Križa i križonoše. Biti križonoša - stvar je zavjeta ili pobožnosti, pa i časnog prestiža. Kolika je potražnja za ovu ulogu velika potvrđuje i činjenica da će slijedeći koji se prijavi za ovu časnu dužnost doći na red tek 2036. godine.

Uz križonošu je i svečana pratnja, koju on sam sebi izabere, a čine je: dva nosača svijećnjaka (kandeleri), 6 do 12 nosača teških voštanih svijeća (torci), 8 i više nosača svečanih fenjera (ferala), dva pratioca križonoše za njegovu sigurnost na putu, dvojica glavnih pjevača Gospina plača i još 3-4 pjevača koji pjevaju responzorij. Za svu ovu pratnju križonoša se mora sam pobrinuti i s njima sve uvježbati. Križonoša i pratnja odjeveni su u bijele tunike.

 

 

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno: 11.3.2013.g.