NISMO MI POVEZALI PISMO I AGRESIJU - NEGO ONI!

Čudi se naš, nažalost, premjer Milanović: „…kako nekoga smeta pismo drugih etničkih grupa, naroda, nacionalnih grupacija…“ Je li naš premjer doista toliko ograničen da ne shvaća i ne razumije o čemu je riječ u Vukovaru i ne samo u Vukovaru ili inteligencijom nas poučava da je onima koji su protiv Hrvatske ratovali najteže gledati na svom pismu naziv: HRVATSKI…
Ili svim sredstvima bilo inteligentno, naivno ili glupo želi provesti volju Pupovaca i sličnih jer im treba glas (dignuta ruka). To je, nažalost, koliko mogu domisliti radio i HDZ.
Kako drugačije shvatiti takav odnos prema svemu što je nacionalno, što je hrvatsko? Događa se da podižemo nacionalnu svijest svim manjinama (ništa protiv) osim svom hrvatskom narodu. A kako ta riječ, HRVATI, rijetko ili nikako ne izlazi iz usta naših sadašnjih političara - ostavljaju dojam da to i nije njihov narod.
Što se tiče ćiriličnog pisma želim naglasiti da nismo mi povezali to pismo sa ratnim ili bez ratnim osvajanjima, nego upravo Srbi i Srbija. Zato je neprihvatljiva ne samo za branitelje koji su je čitali na tenkovima i svekolikom oružju, zastavama i vojnoj opremi agresora…ili slušali divljačke povike „…sve je srpsko, ostat ćete u srpskom Vukovaru i učiti ćirilicu.. “ nego i svakom normalnom čovjeku koji logično misli. A tek oni kojima su pobijeni najmiliji ili ih još uvijek traže?! Neprihvatljiva je dok se odnos onih koji se njome služe ne promjeni prema Hrvatskoj i većinskom narodu u njoj. Dotle ona je znak nastavka agresije i osvajanja hrvatskih krajeva za realizaciju velike Srbije, što ratom nije uspjelo.
Samo se nadam da će ovaj ponovni ujed zmije ljutice roditi spasonosnim protuotrovom (serumom), a to je hrvatsko jedinstvo koje smo tako brzo izgubili.

Ante Perković, Vukovarac u ratu, logoru, progonstvu i povratku

Objavljeno 14.10.2013.g.