POSVETA CRKVE SV. APOSTOLA FILIPA I JAKOVA 27.10. 2013. GODINE

U nedjelju, 27. listopada, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, kao posvetitelj, nadbiskup u miru Marin Srakić, dvojica biskupa iste crkvene pokrajine: Antun Škvorčević, požeški biskup i Đuro Gašparović, srijemski, te biskup iz prijateljskog grada Dubrovnika Mate Uzinić i varaždinski biskup Josip Mrzljak, Vukovarac, kao suposvetitelji, obavili su posvetu u ratu teško oštećene crkve sv. apostola Filipa i Jakova u Vukovaru. Uz posvetitelja i suposvetitelje suslavila su još 32 svećenika, dva đakona i dvadesetak bogoslova.
Vukovarska franjevačka crkva sv. Filipa i Jakova i samostan teško su stradali u srbijanskoj agresiji na ovaj grad, no unatoč svim nedaćama koje su preživjeli, vukovarski su franjevci bili među prvim povratnicima u svoj grad, u ratom uništenu, a danas obnovljenu crkvu i samostan sv. Filipa i Jakova - rekao je u svom  pozdravnom govoru, pred zatvorenim vratima crkve, član Župskog pastoralnog vijeća dr. Dražen Živić, pozdravljajući đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolitu mons. Đuru Hranića. Živić je pozdravio: Kapucine iz Padove,  Hercegovačke franjevce na službi u Švicarskoj, vukovarske franjevce koji su bili u pastoralnoj službi u ovoj župi, predstavnike Hrvatskog sabora, predstavnike narodne vlasti, nekoliko župana i dožupana, predstavnike gradskih  vlasti, hrvatske branitelje, policiju i predstavnike Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, poznate Vukovarce, koji ne žive u Vukovaru, veliki broj dobročinitelja iz zemlje i inozemstva, tvrtke iz obnove i majstore, te mnoštvo naroda Božjega pristiglog sa svih strana Lijepe naše.
Poslijeratna obnova crkve i samostana - nastavio je  Živić - započela je 11. siječnja 1999. godine da bi nakon punih četrnaest godina mukotrpnog rada s današnjim danom posvete,  uspješno bila privedena kraju. Ovo je veliki graditeljski pothvat, ali i duhovni, jer se potvrđuje Božja prisutnost među ljudima i na taj način osnažuje povratak hrvatskog čovjeka svome ognjištu i svome gradu na Dunavu.
Povijest Vukovara duboko je povezana i protkana s franjevcima i njihovim djelovanjem na duhovnom, pastoralnom i svjetovnom polju.  Dolazak Franje iz Asiza i njegovih sinova i kćeri na naše domovinsko tlo, prije osam stoljeća, bio je uistinu Božji blagoslov za cijeli naš narod. Oni su se tako brzo suživjeli s hrvatskim narodom, dijeleći s njima kroz duga stoljeća sve patnje i radosti, strahove i nadanja. Svojom jednostavnošću, i svojom blizinom narodu, postaju narodni ljudi, obljubljeni i prihvaćeni i tako stvaraju izvorni lik hrvatskog franjevca, koji nije ni anđeo ni svetac, ali iz njega uvijek zrcali prava narodna duša i prirođena jednostavnost. Govorio je biranim riječima. I uistinu nema naroda čija bi povijest i sudbina bila tako usko skopčana, ma s kojom institucijom, kao što je povijest hrvatskoga naroda, kroz više stoljeća s Franjevačkim redom. Slavonija, Dalmacija, a osobito Bosna i Hercegovina, to su zemlje o čijoj prošlosti od četiri do pet stoljeća, nije moguće napisati ni stranice, a da se ne susretneš s Franjevcima, kao glavnim čimbenicima i nositeljima glavnih uloga! Potom je Živić  parafrazirao prvog čovjeka hrvatske moderne Antuna Gustava Matoša rekavši: Narodni ti pastiri ne bijahu mirnjačine i licemjerni bogomoljci, odbijeni od svog plemena, već junaci  i narodnjaci. Znamenitih ljudi među tim redovnicima ima sijaset, pa nema mjesta ni da ih nabrojim: junaci, pjesnici, učenjaci, rodoljubi...
Više od tri stoljeća dug i plodonosan boravak i djelovanje Reda manje braće u Vukovaru, kako u danima radosti i blagostanja, tako i u vremenima tuge i trpljenja, utkan je u povijesni mozaik hrvatskog grada na Dunavu. Davne 1723. godine vukovarski franjevci počinju izgradnju crkve i samostana. Izgradnja velebnog zdanja dovršena je i posvećena 17. studenog 1732. godine. S vremenom crkva postaje pretijesna, pa se 1. lipnja 1896. počinje s njezinim proširenjem. Obnovljenu crkvu posvetio je 24. svibnja 1899. đakovački pomoćni biskup Anđelko Voršak. Dogradnjom vukovarska franjevačka crkva, sa 58 metara dužine, postaje jedna od najdužih  crkva u Hrvatskoj. Godine 1911. crkva je bogato oslikana.
Danas Vas oče nadbiskupe  Đuro Hraniću molim, u ime naših svećenika i  vjerničke zajednice, da ovo obnovljeno zdanje, nakon 14 godina mukotrpne  obnove, posvetite!
Nakon pozdrava i uvodne molitve nadbiskup je otvorio vrata i ključeve predao župniku Ivici Jagodiću. Svečana procesija ušla je u mračnu i praznu crkvu!
Obrede posvete crkve predvodio je đakovački kanonik mons. Luka Strgar, u svojstvu ceremonijara. Zbor je otpjevao psalam "Uđite s hvalama na vrata njegova!" Ušavši u crkvu  Nadbiskup je blagoslovio vodu  da njome poškropi narod u znak pokore i u spomen krštenja te opere stijene i oltar nove crkve. Uslijedilo je  pomazanje oltara i stijena crkve sa svetom krizmom. Trebalo je pomazati 12 križeva na stijenama crkve  koji podsjećaju na dvanaest apostola, koji su temelji crkve. Posvetitelju crkve nadbiskupu Hraniću  u tome su pomagali i petorica biskupa suposvetitelja.
Potom je naviještena Riječ Božja, a nadbiskup Hranić održao je prigodnu homiliju. Ne krijući svoju radost nadbiskup je uskliknuo: "Kako li smo danas svi radosni i ponosni! Radost Gospodnja naša je jakost!" (usp. Neh.8,10)
Ova je crkva simbol i izričaj nas samih, našeg kršćanskog katoličkog i našeg nacionalnog identiteta. Ona je svjedok naše crkvene povijesti na ovim prostorima i svjedok povijesti Slavonije. Grad Vukovar je simbol stradanja lojalnih hrvatskih građana tijekom nedavne agresije i obrambenog rata, ali i hrabre junačke obrane čitave naše domovine. A ova njegova samostanska i župna crkva bila je i ostala simbol patnje i progona vas Vukovaraca i čitave Hrvatske; simbol nasilnog rušenja ovog grada i zatiranja našeg vjerskog, kulturnog i nacionalnog bića, simbol izvrgavanja ruglu naših svetinja na ovim prostorima istočne Hrvatske. Ova crkva i njezin "ranjeni Isus", s franjevačkim samostanom, simbol su nasilnog rušenja, miniranja i bombardiranja, tolikih crkvenih tornjeva, župnih i filijalnih crkava, samostana, kapela, župnih kuća, križeva krajputaša, poklonaca i drugih katoličkih građevina i objekata, simbol rušenja obiteljskih domova, industrijskih postrojenja, bolnica, škola i drugih kulturnih ustanova.
Ali i obnova te današnja posveta ove crkve su simbol uznapredovale obnove ovoga razrušenoga grada, te moralne pobjede i duhovnog pribiranja njegovih građana i župljana, kako ove, tako i drugih dviju župa u ovome gradu.
Pri samom kraju svoje homilije nadbiskup Hranić je rekao da je ovo treća posveta od 1732. godine.  S ovoj  jednoj sačuvanoj  rupi  u zidovima ove crkve sve je već bilo pripremljeno za njezino potpuno rušenje i uklanjanje. Ona nam, poput rana na boku i rukama Isusovim, svjedoči o neuspjehu nasilja, rušenju i zatiranju, te nas upućuju u konačnu uskrsnu pobjedu istine, pravednosti, praštanja i ljubavi. Svjedoče nam da zlo i nasilje ne mogu pobijediti i ne mogu imati zadnju riječ, nego da na kraju pobjeđuje ljubav - poručio je u svojoj homiliji nadbiskup Hranić.
Jedan od bogoslova, koji su pomagali u obredima, otpjevao je Litanije svih svetih, vukovarski franjevački gvardijan pročitao  je povelju o posveti crkve, te je nadbiskup  u oltar pohranio  moći sv. Leopolda Bogdana Mandića, ekumenskog sveca.
Na kraju ovog velebnog slavlja provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, sa sjedištem u Zagrebu, fra Željko Železnjak uputio je riječi zahvale ocu Nadbiskupu i narodu Božjem. U svom obraćanje on je rekao  da  su obnovljeni, a danas i posvećeni  franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova ovdje u Vukovaru, obnovljeni solidarnošću sve braće ove provincije, uz pomoć Republike Hrvatske, Zagrebačke županije, te brojnim donacijama ustanova i pojedinaca kako iz Hrvatske tako i iz čitavoga svijeta.
Po završetku euharistijskog slavlja i primanja nadbiskupova blagoslova zbor i narod Božji otpjevali su himnu Lijepoj našoj i marijansku  pjesmu: "Zdravo Djevo!"
Svojim pjevanjem i sviranjem posvetu su uzveličali župski zbor sv. Cecilije, Vis Damjan i Glasnici sv. Bone. Da sve bude u narodnom i slavljeničkom ozračju pobrinuli su se Hrvatsko kulturno društvo Dunav u narodnim nošnjama, vatrogasci, svjetovne Udruge sa stjegovima kao i crkvene Udruge.
I na kraju  svega ovog što se ovih dana događalo u Vukovaru recimo s  ratnim legendarnim izvjestiteljem Hrvatskog radija Vukovar: " GRAD, ZA NJ NE BRINITE, ON JE SVE VRIJEME BIO U VAMA. SAMO SKRIVEN. DA GA KRVNIK NE NAĐE.
GRAD - TO STE VI!" (Siniša Glavašević - Priče iz Vukovara)

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno 28.10.2013.g.