ZA NJU BI SVE ISTO PONOVNO UČINILA VUKOVAR - Nakon normalnog poroda dvojice prekrasnih sinova Luke i Ivana, Luka ide u drugi razred osnovne škole, a Ivan u prvi, zatrudnjela sam i pod svojim srcem nosila sam kćerku. U sedmom mjesecu trudnoće rekla mi je moja liječnica dr. Mirjana Semenić, ginekolog, da nosim curicu sa najtežim oblikom srčane mane - lijeva strana srca nedostaje, i da srce i pluća nisu međusobno povezani. Do prije dvadeset godina u takvim je slučajevima većina djece umirala odmah nakon poroda. Danas postoji samo pedeset postotna vjerojatnost - nastavila je liječnica - da će dijete preživjeti. Većina kojima sam ovo pripovijedala govorili su mi, jedan dio njih vjerujem i u dobroj namjeri, da trebam učiniti abortus kako bih spasila makar svoj život. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće.
Autor: fra Vjenceslav Janjić, Objavljeno 30.9.2014.g. |
Tako je započela svoju životnu priču gospođa Snježana Varga, Vukovarka, a njezin muž Franjo, branitelj Vukovara i ratni vojni invalid, samo je slušao. Nakon kratkog zastoja Snježana se pribrala i nastavila: Odlučila sam ići do kraja pa što bude. Veliku potporu davao mi je moj suprug Franjo, jer je čitava obitelj nakon dva sina, silno željela imati i jednu kćerku. Bilo je to pred sami početak Došašća prošle godine. Sinovi Luka i Ivan svako su jutro, zajedno sa mnom, išli na zornicu u obližnju Gospinu crkvu u Borovu naselju. Susjedi su mi govorili zašto budim djecu tako rano i vodim ih na zornice. Nikome nisam govorila da smo se zavjetovali Gospi i ako se sestrica sretno rodi da ćemo joj dati ime Ana Marija. Ana po Gospinoj majci, koja je zaštitnica trudnica, a Marija po našoj Gospi, koju štujemo u ovom dijelu grada Vukovara, kao Gospu povratnika. Dva mjeseca pije poroda morala sam u bolnicu u Petrovoj ulici u Zagrebu. Morala sam biti pod stalnom prismotrom liječnika. Pola sata nakon poroda hitno su me prebacili iz Petrove na Rebro gdje me prihvatio prof. dr. Ivan Malčić, stručnjak za pedijatriju i kardiologiju. Sam Bog ga je poslao. Više me liječio svojim optimizmom i čvrstom vjerom nego medicinskim pomagalima. Trebao mi je netko, pun vjere, tko bi me osokolio u vrijeme najvećih kušnji. Bio je to dr. Malčić koji je uvijek ponavljao da će sve biti u redu. Četvrti dan nakon poroda župnik u Kliničkom bolničkom centru na Rebru krstio je u nuždi moju kćerkicu. Potom su nas specijalnim bolničkim avionom prevezli u München. Tamo nas je dočekala, svjetski poznata, kardiologinja dr. Jelena Šamprec, naše gore list, koja je operirala moju kćerku. Nakon operacije tamo smo ostali na postoperativnoj njezi još šest tjedana da bi nas ponovno avionom vratili u Zagreb. Na Rebru smo ostali još tri mjeseca pod stručnim promatranjem liječničkog tima na čelu sa dr. Malčićem. Ana Marija je do sada imala dvije operacije. Još je čeka i treća operacija kad bude imala otprilike desetak kilograma. Svaka operacija stoji oko 100 tisuća eura. Sve to plaća HZZO i velika im hvala. Ni lijekovi nisu jeftini. Ana Marija pije svakog dana šest vrsta lijekova u tekućem stanju. Vesela je i čila djevojčica. Braća Ivan i Luka se otimaju tko će više držati u naručju sestricu. Zahvalni su Bogu, liječnicima i ljudima dobre volje. Otac Franjo kaže da su tek sada, dok su bili u nuždi, vidjeli koliko ima na svijetu dobrih ljudi, a osobito u susjedstvu. Puno ljudi im je nudilo novčanu pomoć, ali su Vargini, bili i ostali skromni. Gotovo svake nedjelje Anu Mariju dovoze u crkvu da i ona Bogu i Gospi zahvali za sve darove koje je do sada primila, a čekaju ju je i još mnoga iskušenja. S obzirom da je rođena na dan Gospe Lurdske, svakog 11 dana u veljači za nju služe misu zahvalnicu Misionari Krvi Kristove jer je Ana Marija članica Kruga vječne svete mise!
