GOSPA JE ODLUČILA OSTATI
Uz 14. obljetnicu našašća  kipa naše  Gospe

U nedjelju, 2. veljače, katolici diljem svijeta slavi su Prikazanje Gospodinovo u hramu ili Svijećnicu. Mi u župi sv. Josipa Radnika u Vukovaru prisjetili smo se i prvotnog naziva ovog blagdana, a on se zvao Dani Marijina čišćenja ili Marino. Ove se godine navršila 14. obljetnica Našašća  kipa naše Gospe Fatimske. Bilo je to 2. veljače 2000. godine kad su postrojbe hrvatske vojske raščišćavale ruševine do temelja porušene prvotne župne crkve posvećene upravo njoj u čast.
Kip Gospe Fatimske u ovoj župnoj crkvi predstavlja glasoviti lik Majke povratnika ili Gospe koja je odlučila ostati. Taj naslov, kojim Majku Božju danas časte mnogobrojni Vukovarci i brojni hodočasnici u ovo Gospino svetište, proširio se čitavim svijetom zahvaljujući čudesnim okolnostima pod kojima je kip, i nakon tri pokušaja uništenja od strane agresora vođenog velikosrpskom ideologijom, ostao očuvan. Kip je ostao gotovo u potpunosti neoštećen pod  ruševinama crkve gotovo devet godina.
U sjeni kipa Majke Božje Fatimske razotkrivaju se Božji zahvati u održanju ove župe i njezinih vjernika tijekom mnogih turobnih godina 20. stoljeća. Župa sv. Josipa Radnika u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje nastala je odcjepljenjem 1938. godine od župe matice sv. apostola Filipa i Jakova u središtu grada. Razlog njezina osnivanja bio je dolazak češkog industrijalca Tomaša  Bate. On je na desnoj obali Dunava udario temelje novog industrijskog giganta u kojemu će do ratne 1991. godine naći svoj posao više od 20 tisuća radnika. Veliki broj tih radnika bili su katolici. 1938. tadašnja đakovačka biskupija i službeno kapelaniju u Borovu naselju proglašava samostalnom dodijelivši joj kao nebeskog zaštitnika sv. Josipa Radnika. U radničkom naselju radnička župa i svetac Radnik, zaštitnik. Tvorničke su vlasti dodijelile i lokaciju za izgradnju nove crkve, započelo se i s prikupljanjem novaca za njezinu izgradnju. Nesklonost tadašnjih tvorničkih vlasti i izbijanjem Drugog svjetskog rata njezina je izgradnja odgođena za neka druga bolja vremena.
Godine 1962. započinje drugi život iste župe. Vukovarski franjevci kupuju običnu obiteljsku kuću i prilagođuju njezin skromni prostor za održavanje bogoslužja. Prvi poslijeratni župnik otac Flavijan Šolc, uporno punih pet godina traži lokacijsku dozvolu za izgradnju  nove crkve koja je trebala biti posvećena sv. Josipu Radniku. Posljednji njegov pokušaj urodio je plodom. Najprije se zavjetovao Gospi ako mu pomogne u ishođenju nove lokacije da će njoj u čast izgraditi svetište. Usputno je uputio i pismo na Ured tadašnjega predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita. Upravo na svetkovinu Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967. godine, stigao je pozitivan odgovor iz Predsjednikova ureda. Župnik se sjetio i svojeg zavjeta i odmah je započeo skupljati novac i doslovno ciglu po ciglu da izvrši zavjetno obećanje. Nakon punih 14 godina gradnje Gospina svetišta konačno je došao i dan njegove posvete. Bilo je to upravo 13. svibnja 1981. godine, na blagdan Gospe Fatimske. Kako je riječ o godinama u kojima je u komunističkoj državi bilo nemoguće nabaviti svetačke kipove, tek otac Franjo Tomašević, nasljednik oca Flavijana Šolca u župničkoj službi, uz svekoliku pomoć časne sestre Ivane Veselinski, članica  Družbe milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, koja izravno iz Fatime donosi drveni lik Gospe Fatimske. Njezin lik je blagoslovljen na svetkovinu Gospe Fatimske, 13. svibnja1988. godine, što se smatra početkom Gospina svetišta. U srpskoj agresiji na Vukovar, prva granata ispaljena na Borovo naselje, pala je upravo na ovo svetište na Gospu od Anđela 1991. godine, 2. kolovoza.
U Domovinskom ratu kroz odškrinuta vrata pakla izlivena je zastrašujuća mržnja dojučerašnjih susjeda, koji su u dva dana u potpunosti uništili svetište i sve ono što je kroz 14 i više godina u njemu stvarano. Međutim, u zgarištu je otkriven neoštećen lik Gospe, koja je odlučila ostati, simbol neuništive Majčinske ljubavi, njezine blagotvorne utjehe, te simbol konačne slike Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati. Ono što je neprijatelj srušio u dva dana ljubav je ponovno izgradila do 2008. godine. Sve zasluge za izgradnju novog Gospina svetišta pripadaju ratnom i poratnom župniku ove župe ocu Anti Perkoviću. A što će biti sa izgradnjom već planirane crkve u čast sv. Josipu, davne 1938. godine?  Ni zato nemojte  puno brinuti ona će se sama pobrinuti da se i za njezina zaručnika Josipa izgradi krov nad glavom.

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno 5.2.2014.g.