ŽRTVA NEMA PREDZNAKA

            Znam kolike su i kakve su rane roditelja koji su izgubili svoju djecu i kolike su boli djece koja su izgubila svoje roditelje u ovoj strašnoj srpskoj agresiji na Hrvatsku. Zbog toga nisam htio ništa pisati i govoriti jer to toliko ponovo vrijeđa i ubija već ranjene duše. Ali večeras ne mogu odoljeti tolikoj provokaciji i bezočnom pretvaranju kada se javila pravedna reakcija na toliku akciju oko žrtve obitelji Zec, koju iskreno žalim. Tako podli ljudi koriste izgleda ovu žrtvu za tko zna koje svoje ciljeve. Pokrivajući se „velikom brigom“ za pravdu i pravednost stavljaju sebe u fokus javnosti i promidžbu svog „zadivljujućeg umjetničkog izraza“ i sa lukavošću zmije, ali ne i sa bezazlenošću goluba, kaže: “žrtva nema nacionalnog predznaka - ona predstavlja svako stradalo dijete“. A kako zna voditelj središnjeg dnevnika kad kaže „da je ubijena samo zato što je srpske nacionalnosti“? Tko je tu lud? Kakav je to govor? Tko to potiče i podiže nove tenzije nesnošljivosti? Koja je to guja u njedrima koja prijeti smrtonosnim ujedom i otrovom mržnje i sukoba? Na žalost, ne samo nacionalne nego i ideološke. S koliko se prezira i neukroćenog bijesa javno nasrće na izražavanje nacionalnog, tradicionalnog, moralnog, vjerskog, a pogotovo katoličkog izricanja stava i prava.
            Kad se već stvaraju scenski prikazi, filmovi i traženje imenovanja ulica nevino ubijenih da se ne zaborave i da se dadne satisfakcija, neću spomenuti sve koje znam nevinih ubijenih, a bilo je do 400 djece. Spomenut ću samo onu najmlađu koju sam pokopao, ali tko za nju mari?! U Borovu selu u vlastitoj kući Štefančić, rafalom je pogođen otac, koji uspijeva pobjeći, a OSMOGODIŠNJA MARTINA u zagrljaju sa bakom je izrešetana. Nema o tome govora, ni scenarija ni filma ni ulice. Za to nisu čuli „revnitelji“ prava i pravednosti - nit' oni u Osijeku, nit' oni u Zagrebu… Rekli bi naši u Dalmaciji: „Uija vuk magare!“
Kojeg li je predznaka ova žrtva? - morao bih pitati urednika i voditelja Dnevnika HTV. Možda on zna?
            Ali kad u Borovu selu na pločici “spomniku“ nema predznaka pred imenima dvanaest masakriranih hrvatskih redarstvenika, tko bi obilježio zagrljene unuku i baku hrvatskim predznakom?
U kakvoj to Hrvatskoj živimo?

Ante Perković

Objavljeno 20.4. u tiskanom izdanju Večernjeg lista

Izvor: Autor, Objavljeno 20.4.2014.g.