USKRS: EGZISTENCIJALNO PITANJE - KAKO ZA VJERNIKE TAKO I ZA NEVJERNIKE

U naslovu stavih uobičajeni naziv Uskrs iako teolozi, u novije vrijeme, radije govore i pišu o Vazmu. Pojam Vazam je sveobuhvatan pa se pritom misli i na Sveto trodnevlje: Sveti četvrtak, petak, subotu i nedjelju Uskrsnuća. Ako kažemo samo Uskrs onda se misli na krunu svetog trodnevlja - na sam događaj Kristova Uskrsnuća. Kršćani se prisjećaju, do tada nečuvenog čuda, da Isusov život nije završio na Križu Velikog ili Svetog petka, nego da je on bio samo prijelaz preko Svete subote, iz ovozemaljskog života: materijalnog i prolaznog  u vječni i neprolazni život.
Drugo: teolozi kad govore o Isusu onda u prvom redu misle na Isusa iz Nazareta koji je bio "nama u svemu sličan, osim u grijehu!" Dočim se naziv Krist redovito  uzima kad je govor o proslavljenom Isusu, drugim riječima o Kristu vjere.
Vazam je najveći i najvažniji kršćanski blagdan stoga je i najduža priprava za njegov dolazak. Priprava traje četrdeset dana od Čiste srijede ili pepelnice pa do Svetog četvrtka, kada započinje Sveto trodnevlje. Kroz korizme vjernici su pozvani na: post, molitvu, djela ljubavi, ali i na poučavanje i revnije svjedočenje vjere. Ovaj četvrti vid korizmenog vremena u novije vrijeme se zaboravlja. Mi stariji se prisjećamo vremena kad smo kroz korizmu učili napamet vjeronauk. Bila su to pitanja i odgovori koje smo učili napamet. Stariji su nam u tome pomagali. Pri kraju korizme išlo se župniku na ispit. Koji su uspješno položili dobili su od župnika "cedulju" s kojom se išlo na uskrsnu ispovijed. Oni koji nisu bili obvezatni učiti i polagati znanje iz vjere bili su oni članovi obitelji koji su bili u starijoj dobi ili su bili oženjeni i udani. Za njih bi domaćin kuće podigao "cedulje" kod župnika. Nitko nije mogao ići na svetu ispovijed tko nije imao "cedulju"! Tako je to bilo i u prvim kršćanskim vremenima kada je u crkvi bio katekumenat - redovito je to bilo vrijeme kroz korizmu kada su se uglavnom stariji mladići i djevojke (zvali su ih katekumeni) pripremali za vazmene blagdane. Nisu imali punopravno članstvo u zajednici, stajali su u predvorju crkve, a stariji članovi zajednice su bdjeli nad njima i svjedočili njihovu vjerodostojnost da budu primljeni u zajednicu vjernika. O gdje su dani ti?! Tek  su u vazmenoj noći primali sakramente kršćanske inicijacije: krštenje, potvrdu i svetu Pričest! Nakon toga su postali punopravni članovi kršćanske zajednice -  kršćanski punoljetni. Zajednica ih je i dalje pratila.
Na Sveti četvrtak - spomen Isusove posljednje večere - u prvim kršćanskim vremenima javni su grešnici pristupali sakramentu pomirenja. Nekoć su se ispovijedali samo javni grijesi, dok se potajni grijesi nisu ispovijedali. Praksu ispovijedanja i potajnih grijeha uveli su irski monasi. Mnogi od njih su, jer su se iskreno kajali za svoje grijehe, od sreće i ganuća i plakali. Otuda na njemačkom govornom području naziv "Gründonnerstag" (Sveti četvrtak) od starogermanskog glagola "greinen" što je značilo plakati od sreće!
Već na Cvjetnicu, nedjelju Muke Gospodnje, strogi korizmeni post i nemrs su polagano popuštali. Na Cvjetnicu se blagoslivljaju maslinove grančice koje pobožni vjernici nose u procesiji da bi ih nakon toga zaticali iza raspela u sobi za dnevni boravak. Od spaljenih maslinovih grančica dobivao se pepeo za Pepelnicu iduće godine. Maslina je znak mukotrpnog rada i dugogodišnjeg čekanja na plod, a kad jednom počne donositi rod, onda to traje stoljećima. Maslina je znak mira. Bilo je to u Noino vrijeme, kad je općim potopom bila ugrožena čitava zemlja, onda se nad korabljom nade pojavila golubica koja je u kljunu nosila maslinovu grančicu: znak pomirenja neba i zemlje. Maslina je znak našeg prianjanja uz Krista. Po iskrenom hodu za Kristom taj znak mira i nade postaje polazištem boljeg svijeta.

Vazmeni običaji nisu toliko ukorijenjeni u narodu kao recimo božićni, pa ipak ne može se govoriti kako su siromašni. U Svetom tjednu, većinom na Sveti petak, kuhamo i bojimo jaja, u nekim krajevima poznat je običaj "traženja obojenih jaja", posebno pripremanje uskrsne hrane za blagoslov, različite procesije "za Križem" kao recimo na otoku Hvaru, pjevanje Muke Gospodnje, pohvala uskrsnoj svijeći, Gospin plač, paljenje krijesova na uskrsno jutro... Sve su to popratni događaji i običaji  koji se vežu uz najveći najvažniji kršćanski blagdan. Ovaj je kršćanski blagdan daleko manje komercijaliziran nego Božićni običaji.  Slavljenje Uskrsa nekako je uzvišenije u usporedbi sa božićnim običajima.
Uskrs je proljetni blagdan, blagdan  buđenja novog života, blagdan rađanja novog života. Dva su uobičajena simbola: uskrsno jaje i zeko. Jaje i zeko su simboli rađanja brzog i novog života. Korijeni preduskrsa nalaze se i u pretkršćanstvu, posvemašne proljetne obnove, kako ljudi tako i prirode.
Ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je naša vjera, piše u svojoj poslanici apostol Pavao. Pitanje prekogrobnog života je egzistencijalno kako za nas vjernike, tako i za one koji tvrde da su nevjernici. Anđeo je rekao ženama koje su došle na njegov grob u rano uskrsno jutro: "Što tražite živog među mrtvima? Idite i javite mojim učenicima da je grob prazan!" Tako žene postaju prve misionarke prve vjesnice Uskrsnuća. Uskrsli Krist javlja se apostolima, Tomi i onoj dvojici na putu u Emaus, selu koje je bilo udaljeno oko 60 stadija (sedam kilometara) od Jeruzalema, kad je Krist putovao s njima, ali ga nisu prepoznali. Najveći dokaz njegova Uskrsnuća je njegova Crkva, koja je i sveta, ali i grešna i koja plovi više od dvije tisuće godina po uzburkanom moru ljudske povijesti...
Uskrsnuće nije pitanje znanosti nego vjere! Ljudi žele promjene svijeta i promjene ljudi oko sebe, ali samoga sebe ne žele mijenjati. Čovjek želi lagodan i lijep život, ali tako da ga to ne stoji previše truda. Od Isusa, zato što su njegovi, često puta samo deklarativno, to isto očekuju. Žele promjene bez Velikog petka! Jer se to ne događa, jer im Isus ne želi svakodnevno umnažati kruh, mnogi se okreću od njega.
Našim župljanima, vjernicima i nevjernicima, u svoje ime, u ime našeg kapelana patera Marina, u ime časnih sestara, članova Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, u ime čitača, ministranata, pjevačica i pjevača, onih koji čiste našu crkvu i svih, koji na bilo koji način daju svoj doprinos boljitku života u našoj zajednici: SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Vaš župnik pater Vjenceslav