ZAJEDNO SMO JAČI!

U utorak, 15. rujna, nakon večernje svete mise, održan je susret predstavnika Župskog pastoralnog i ekonomskog vijeća, Franjevačkog svjetovnog reda, Franjevačke mladeži, svih Udruga koje djeluju u našoj župi, predstavnika crkvenog zbora, predstavnika ministranata i drugih. Susret je započeo molitvom koju je započeo župnik. Potom je župnik pozdravio sve nazočne, njih tridesetak, među njima kapelana fra Marina i časne sestre Bernardicu i Danijelu. Posebno je pozdravio članicu Župskog pastoralnog vijeća Anu Mlinarić koja je osmislila i vodila ovaj susret. Potom je župnik napravio kratki uvod citatom iz Sv. pisma. "Podnosite jedni druge u ljubavi, trudite se sačuvati jedinstvo duha svezom mira. Budite jedno tijelo i jedan duh!" U uvodnom dijelu župnik je ispričao anegdotu o nekom američkom župniku, čija je župa bila na izdisaju, kako je dao otisnuti osmrtnicu svoje voljene i nikad prežaljene župe. Župa je nakon duge i teške bolesti blago u Gospodinu preminula. Sahrana, drage nam župe, započet će u nedjelju sprovodnom svetom misom u 11 sati. Župnik je unio u crkvu mrtvačku škrinju. Umjesto mrtvaca u nju je stavio ogledalo. Nakon propovijedi župnik je zamolio sudionike da na mala vrata napuste crkvu. Oni, koji vjeruju da postoji način da njihova zajednica oživi, neka se vrate u crkvu na velika vrata. Kad dođu do mrtvačkog sanduka neka svaki baci pogled unutra i neka napravi krug. Svaki je u tom mrtvačkom sanduku vidio svoje lice. Tim igrokazom župnik je želio reći da je svaki župljanin bitan u životu župne zajednice.
Potom smo se podijelili u četiri skupine. Svaka je skupina imala četiri zadatka.
Prvi zadatak, žuta boja, sa pitanjem: U ČEMU JE SNAGA NAŠE ŽUPSKE ZAJEDNICE? ŠTO JE ZA VAS POZITIVNO U ŽIVOTU NAŠE ŽUPNE ZAJEDNICE?
Najviše odgovora bilo je: brojnost naše župe, naši  duhovni pastiri - svećenici i časne sestre, vjeroučitelji koji djeluju u župskoj katehezi, Franjevački svjetovni red, Franjevačka mladež, sve katoličke Udruge koje djeluju u našoj zajednici, naša tri crkvena zbora, ministranti, čistačice  crkve, "interventni vod", i svi drugi, koji na bilo koji način doprinose duhovnom i materijalnom napretku naše zajednice. Ne treba zanemariti niti novosagrađeni objekt: našu crkvu, samostan i pastoralni centar. Oni su također bitni da s normalan život jedne brojne zajednice može normalno odvijati.
KOJE SU NEISKORIŠTENE MOGUĆNOSTI NAŠE ŽUPSKE ZAJEDNICE? (zelena boja)
Dosta velik broj sposobnih ljudi, koji su naši župljani, međutim njihove sposobnosti nisu prepoznate niti iskorištene. Isto tako Udruge unutar zajednice mogle bi pružiti i više kao recimo veliki crkveni zbor, Frama i drugi.... Neki se u zajednici ponašaju kao osamljeni otoci koji nemaju povezanosti s kopnom. Trebalo bi upriličiti češća okupljanja kao što su duhovne obnove, seminari i predavanja. Nedovoljno komunikacija među samim članovima. Briga za rubne kršćane, one koji su vjernici i članovi zajednice samo na papiru. Češći kontakti župnika i njegovih bližnjih suradnika (kapelan i časne sestre). Poslati u Đakovo na daljnje usavršavanje mlađe i sposobne naše župljane za pastoralne suradnike.
KOJE ZAPREKE NAM STOJE NA PUTU? (kartica plave boje)
Bezvoljnost, lijenost, nezainteresiranost "neka to drugi odrade!", navezanost na materijalno, duhovno u drugom planu, osobna korist, vlastita promidžba, nezainteresiranost za rast u zajednici, samodostatnost, neupućenost u nove mogućnosti suvremene tehnike....
ŠTO ŠTETI I MOŽE UNIŠTITI ŽIVOT U ŽUPSKOJ ZAJEDNICI? (opasnosti - crvena kartica!)
Sve se više osjeća osipanje župne zajednice, posebno u danima i mjesecima kad nema školske nastave. Neki imaju "Boga za dobre i loše dane!" Za neke je Bog servis kamo odlazim kad mi ustreba, "Idem u crkvu kad mogu!", grupiranje, neki žive kao osamljeni otoci bez želje da se uključe u život zajednice. Naš nadbiskup kaže: "Mi se svi nalazimo u različitim životnim dobima. Jedno je biti Isusov učenik djeci od deset godina, a drugo je biti Isusov učenik sa dvadeset i više godina. Drugo je biti Isusov učenik kad si u braku i imaš djecu, a sasvim je drugo biti Isusov učenik u staračkoj dobi. Ali svima nam je zajednička vjera u Isusa Krista!" Lijenost je prisutna kod mnogih, površnost u vjerskom životu. U vjeri mi je sve teško... Nema želje za dubljim uranjanjem u Riječ Božju. Posebno nas zabrinjava loš ili gotovo nikakav vjerski odgoj djece i mladih. Narodna mudrost kaže: "Riječi opominju, a primjeri privlače!"
Na kraju župnik je zahvalio svima koji su došli na ovaj susret, te potaknuo i ohrabrio sve sudionike susreta. Ponovno je ispričao židovsku priču o dvoje mladenaca koji su bili siromašni, ali su željeli imati puno uzvanika, i k tome veliko veselje. Sami će pripremiti biranu hranu, a svaki od uzvanika neka ponese litru vina za dobro raspoloženje. Kad je započelo svadbeno slavlje i svatovi se najeli trebalo je i malo zaliti. Stoloravnatelj je zamolio one koji su posluživali kod stolova da donesu vina iz bačve na ulazu u svadbenu dvoranu. Kad su sluge donijeli vrčeve s vinom na stol svi su ostali bez riječi. U bačvi nije bilo vino nego voda. Što se dogodilo? Svaki je uzvanik, misleći ako svi donesu vino u svojim posudama, a ja sam vodu, nitko neće primijetiti. I dogodilo se to da su svi tako razmišljali. Veselja nema bez vina!
U trećem dijelu bio je aktualni sat. Nazočni su mogli postavljati župniku pitanja o stanju u župi, osobito o gradnji. Najviše ih je interesiralo što je s orguljašem. Ovog ljeta ostali smo bez stalnog orguljaša. Sestra Danijela je "uskočila", ali neka to bude privremeno. Župnik je obećao da će, već u slijedeću nedjelju, objaviti novog zborovođu i orguljaša. Ministrantska zajednica traži svoga vođu. Bilo je pitanja i oko izgradnje nove crkve. Projekti su gotovi i čeka se potpis odgovornih u Nadbiskupiji pa da se zatraži građevinska dozvola i raspiše natječaj za izvođače radova.

Autor: fra Vjenceslav Janjić, objavljeno: 16.9.2015.g.