Na drugu korizmenu nedjelju, 13. ožujka, u župi sv. Josipa Radnika u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, završile su Franjevačke pučke misije, koje su započele na prvu korizmenu nedjelju. Župa je , zajedno sa svojim svećenicima, organizirala pučke misije povodom 100. obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi (1917.) i 330. obljetnice otkako je Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske (1687.) Posljednje pučke misije u ovoj župi bile su davne 1983. godine.
------------------------------------------------------------------------------------------
Župa ima od 13. svibnja 1981. godine, kad je posvećena župna crkva Gospi Fatimskoj, dva nebeska zaštitnika: Sv. Josipa Radnika i Gospu Fatimsku, što ima svoje povijesno utemeljenje u događajima koji su tome prethodili. O tome nam svjedoči prvi poslijeratni župnik u Borovu naselju o. Flavijan Šolc. On svjedoči godine 1938. osniva se , otcjepljenjem od župe matice sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, samostalna vikarija u Borovu naselju. Samostalna vikarija postaje 1942. godine samostalna župa posvećena sv. Josipu Radniku. Iste je godine planirana izgradnja župne crkve, ali zbog nadolazećeg Drugog svjetskog rata od njezine se izgradnje odustalo.
Ondašnje komunističke vlasti su je nasilno ugušile nakon veleprevrata 1945. Od 1962. godine , prisjeća se o. Šolc, ponovno su osniva samostalna kapelanija u Borovu naselju , koja je uzdignuta na rang župe 1965. godine. Svećenik stanuje i vrši bogoštovlje u jednoj kupljenoj obiteljskoj kući. Provincijska uprava imenuje me prvim poslijeratnim samostalnim kapelan, a od 1965. Đakovačka biskupija imenuje me župnikom. Iako sam ja župnik župa nema župne crkve . Kad već nisam uspio ljudskom upornošću dobiti lokacijsku i građevinsku dozvolu odlučio sam zamoliti nebo za pomoć. Učinio sam privatni zavjet Gospi, iako je župa posvećena sv. Josipu Radniku ja ću tu crkvu dati posvetiti Gospi na čast. Neka mi ona izmoli pomoć i čudo se dogodilo, dozvola je stigla na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967. godine. Otac Šolc je uvjeren da je ta dozvola izmoljena na koljenima od Gospe.
Već punih 75 godina sv. Josip Radnik, zaštitnik župe, čeka na izgradnju crkve njemu u čast, u gradu Vukovaru. O. Šolc je još prije pedeset godina predvidio da će u ovom dijelu grada trebati dvije crkve. Nakon što je izrađena sva projektna dokumentacija, dobivena građevinska dozvola đakovačko- osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić donio je sa sobom, u nedjelju 12. ožujka, i Ugovor o izgradnji nove crkve u čast sv. Josipu. O. Flavijan je uvjeren da je i to Gospino čudo.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Završno euharistijsko slavlje predslavio je Đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Suslavili su trojica misionara: fra Ivan Matić,Goran Malenica i Mate Bašić dok je četvrti misionar fra Darko Tepert , zbog obaveza na fakultetu morao ranije otputovati. Euharistijskom slavlju pridružio se u završnici i fra Ivica Jagodić, župnik, gvardijan i dekan vukovarskog dekanata. U velikim franjevačkim misijama aktivno su sudjelovala i šestorica franjevačkih bogoslova: fra Anđeo Matanović, Ivica Janjić, Marko Rudec, Josip Pavlović, Vjeran Lazić i Vinko Brković.
 
U svojoj propovijed nadbiskup Hranić se najprije osvrnuo na prvo biblijsko čitanje . Govoreći o Abrahamu, koji je bio pozvan napustiti sve što je imao, osobito sigurnost Ura Kaldejskog u kojem je živio, i poći u nepoznato. Bio je pozvan povjerovati da će ga Bog blagosloviti i od njega učiniti velik narod, a on i žena njegova Sara u poodmakloj dobi i bez djece. Tek kad je pristao na radikalan zaokret, naglasio je nadbiskup Hranić, vjera mu je davala snagu. U sličnoj situaciji našli su se i Isusovi učenici u današnjem evanđeoskom ulomku. Pred Isusom su dani izdaje, osude , muke i smrti. Njegov je narod također bio razočaran, jer nije ispunjavao njihova politička očekivanja. Često su se pitali ima li smisla ići i dalje za njim, zapitao se javno mons. Hranić. U jednoj takvoj situaciji , u takvom raspoloženju duha i posustale vjere, Isus se povlači na goru. Gora je u evanđeljima uvijek mjesto osame i molitve, mjesto Božje blizine i susreta s Bogom . I tu se događa Isusovo preobraženje.
Učenicima, kojima je Isus navijestio da će njegov život završiti križem, bilo je potrebno da prepoznaju i dožive njegovo božanstvo, kako bi mogli povjerovati i ostati uz njega. Nadbiskup je poruku današnjih biblijskih čitanja zaključio. I kao što je apostolima u trenutcima sumnje i razočaranja, koje ih je zahvatilo pred Isusovim Križem i smrću, na trenutak bilo očitovano tko je zapravo taj čovjek zbog kojega su oni bili razočarani, tako su i proteklih dana župnih misija i nama pomogli da naslutimo da je Bog ipak prisutan u našem životu i da je on na djelu, bez obzira što nam se čini da se stvari i događaji, ne razvijaju uvijek onako kako bismo mi to željeli. Koji put nam se čini ne samo da je život krut, nego da ne vidimo izlaza i da ne znamo kako dalje. Nezaposlenost, niska primanja, krediti, opasnost od dobivanja otkaza, poteškoće i krize u brakovima... Današnja nas Božja riječ snaži i unosi u nas mir. Poručuje nam da nas Bog nije napustio i da nas on nikada ne napušta. Naša je nada da Gospodin svojih nikada ne zaboravlja i onda kad nam daje ići težim putem.
Misije su započele u nedjelju, 5. ožujka, s večernjom svetom misom koju je predslavio fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar hrvatske franjevačke provincije sa sjedištem u Zagrebu na Kaptolu . Tema pučkih misija bila je : " Danas mi je boraviti u tvojoj kući!"Naglasak misija bio je na poslanju. Provincijal fra Vrdoljak dao je misionarima misiju poslanja, oni su tu misiju širili, prigodom različitih susreta u ovoj župi punih šest dana, a to poslanje mons. Hranić prenio je i na sve vjernike župe sv. Josipa Radnika ovoj u vukovarskoj gradskoj četvrti.
Tekst i snimke Vjenceslav Janjić
P.s.
Ono što je izdvojeno može se izostaviti!
AUTOR: fra. Vjenceslav Janjić
|
