Pišući ovih dana o svetištu Gospe Fatimske, u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, jedan je katolički novinar napisao laskavo priznanje s kojim će se još dugi niz godina ponositi ovo relativno mlado marijansko svetište, tek mu je pedeset godina, kao i vjernici grada heroja , ali i brojni hodočasnici koji ovamo svakodnevno dolaze. Za njega se slobodno može reći da je oazu mira u prekrasnom perivoju podignutom njoj u čast. Da je tome tako pojasnio je i uvodničar u svom podužem pozdravnom govoru svim sudionicima liturgijskog slavlje, koje je održano na sam blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja u 11 sati, u njezinu svetištu na Trpinjskoj cesti, u zapadnom dijelu Vukovara upravo povodom pedesete obljetnice početka njezina postojanja u ovom gradu. Liturgijsko slavlje započelo je svečanim ophodom ministranata, đakonom , desetak svećenika i s počasnim gostom iz Boke Kotorske, biskupom mons. Ilijom Janjićem,čije je biskupsko sjedište u starodrevnom Kotoru. Crkva je bila dupkom ispunjena, a svečanu misu pjevao je mješoviti crkveni zbor uz pratnju orgulja i pod vodstvom orguljaša maestra Danijela Služeka.
Na današnji dan, 13. svibnja 1967. godine, pojasnio je uvodničar u liturgijsko slavlje, Gospa je odlučila doći i ostati u ovom hrvatskom gradu na Dunavu, danas gradu heroja ne i bez njezine vidne i učinkovite pomoći, naglasio je uvodničar. Naime, prvi poslijeratni župnik u župi sv. Josipa radnika o. Flavijan Šolc , ovdje je službovao od 1962. pa do 1984. godine, kako sam voli reći 22 godine, dva mjeseca i dva dana. O. Šolc je uporno tražio od gradskih komunističkih vlasti lokacijsku i građevinsku dozvolu punih pet godina , ali bezuspješno. Bilo je to od 1962. godine, kad je samostalna kapelanija bila ponovno uspostavljena odcjepljenjem od župe matice sv. Filipa i Jakova, pa sve do 1967. godine. Početkom svibnja, te davne 1967. godine o. Šolc piše pismo namjere izravno na Kabinet predsjednika ondašnje države Josipa Broza Tita.
Učinio je to djelo više iz očaja i frustriranosti, nego iz neke duboke vjere u pozitivan odgovor. Kao posebni Gospin štovatelj, jer se sve događalo upravo u mjesecu svibnju, kleknuo na koljena i zaufano molio: "Gospe, ako mi iz Kabineta predsjednika države pošalju pozitivan odgovor ja ću tu novu crkvu posvetiti upravo tebi! Znam da je župa, još od davne 1938. godine, posvećene tvome zaručniku sv. Josipu, ali ti ćeš se već pobrinuti i za njega." I gle čuda 13. svibnja te 1967. godine iz Beograda stiže pozitivan odgovor. Bio je to blagdan kad se ona, tog istog dana 1917. ukazala u portugalskom gradu Fatimi. Gospa je odlučila doći i nastaniti se i u Vukovaru, kad nitko nije mogao niti slutiti kakva će sva zla zadesiti ovaj grad 1991. godine.
Već 1968. godine započinje gradnja velebne crkve u čast Gospi Fatimskoj. O. Šolc je gradio s puno muka ali i s ljubavlju, zajedno sa svojim župljanima i dobročiniteljima, kroz punih četrnaest godina crkvu i pastoralni centar da bi sile tame 1991. godine, u svega tri dana od 19. do 22. studenog , sve to razorile. Za ovo velebno djelo o. Šolcu ,sadašnji župnik o. Vjenceslav Janjić ,pripremio je posebnu zahvalnicu koju mu je želio upravo na ovaj dan uručiti. Međutim o. Šolc je u međuvremenu obolio pa je prebačen na kućnu njegu i liječenje u franjevački samostan u Varaždin. Njemu u čast bila je, na vidnom mjestu u svetištu , postavljena stolica i i iznad nje brojka 50 ispisana zlatnim slovima. Mnogobrojno mnoštvo ovu je gestu pozdravilo burnim pljeskom i na taj način zahvalilo za njegov vizionarski potez i poručilo da mu žele brz oporavak.
Potom je uvodničar pozdravio ,kronološkim redom ne po zaslugama, o. Franju Tomaševića koji je 1984. godine zamijenio o. Šolca. Upravo u vrijeme njegova župnikovanja za svetište je nabavljen i Gospin kip, izravno iz Fatime . Bilo je to 1988. godine. Uz o. Tomaševića velike zasluge za Gospin kip pripadaju časnoj sestri Ivani Veselski, pripadnici Družbe milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova. Ona je svojim poznanstvima u Austzriji pronašla dobročinitelje koji su iz Fatime preko Beča i jugoslavenske granice kupili i prinijeli taj kip u Vukovar. Bilo je to vrijeme kad se ni krunica, a kamo li knjigu " s trulog zapada" mogla unijeti u Jugoslaviju. Sestri Ivani je to pošlo za rukom njezinom upornošću i preko poznanstava. U međuvremenu sestra Ivana je preminula a njezina slika stajat će u Gospinu svetištu kao trajan spomen na ovo velebno djelo. Njezinu sliku nosila je s. Deodata Kočondo, također članica Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, koja je dio svojih redovničkih godina provela u katehetskoj službi u ovoj župi. Kao trajan spomen na velebno djelo s. Ivane njezina će slika stajati tik uz Gospin kip . Danas u ovoj župi, više od deset godina uspješno djeluju časne sestre Predragocjenjene Krvi Kristove. I njih je uvodničar pozdravio.
Ne štedeći riječi, a niti vrijeme, uvodničar je s puno biranih riječi pozdravio i trećeg u nizu župnika ove relativno mlade župe. Pohvale su uručene o. Anti Perkoviću koji je u ovoj župi službovao od 1990. godine pa sve do 2008. godine uz godine provedene u srpskom koncentracijskom logoru Sremskoj Mitrovici i u progonstvu. Na blagdan Svijećnice, 2. veljače 2000. godine, nakon mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja, pozvali su me, piše u samostanskoj kronici o. Perković, pozvali su me pripadnici specijalnih inženjerijskih postrojbi hrvatske vojske da dođem do crkve jer su pronašli neki kip. Pa ja sam na Gospu zaboravio, nastavlja o. Perković svoj zapis. Da nije to onaj kip kojeg sam sklanjao nekoliko puta, za čiji sam kip , užasnut razmjerima razaranja, onako neozbiljno rekao:"Ako se ona pojavi, onda je čudesan!" Iz tog prvog susreta, s do temelja s razorenom Gospinom crkvom , i nakon neočekivanog susreta s čudesno očuvanim Gospinim likom, o. Perković je uskliknuo: "Ostala si jer si htjela, bit pred nama čista bijela! Ljubiš ovo sveto mjesto gdje te puk tvoj moli često!" Te su riječi kasnije, kao i cjelokupna Gospina himna koju je on spjevao, uglazbljene. Himnu je skladao franjevac i glazbenik o. Petar Kinderić. U refrenu o. Perković kaže: "Majko naša, očuvana lika, budi Majkom svih nas povratnika!"
Uvodničar je pozdravio i druge sudionike slavlja među njima i o. Gordana Propadalo, bivšeg vukovarskog gvardijana koji je držao trodnevnu duhovnu obnovu i održao referat o trećoj Fatimskoj tajni, kao i sadašnjeg gvardijana fra Ivicu Jagodića. U svojoj propovijedi biskup mons. Ilija Janjić, govoreći o trima Gospinim tajnama koje je prenijela djeci Franji, Jacinti i Luciji,a koje je tog istog dana papa Franjo u Fatimi proglasio svetima, je rekao: " Nemojmo kukati nad tamom! Radije upalimo jednu svijeću pa će u svijetu biti manje mraka!" I potom pred svima upalio jednu svijeću. Biskup Janjić je također rekao da su fatimske tajne danas aktualnije nego 1917. godine. Potom je biskup izgovorio blagoslovnu molitvu i blagoslovio pozlaćenu krunu koja će krasiti Gospin lik onakav kakav je izašao ispod ruševina na Svijećnicu 2000. godine, do temelja porušene njezine crkve 1991. godine. Vrativši se u crkvu svi sudionici ovog velebnog slavlja otpjevali su gromoglasno himnu u čast Gospi povratnika.
Na kraju misnog slavlja formirana je svečana procesija. Djevojke , članice KUD-a Dunav, članice Udruge Vukovarske golubice, dame i gospoda obučene u tradicijske gradske narodne nošnje prošlih vremena, časne sestre, čuvari Božjeg groba u svojim odorama , te pripadnici hrvatske vojske nosili su naizmjence okrunjeni lik Gospe povratnika, koja je odlučila doći i ostati u gradu heroja , u Vukovaru.
Nakon svečane procesije Gospin lik je ponovno unijet u njezino svetište, a mješoviti crkveni zbor je gromoglasno otpjevao himnu Gospi – Majci povratnika. Ovdje ju donosimo u cijelosti.
Ostala si jer si htjela
bit pred nama čista, bijela.
Ljubiš ovo sveto mjesto
gdje te puk tvoj moli često.
Pripjev: Majko naša, očuvana lika, budi Majkom svih nas povratnika!
Čekala si djecu svoju,
stradalu u teškom boju,
da se vrate domu svome
uništenom, srušenome.
Da podignu nove kuće
za naraštaje buduće.
Srušena je crkva tvoja
ko plod vjere,žulja , znoja.
Vrati nas , o mila Mati,
to te mole svi Hrvati.
Vapili smo gdje smo bili:
Gdje su naši najmiliji?
Ruševine strašna slika
ne uništi tvoga lika.
Na Svijećnicu ti si htjela
pokazat se nama cijela.
Ja sam s vama gdje god bili,
prognanici moji mili.
Evo dižem crkvu novu,
naraštaji novi zovu.
Tekst: Tunjo Janjić
Poštovani!" Prilog je malo poduži, ali Vukovar, grad heroja i marijanski grad, zaslužuje malo više prostora i u cijenjenom Glasu koncila. Molim za razumijevanje!
AUTOR: fra. Vjenceslav Janjić
|
