Gospa koja je odlučila ostati

Posredovanjem časne sestre Ivane iz Đakova dobavljen je kip Gospe Fatimske iz Fatime. Vrlo lijep drveni kip, gotovo naravne veličine. Svečano je blagoslovljen i nošen na njezin blagdan 13.05.1988. u procesiji oko nove crkve koja joj je posvećena, jer je na njen blagdan u teškim vremenima za Crkvu dobivena dozvola za gradnju. Župljani su se od tada obvezali sa župnikom da će svaki 13. u mjesecu moliti krunicu. Nakana je bila ovdje stvoriti njezino pravo svetište. Velebna je crkva tomu i odgovarala. Gospa se počela uvelike i slaviti.

U ratu prva granata pala je ponad nje i dio krova i stropa palo joj je do nogu. Neoštećen prenesen je u samostan na sigurnije. No, granata je izravno pogodila sobu u kojoj je sve uništeno osim kipa, koji nije pretrpio ni ogrebotinu. Nakon toga kip je odnesen u suteren (Na pozornicu) stavljen uza zid i tu ostavljen. Svećenici su otišli u Vukovar u samostan, jer u velikoj, a modernoj crkvi nije bilo dobra zaklona od ubitačnih bombi i neprestanog granatiranja.

Nakon mirne reintegracije i povratka franjevaca u Borovo naselje zatečena je samo ogromna ruševina, jer je crkva  nakon ratnih akcija stručnim miniranjem sravnjena sa zemljom, bolje reći sabijena u zemlju.

E ako naš kip izađe odavde bit će čudesan, rekao je župnik pater Ante Perković, gledajući ruševine srušene Crkve, Gospe Fatimske.

Kako ništa nismo nalazili od inventara i kip je bio zaboravljen. U jednom momentu nakon više dnevnog čišćenja vojnici su me pozvali da su našli kip Majke Božje. Požurio sam i vidio baš taj kip koji sam sklanjao i za koji sam u šali rekao "Ako odavde iziđe.... Bilo je to na Svijećnicu  (2.2.2000.)

Vojska je nastavila raditi pa nisam mogao naći djeliće koje je bager potrgao no ona je ipak bila posve cijela, a boja na licu svježa kao kad smo je ostavili prije osam godina.