Povijest župe
Između dva svjetska rata češki poduzetnik Bata sagradio je tvornicu cipela i gumene obuće na desnoj obali Dunava između Vukovara i Borova(sela). Oko tvornice razvilo se naselje Borovo-Bata, najprije u tipskim stambenim jednokatnim zgradama, a kasnije i puno veći i različiti stambeni objekti, kao i popratni: škole, đački domovi, hotel, kino, sportska dvorana, bazen, teniski tereni, nogometno igralište i sportski aerodrom. Od samog početka pastoralnu brigu su vodili franjevci iz Vukovara. Već 1938. god. Sveta Stolica osniva samostalnu kapelaniju. Franjevci se useljuju u vilu u III. koloniji br. 369, koju je iznajmila tvornica, a od jedne dvorane u školi napravljena je kapela. U osmom mjesecu 1942. Đakovački biskup osniva novu župu sv. Josipa radnika. Kroz cijelo vrijeme se skuplja novac za gradnju crkve i franjevačke rezidencije. Već je tvornica odredila mjesto ispred mješovite osnovne škole. No, kako je došao rat i završio nestankom NDH-e, franjevci su morali natrag u samostan. Zadnji je župnik o. Alojzije Pišpek u granatiranju i ranjen, te umro iste 1945. godine. U vrijeme komunističkog sistema vjernici su morali ići u Vukovar za svoje vjerske potrebe. No, 1962. franjevci kupuju jednu obiteljsku kuću u Krivoj bari u kojoj uz velike poteškoće od strane vlasti pa i domaćih Srba uspostavljaju pastoralni centar. Tako biskup Đakovački i srijemski osniva 1965. župu Sv. Josipa radnika.
Velikim zalaganjem župnika o. Flavijana Šolca 1968. počima gradnja nove velebne crkve Gospe Fatimske, koja je 1.5.1982 posvećena.
Od velikog broja prostorija uz crkvu, župnik p. Franjo Tomašević uređuje samostan, a na mjestu kuće-crkve sv. Josipa 1988. gradi novu crkvu u istim dimenzijama, jer drugačije nije bilo moguće.
Župa je tada brojila oko 7500 vjernika. Župi su pripadala mjesta Borovo selo, Lužac, Bršadin, Lipovača, Trpinja i Vera.
U Domovinskom ratu, nakon nadljudskog otpora hrabrih branitelja grad je pao, objekti su stradali, ne-srpsko stanovništvo je protjerano, mnogi ubijeni i velik broj zatočen u srpskim logorima gdje su dospjeli i njihovi svećenici.
Župa je u progonstvu živjela kao personalna župa, jer je imala svog svećenika (župnik p.Ante Perković) koji ih je obilazio po smještajima u Zagrebu, gdje ih je bilo najviše, u široj okolici i ljeti posjećivao one daleko od Umaga do Makarske. Mjesto župnika bio je Zagreb-Siget, župska misa zajedno sa župom Vukovar nedjeljom na Kaptolu u crkvi sv. Franje. Uz redovni život sakramenata krštenja, vjenčanja, duhovnih obnova, hodočašća, povremeno su bile velike mise u Sigetu vezane uz značajne datume župe i crkvene godine.
Nakon mirne reintegracije među prvim povratnicima vraća se župnik koji počima s duhovnom i materijalnom obnovom. Najprije putuje iz Osijeka s propusnicom, zatim se nastanjuje u hotelu za samce i konačno u svoju sobu uz crkvu sv. Josipa gdje je i danas. Zatekao je crkvu Gospe Fatimske srušenu do temelja, a crkva sv. Josipa radnika, preuređena je za urede policije. Sa svetim misama se počelo čim je policija izašla, već na Pepelnicu 1998, a 1. svibnja iste godine blagoslovljena je i potpuno obnovljena.
GRADNJA NOVE CRKVE
Na mjestu srušene crkve ostala je samo ogromna ruševina, koju je trebalo maknuti. Na molbu župnika, HV se prihvatila toga velikog posla. Šezdeset i pet radnih dana je sa svojim strojevima čistila krš i ruševine, s tim da je sve velike blokove posebno od tornja zakopala u dnu crkvene parcele.
Nova crkva je drugačijeg oblika, manja je prostorno, ali puno čvršća i viša od porušene. Od srušene crkve izvađeni su i temelji. Ministarstvo obnove i razvitka prihvatilo je gradnju do pod krov, a kasnije i njeno zatvaranje. Župa i franjevačka Provincija sudjeluju u gradnji svojim sredstvima. Radove je izvela «Fenix» giu Slav. Brod. 4. svibnja 2008. godine za našu župu bio je izuzetan događaj: posveta nove crkve Gospe Fatimske. Posvetu i svečano misno slavlje predvodio je msgr. Marin Srakić, biskup. Zahvaljujemo svim donatorima, vjernicima i ljudima dobre volje, koji su svojim prilogom dali doprinos obnovi porušene crkve. (fra Ante Perković)
|
