SVETI FRANJO I MAJKA BOŽJA

 

Sv. Franjo je “Isusovu Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato što nam je dala brata, uzvišenoga Gospodina. Njoj je molio posebne pohvale, upravljao prošnje, prikazivao osjećaje, koliko to i kako ljudski jezik ne može izraziti.

No, čemu se najviše radujemo jest to što ju je postavio da bude odvjetnicom Reda i što je pod njezina krila smjestio svoje sinove koje je imao ostaviti, da ih ona do kraja zaštićuje” (01). Ta je posebna pobožnost prema Majci Božjoj imala svoj temelj: najuže jedinstvo s Isusom;


Franjo naime piše: “Ovu Riječ Očevu, takodostojnu, tako svetu i slavnu, najavio je svevišnji Otac s neba po svom anđelu Gabrijelu u krilu svete i slavne Djevice Marije, iz kojeg je krila primio pravo tijelo našeg čovještva i krhkosti” (02);

“eto, on se svaki dan ponižava, kao što je nekoć s kraljevskog prijestolja sišao u krilo Djevice” (03); “blaženu Djevicu tako štujemo, kako se i dostoji, jer ga je nosila u presvetom krilu” (04). Celano spominje: “Nazivao je Božić svetkovinom nad svetkovinama, jer je Bog, postavši malenim djetetom, bio priljubljen uz ljudske grudi” (05).

POZDRAV BLAŽENOJ DJEVICI
Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice, Bogorodice Marijo,
ti si djevica koja si postala crkvom,
i izabrana od presvetog Oca na nebu
da te posveti sa presvetim Sinom svojim
i Duhom Svetim Utješiteljem.
U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro.
Zdravo palačo njegova,
zdravo njegovo svetohranište,
zdravo kućo njegova.
Zdravo odjećo njegova,
zdravo njegova službenice,
zdravo majko njegova,
i sve vi, o svete kreposti
koje se po milosti i rasvjetljenju Duha Svetoga
ulijevate u srca vjernika
da Bogu od nevjernika napravite vjernika.

Marija u otajstvu Krista
Franjo proživljava u “Zdravomariji” otajstvo utjelovljenja, koje je najuže povezano s Marijinim božanskim majčinstvom. Otajstvom koje se ostvaruje u događaju Navještenja.
Tada Otac šalje Sina da spasi ljude; tada Sin uzima tijelo kako bi prebivao među nama; tada Duh Sveti oblikuje tijelo u djevičanskom krilu Marije.
Tada Vječni ulazi u vrijeme, vrijeme-kronos (obični slijed dana) postaje kairos: vrijeme milosti i spasenja. Mesijansko vrijeme. Sve se to događa po Mariji. Tako Bog hoće. Mariju treba promatrati u misteriju Krista. Tu se razjašnjava i blista njen identitet-dostojanstvo, njen poziv-poslanje.

Budući da Bog postaje njenim Sinom, ona postaje Majkom Božjom. Bog postaje (u njoj) pravi čovjek a ona postaje Majka Božja. Utjelovljenje i bogomaterinstvo nerazdvojivi su. Bog je “odredio jednom i istom odlukom početak Marije i utjelovljenje božanske Mudrosti” (Neizrecivi Bog, Bula Pia IX.).

I tako Marija po Utjelovljenju ulazi punim naslovom u tajnu spasenja, i to jedinim i jedinstvenim mjestom. Stoga je posve razumljivo zašto ju je Bog ljubio od vječnosti i pripremio za “dostojnu” Majku svome ljubljenom Sinu.
Budući da je Majka njegova Sina, Bog je htio da bude bezgrešna: unaprijed sačuvana od svake ljage istočnog grijeha, puna milosti, sva sveta.
Budući da je Majka Isusova, Bog je htio da bude uvijek djevica: začela je po Duhu Svetom, i uvijek netaknuta u svojoj djevičanskoj slavi, rasvijetlila je svijet vječnom svjetlošću Isusom Kristom, našim Gospodinom.

Budući da je Majka Otkupitelja, Bog je htio da bude suradnica: pod križem, prema oporuci ljubavi svog Sina svoje je materinstvo proširila na sve ljude, rođene smrću Kristovom za život kojem neće biti nikad kraja.
Budući da je Majka Uskrsloga, uznesena je u nebesku slavu: završetak je to otajstva spasenja, znak sigurne nade.

Budući da je Majka Kralja svemira, ona je kraljica: iznad svakog je stvorenja zemaljskog i nebeskog.
Jer je Majka Božja, posrednica je milosti: zagovornica, tješiteljica, pomoćnica; svojom majčinskom ljubavlju prati i štiti Crkvu na njenom putovanju prema domovini sve do slavnog Dana Gospodnjeg.

Marija je knjiga u koju Bog stavlja svoju riječ.
Marija je nebo na koje Bog stavlja svoje Sunce.
Marija je zemlja u koju Bog stavlja svoj Plod.
Marija je klas u koji Bog stavlja svoje Zrno.
Marija je peteljka na koju Bog stavlja svoj Cvijet.
Marija je prijestolje na koje
Bog stavlja svoga Kralja.
Marija je Majka u koju Bog stavlja svoga Sina.