POUKA O MOLITVI

Što sv. Antun uči o molitvi?

U njegovim Propovijedima nalazimo kratke odlomke, jednostavne i pobudne, koji nam pomažu da bolje razumijemo tu važnu dimenziju kršćanskog života. Sv. Antun uporno naglašava važnost udaljavanja od buke, smirenost, samoću i šutnju, što jedino omogućuje da se sluša i vidi Boga.

Među crtama tih pouka zapažamo također nehotičan nutarnji autoportret sv. Antuna, koga poznajemo kao velikog ljubitelja šutnje i molitve.
„Molitva znači usmjeriti naša čuvstva prema Bogu; ona je pobožni i prijateljski razgovor s Bogom. Mir je uma prosvijetljenog odozgora.


Molitva je također molba da bi se zadobila vremenita dobra, potrebna za ovaj zemaljski život. No oni koji mole, mole od Gospodina s vjerodostojnim kršćanskim duhom tako da svoju volju podlože njegovoj: samo nebeski Otac zna što nam doista treba na ovoj zemlji.

Napokon, Molitva znači zahvaljivanje, tj. priznanje za primljena dobročinstva, i prikazivanje svega našeg zalaganja Bogu, tako da ona može biti trajna.“
„Gospodin objavljuje samoga sebe onima koji se na kraće vrijeme zaustavljaju u miru i poniznosti srca. Ako gledaš u mutne i uzburkane vode, ne možeš u njoj vidjeti svoju sliku. Ako želiš vidjeti Kristovo lice, zaustavi se, saberi svoje misli u šutnji, zatvori vrata svoje duše buci vanjskih stvari.

Pozdrav anđela i blagoslov Božji nisu za one koji žive na javnom trgu, tj. izvan sebe, uznemireni i rastreseni. Mili „Zdravo“ bio je upravljen Djevici Mariji kada je bila uronjena u molitvu, u samoću svoje kuće. Bog vodi dušu u samoću, odjeljujući je od briga zemaljskih stvari, da bi joj mogao govoriti i ispuniti spoznajom svoje ljubavi. On govori uhu onih koji su šutljivi i čini ih sudionicima svojih tajna.“

Zašto se moliti sv. Antunu?

Per Antonium ad Jesum
Po Antunu k Isusu. To su znamenite riječi što ih je izrekao papa Pijo XI. prigodom sedme stogodišnjice od smrti sv. Antuna.
To je doista poslanje sv. Antuna, izvanrednog sveca koji, u tajnovitom nacrtu Božje providnosti, ostaje i danas velik učitelj duhovnog života, živi primjer kreposti i svetosti, moćni zagovornik kod Boga.

Mi dobro znamo da nas Sveto pismo i Crkva uči da je jedini Posrednik između Boga i ljudi Isus Krist. Znamo također, na našu veliku utjehu, da su sveci, naša braća, nastojali nasljedovati Isusa u savršenstvu tijekom svoga zemaljskog života, i da su, svojim životom vjere i herojske ljubavi, posvetili svoj život Bogu i braći. Sada su, blizu Krista u raju, uzori nasljedovanja i naši zagovornici.

S tog razloga II. vatikanski sabor uči da „Crkva proglašava vazmeno otajstvo što su ga ostvarili sveci, koji su trpjeli i bili proslavljeni s Kristom. Crkva vjernicima predstavlja njihove primjere, koji sve privlače Ocu posredstvom Kristovim te, po njihovim zaslugama, moli Božja dobročinstva“ (Sacrosantum Concilium, 104).

To, što je istinito kod svih svetih, iznad svega je istinito za sv. Antuna, kojega padovanski narod jednostavno zove „Svetac“. On je skroz prožet žarkom ljubavlju prema svojem Gospodinu, uronjen u duh Evanđelja što ga je osobno živio, posvuda propovijedao svojim propovijedima, tumačio u svojim spisima, te tako zaslužio da ga Crkva proglasi „Evanđeoskim naučiteljem“.

I danas je sv. Antun ono što je bio u svojem zemaljskom životu: svjetlo i vođa kršćanskog naroda. I danas on šalje poruku spasenja: poruku da se zadobije, čuva i umnožava božanska milost.