Mi koji smo tek krenuli slijediti Krista stopama svetog Franje, nemamo puno toga za reći. Sve što imamo jedno je svježe iskustvo novog početka i o tome vam možemo govoriti. “Počinje život manje braće!” Rečenica je to koju smo čuli na dan kada smo prije sedam mjeseci započeli svoj franjevački život. Ta nam rečenica i dalje snažno odzvanja u srcu, premda nam još uvijek nije sasvim jasno što ona točno znači i što će nam konkretno taj “život manje braće” donijeti za deset, dvadeset ili pedeset godina. Hoće li biti preteško za mene? Hoću li, ako doživim starost, moći biti radostan što sam hodio baš ovim putem? Kao što je to na svakom početku, puno je u nama nejasnoća i pitanja. Sve se svodi na ono najvažnije: Ako ustrajem, kako će se to odraziti na život vječni? Zove li me Bog da baš ovim putem koračam do vječnosti s Njime?

Dok se sve ovo pitamo, molimo vas, starija braćo, da nas podupirete molitvom.

Ipak, boravak u postulaturi je vrlo lijep jer smo se kao zajednica jako dobro povezali. Vrijeme između molitve, rada i učenja redovito popunjavamo kvalitetnim bratskim druženjem. Kroz zabavne, ali i ozbiljne razgovore i aktivnosti, naši odnosi postaju sve čvršći. Povezuje nas i zajednički rad kojeg ovdje u Puli ima dovoljno. S obzirom da je zgrada u kojoj sada živimo bila u vrlo derutnom stanju i tek je svježe renovirana, dvorište naše postulature zatekli smo u, takoreći, građevinskom ambijentu. Sve je to trebalo očistiti kako bi vanjski prostor dočekao buduće generacije, a možda i nas, uredan i preuređen. Dobar dio već smo odradili. Čak smo jedan dio dvorišta uspjeli iskoristiti za sadnju vrta, što nas iznimno veseli jer smo neki od nas po prvi puta sadili povrće vlastitim rukama. Divno iskustvo! Održavamo i dvorište naše filijale u Šijani. Fra Job, koji nam je veliko svjedočanstvo franjevačke radosti, uvijek se pobrine da se nakon posla u Šijani počastimo kakvom slatkom poslasticom vrlo gostoljubivih šijanskih župljana.

Raduju nas i susreti s porečko-pulskim biskupom, mons. Ivanom Štironjom. 2. veljače posjetio nas je u našoj župi povodom dana posvećenog života, a nakon toga imali smo ga priliku susresti još dva puta. Jednom u pulskoj katedrali prilikom pokorničkog bogoslužja, a zatim na križnom putu u pulskoj areni. Bio je to divan događaj s poprilično velikim odazivom vjernika.

Zahvalni smo i radosni što je nakon Božića broj postulanata ostao isti. U tome nam je veliko ohrabrenje svojim posjetom pružio generalni ministar Massimo Fusarelli. Tokom vrlo ugodnog susreta potaknuo nas je na otvorenost Božjem pozivu i rast u bratskoj ljubavi. Primijetio je onu početnu gorljivost u nama te nam dao lijepe smjernice kako da je na primjeren način iskoristimo kako bismo jednoga dana bili braća kakvu Gospodin želi. Hvala mu na tome! Mi se ovdje tek učimo hodati franjevačkim hodom. Nadamo se da ćemo svi ustrajati i jednoga dana uistinu biti braća kakvu Gospodin želi. Do tada se, koračajući iz dana u dan sve odvažnije, preporučamo u vaše molitve.

Damjan Bezjak

Ustvrdivši kako smo često nestrpljivi u odnosu prema Bogu i prema bližnjemu pojasnio je kako je u odnosu prema Bogu i prema drugima potrebno vrijeme i povjerenje. Posvjestivši kako nas naši grijesi udaljavaju od Boga ustvrdio je da Bog želi ući u naš život, želi naše grijehe pretvoriti u blagoslov, a za to je potrebno da mu povjerimo svoj život.

Poslije mise fra Marko je održao prigodno predavanje u kojem je kroz primjer odlomka iz Markova Evanđelja (Mk 9,14-29) promišljao zašto je važan otvoren i dobar međuljudski odnos koji može ispuniti naše živote.

„Kada otkrijemo koliko su nam važni odnosi, koliko iznutra možemo biti izmučeni, otkrit ćemo i drugu, možda najvažniju priču. Kada pustimo Boga u svoj odnos, On zaživi novom snagom, kroz njega prostruji radost, kao da uđe u puninu života i odjednom se bolje razumijemo. Mi zapravo živimo od dobrih odnosa. Živimo od toga da između nas struji dobrota i radost, da se radujemo susretu s onim tko nam je važan, da u tom susretu smijemo izići iz sebe. Dio moje skrivene priče, mog skrivenog života, smije izići van i dobiti prostor unutar zajedničke radosti“, poručio je na kraju fra Marko. Obnova je završena klanjanjem pred Presvetim.

Ravnatelj klasične gimnazije fra Ivan Crnković zahvalio je predvoditelju i pozvao vjernike da im poruke koje su te večeri čuli budu poticaj da ih u ove preostale korizmene dane primjene u svom životu kako bi radosno mogli slaviti Uskrs.

Brankica Lukačević