Na ovom zahvalnom slavlju okupili su se brojni vjernici, članovi obitelji, subraća franjevci, svećenici, prijatelji i gosti kako bi s fra Stjepanom zahvalili Bogu za dar njegova svećeničkog poziva i plodove njegova dugogodišnjeg pastoralnog djelovanja.

Na euharistijskom slavlju propovjednik fra Franjo Jurinec istaknuo je važnost ustrajnosti u svećeničkom pozivu te vjernosti Kristu i Crkvi kroz desetljeća služenja Božjem narodu. Zlatna misa bila je prigoda prisjetiti se brojnih susreta, sakramenata, propovijedi i pastoralnih inicijativa kojima je fra Stjepan obilježio svoj svećenički put.

Na kraju euharistijskog slavlja okupljeni su slavljeniku uputili iskrene čestitke i izraze zahvalnosti, poželjevši mu obilje Božjeg blagoslova, zdravlja i mira u daljnjim godinama života. Zajedničko druženje nakon svete mise nastavilo se u radosnom ozračju, potvrđujući povezanost zajednice sa svojim jubilarcem.

Neka Gospodin i dalje prati fra Stjepana Jambrošića svojom milošću te ga zagovorom svetoga Franje Asiškoga obdari snagom, radošću i mirom.

Novi Sad, 4. srpnja 2026. – U franjevačkoj crkvi sv. Ivana Kapistrana u Novom Sadu svečano je proslavljena zlatna misa fra Karla Harmatha, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Zahvalno slavlje, koje je okupilo brojne vjernike, braću franjevce, svećenike, redovnice i prijatelje, bilo je okrunjeno uručenjem papinskoga odličja Pro Ecclesia et Pontifice, koje je u ime Svetoga Oca uručio apostolski nuncij u Republici Srbiji, nadbiskup Santo Rocco Gangemi.

Već pri dolasku u novosadski samostan bilo je jasno da je to događaj cijele zajednice. Na ulazu su goste srdačno dočekivali domaćini, dok su se iza kulisa odvijale posljednje pripreme. Jedni su u crkvi uvježbavali liturgijsko pjevanje, drugi su u samostanskom dvorištu pripremali zajednički objed, a brojni volonteri skladno su izvršavali svoje zadaće. Takvo zajedništvo i spremnost na služenje najbolje su svjedočili o živoj zajednicu u Novom Sadu koja se okuplja oko svoga pastira fra Karla.

Svečano euharistijsko slavlje započelo je procesijom koju je predvodio zlatomisnik fra Karlo Harmath. Uz apostolskog nuncija nadbiskupa Santo Rocca Gangemija, suslavio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić te petnaestak svećenika.

Na početku slavlja fra Karlo je pozdravio okupljene te istaknuo kako ovu obljetnicu želi prije svega proslaviti kao zahvaljivanje Bogu za pedeset godina svećeničke službe. Posebno je naglasio da je želio slaviti upravo sa zajednicama među kojima već desetljećima djeluje – s vjernicima koji Boga slave na hrvatskom i mađarskom jeziku.

Upravo je ta dvojezičnost obilježila cijelo slavlje. Liturgija, navještaj Božje riječi, homilija, molitve vjernika i liturgijsko pjevanje skladno su se izmjenjivali na hrvatskom i mađarskom jeziku. Zahvaljujući projekciji prijevoda na ekranima, svi su sudionici mogli u istom trenutku pratiti cjelokupni tijek slavlja na vlastitom jeziku. Time je na osobit način izraženo zajedništvo dviju zajednica koje desetljećima žive i mole zajedno.

Vrhunac slavlja uslijedio je nakon popričesne molitve. Apostolski nuncij nadbiskup Santo Rocco Gangemi obratio se okupljenima riječima zahvale za dugogodišnje i plodonosno služenje fra Karla Harmatha. Potom je pročitao dekret kojim je Sveti Otac fra Karlu podijelio papinsko odličje Pro Ecclesia et Pontifice, jedno od najviših papinskih priznanja za iznimne zasluge u služenju Crkvi.

Nakon čitanja dekreta nuncij je pred oltarom uručio zlatomisniku pergamenu i odlikovao ga papinskim odličjem. Dugotrajan i srdačan pljesak okupljenih vjernika bio je više od uobičajenoga izraza čestitke – bio je iskrena zahvala čovjeku koji je desetljećima svoj život darivao Crkvi, Redu i hrvatskoj te mađarskoj zajednici u Vojvodini.

Po završetku euharistijskog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje, također dvojezično, nakon kojega je fra Karlo podijelio svoj zlatomisnički blagoslov. Zahvalno slavlje zaključeno je himnom Te Deum, kojom je cijela zajednica Bogu zahvalila za dar njegova svećeništva i za sva primljena dobročinstva.

Radost zajedništva nastavila se i nakon liturgije. U samostanskom dvorištu domaćini su priredili zajednički objed za sve sudionike. Gostoljubivost, srdačnost i ozračje koje je vladalo među okupljenima pokazali su ono najljepše lice franjevačke zajednice – zajednice koja zna zahvaljivati, slaviti i zajedno nositi plodove dugogodišnjega služenja.

Zlatna misa fra Karla Harmatha tako je postala mnogo više od obilježavanja jednoga osobnog jubileja. Bila je to proslava vjernosti Bogu, zahvalnosti za pedeset godina svećeništva i priznanje životu koji je ostavio dubok trag u Crkvi, među hrvatskim i mađarskim vjernicima Vojvodine te u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda.

Ad multos annos, dragi fra Karlo!

Kroz prigodne kateheze na temu: „Kako se dobro ispovjediti“, „Vjera je predanje, ljubav i povjerenja darovano Isusu“ i „Pozvani smo na svetost – Ljubav je Božji dar za koji je svaki čovjek stvoren“, kao i homilije u misnim slavljima te klanjanje, fra Petar je vjernicima kroz tri dana pokušao približiti snagu Božjih darova koje kao kršćani imamo i kako ih primijeniti u svom konkretnom životu da bi bili sretni i blagoslovljeni.

Taka je ukazao na važnost pomirenja s Bogom u ispovijedi, na izvršavanje volje Božje kroz Božje zapovijedi koje su za naše spasenje, na svetost na koju je, kako je ustvrdio, svaki kršćanin pozvan i koju je moguće ostvariti. Posebno je ukazao na važnost sudjelovanja u euharistiji, posvijestivši kako je euharistija najuzvišenija i najsnažnija molitva i služenje Gospodinu, najveće blago Crkve.

Iz svoga dugogodišnjeg svećeničkog iskustva u susretu s ljudima sve je potkrijepio brojnim primjerima svjedočenja ljudi koji su doživjeli obraćenje, ozdravljenje, a koje je i zabilježio u svojih nekoliko izdanih knjiga „Primjeri koji privlače“. Posebno je istaknuo Marijin primjer predanja Gospodinu te posvjedočio o duhovnim plodovima Gospina svetišta u Međugorju.

Fra Petar je nakon misnih slavlja predvodio i molitve za nutarnje ozdravljenje i iscjeljenje. Zahvalu predvoditelju uime vjernika i domaćih franjevaca uputio je na kraju fra Ivan Crnković, ravnatelj Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića.

Vjernici su imali priliku i za osobni duhovni razgovor s njim.

Brankica Lukačević

Slavlju su nazočili članovi obitelji, prijatelji i brojni uzvanici, a prema procjenama okupilo se oko 800 vjernika, među kojima su mnogi bili odjeveni u tradicionalne samoborske narodne nošnje.

Tijekom euharistijskog slavlja propovijedao je fra Matej Jovanovac, a prigodne darove mladomisniku su uručili samoborski gvardijan fra Željko Janjić te provincijal fra Ivica Jagodić, koji mu je prenio i poseban papinski blagoslov.

Liturgiju su glazbeno uzveličali Zbor i orkestar pod vodstvom Marina Rimca, nakon čega je zajedničko druženje nastavljeno u samostanskom dvorištu.

(tekst: fra Ivan Majić; foto: Dorijan Mavrović)

Kroz proteklih tridesetak godina Zagrebački je kvartet u tom akustičnom prostoru svirao više od desetak puta, pa je slavonskobrodska publika pratila i promjene u sastavu toga ansambla koji se već diči sa 107 godina tradicije i imenima koja su znatno utjecala na razvoj i kvalitetu interpretacije klasične glazbe u Hrvatskoj. Tu misiju nastavljaju Martin Krpan i Davor Philips (violine), Hrvoje Philips (viola) i Martin Jordan (violončelo). Kako nijedan koncert Zagrebačkih solista nije isti, tako su iznenadili i brodsku publiku ne samo izborom nego i vrhunskom izvedbom odabranih djela.

Za ovogodišnje su gostovanje, na samom početku ljeta, a sada već na sredini 37. Brodskog glazbenog ljeta, odabrali tri djela i trojicu autora koji gotovo idealno prikazuju razvoj instrumentalne glazbe za gudače – rani klasicizam u Simfoniji za gudače u C-duru Dubrovčanina Luke Sorkočevića, gdje su brzim stavkom zapravo stvorili dinamičnu atmosferu cijeloga programa, slijedio je Gudački kvartet u G-duru, op. 77 „oca gudačkih kvarteta” Josepa Hayna, a na kraju čitavo stoljeće mlađi Gudački kvartet br. 12 u F-duru, op. 96 Antonína Dvořáka, onaj „Američki”, stvoren ne za publiku nego radi vlastitoga užitka stvaranja i istraživanja glazbene tradicije staroga i novoga svijeta. Upravo to je možda i glavna odlika cijeloga koncerta – iako bez dvojbe sviraju za publiku, Zagrebački kvartet, koji doslovno diše kao jedan, zapravo svira iz vlastitog užitka u glazbi koju daruju slušateljima.

Uglednim glazbenicima uime organizatora kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić Mažuranić i franjevačkog samostana zahvalio je gvardijan fra Slavko Milić.

Brankica Lukačević