{"id":1148,"date":"2016-10-01T07:32:30","date_gmt":"2016-10-01T07:32:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1148"},"modified":"2017-03-16T06:48:55","modified_gmt":"2017-03-16T06:48:55","slug":"povijest-jedne-duse-sveta-terezija-od-djeteta-isusa-i-svetog-lica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/povijest-jedne-duse-sveta-terezija-od-djeteta-isusa-i-svetog-lica\/","title":{"rendered":"Povijest jedne du\u0161e – sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica"},"content":{"rendered":"

\u017divot koji je htio biti tako velik, sjajan, svr\u0161io se sa 24 godine u siroma\u0161noj bolnici karmela, u \u0161utnji, op\u0107enito nepoznat. Postavlja nam se pitanje u \u010demu je Terezija uspjela? Je li \u0161togod promijenila?\u00a0 Je li koga promijenila? Je li promijenila barem samu sebe?<\/span><\/p>\n

\u010citaju\u0107i njezin \u017eivotopis vidimo da je u ovih 20 godina kako je i sama opisala bila tvrdoglava, ohola, uko\u010dena, preosjetljiva beba. Ostala je ista kakva je bila u staroj ku\u0107i u Buissonetsu. Svaki \u010das, kod svake geste, kod svakog \u010dina poslu\u0161nosti, kod svakog odricanja, kod svakog djela ljubavi nalazi samu sebe i u sebi iste sklonosti koje treba nadvladati. Prihvatila je svoju fizi\u010dku slabost i morala se zadovoljiti s tim da bude jedna od onih koji ljube bez djelovanja. Mo\u017eemo re\u0107i da je i u svom duhovnom svijetu slijedila taj isti razvoj. Poslu\u0161ala je Evan\u0111elje i vr\u0161ila ljubav prema bli\u017enjemu iz ljubavi prema Bogu. Ta ljubav joj je i objavila ono \u0161to mi uistinu jesmo i kako smo nesavr\u0161eni, kako se ne mo\u017eemo usavr\u0161iti te da smo duboko ukorijenjeni u egoizmu koji nesvjesno pokre\u0107e sve na\u0161e geste. Ona je na taj na\u010din nau\u010dila upoznati samu sebe i ne uzdati se u sebe. Nau\u010dila je da prava veli\u010dina i svetost koja vrijedi u o\u010dima Bo\u017ejim jesti predati se, uzeti se takav kakav jesi, podnositi sam sebe!<\/span><\/p>\n

Sigurno je velika bol biti zlo\u010dest, biti ru\u017ean, okrutan, sebi\u010dan, osje\u0107ati se neizlje\u010divo zlim, ali to jo\u0161 nije ni\u0161ta, veliki grijeh, jedini, jest to sebi sakriti, lagati samome sebi. Kada se priznamo zlim, poka\u017eemo Bogu svoju nemo\u0107, svoje ni\u0161tavilo, to je dosta da se od nas mo\u017ee na\u010diniti svetac. Tako i Terezija kada je spoznala sebe pi\u0161e jednom svom bratu rije\u010di koje se mogu pri\u010diniti kao dosta otrcane ali su duboke misli, pro\u017eivljene i pune iskustva: ”Moj brate, kako je dobrota i srda\u010dna milosrdna ljubav malo poznata. Istina je da se to blago mo\u017ee u\u017eivati samo ako se ponizimo, ako priznamo svoje ni\u0161tavilo, a eto to je ono \u0161to mnoge du\u0161e ne\u0107e u\u010diniti.” Na drugom mjestu opet pi\u0161e: ”Ja se ne \u010dudim vi\u0161e ni\u010demu. Ne \u017ealostim se ako vidim da sam sama slabost. Ba\u0161 protivno, ja se hvalim tom slabosti. Svaki dan o\u010dekujem da \u0107u otkriti u sebi novih slabosti. Svaki dan o\u010dekujem da \u0107u otkriti u sebi novih nesavr\u0161enosti. Priznajem da mi to svjetlo o mojem ni\u0161tavilu \u010dini vi\u0161e dobra nego svjetlo o vjeri.”<\/span><\/p>\n

Prema njezinom mi\u0161ljenju trebalo je da sv. Petar tri puta zataji Isusa da taj prvi ribar du\u0161a na sebi iskusi \u0161to \u010dovjek mo\u017ee bez Bo\u017eje pomo\u0107i i da mo\u017ee pokazati svojoj bra\u0107i slabost ljudskih sila.<\/span><\/p>\n

Tu nam se sada postavlja pitanje je li to dosta? \u017deli li se re\u0107i da nisu potrebna djela te da ni borba nije vi\u0161e ni\u0161ta i ne vrijedi ni\u0161ta? Treba se boriti, ka\u017ee nam Terezija, boriti do kraja makar i bez nade da \u0107emo pobijediti, makar i s potpunim porazom, do kraja! ”Borimo se bez popu\u0161tanja, makar bez nade da \u0107emo dobiti bitku! Nije va\u017ean uspjeh! Samo naprijed, bili ne znam kako umorni od bitke! Nemojmo re\u0107i: ”Kod te du\u0161e ne\u0107u vi\u0161e ni\u0161ta posti\u0107i. Ona ne razumije. Treba ju pustiti.” To bi bio kukavi\u010dkluk. Treba izvr\u0161iti svoju du\u017enost do kraja! \u201e<\/span><\/p>\n

Kao odgajateljica novakinja, jednoj novakinji koja je bila malodu\u0161na zbog svojih nesavr\u0161enosti je rekla: \u201eVi me podsje\u0107ate na malo dijete koje jo\u0161 ne zna hodati. \u017delite se popeti na vrh stuba ali uzalud, uvijek padnete natrag pri svakom poku\u0161aju. Pa dobro, i budite takvo djete\u0161ce. Vje\u017ebaju\u0107i se u svim krepostima di\u017eite vazda svoju malu nogu, da se uspnete na stube svetosti i ne umi\u0161ljajte sebi da \u0107ete se sami uspeti makar na prvu stepenicu. Ne! Ali dobri Bog ne tra\u017ei od vas ni\u0161ta do dobre volje! Put ne\u0107ete prevaliti vi, nego on. S vrha tih stuba gleda vas on s ljubavlju. Pobije\u0111en va\u0161im uzaludnim naprezanjem brzo \u0107e sam si\u0107i, uzeti vas u naru\u010daj i ponijeti vas, ali ako prestanete s dizanjem no\u017eice, ostavit \u0107e vas dugo na zemlji.\u201c<\/span><\/p>\n

Prema tome, ono \u0161to vrijedi nije pobjeda, nego sr\u010danost kojom smo se borili.<\/span><\/p>\n

To je taj \u201emali put\u201c, \u201eput djetinjstva\u201c o kojem se mnogo govorilo. I\u0107i jednostavno, prihvatiti da smo slabi, pobije\u0111eni, da prihvatimo to da smo pogrije\u0161ili, sagrije\u0161ili. U svom siroma\u0161tvu ponizno se truditi premda je to nastojanje bijedno i nemo\u0107no iako znaju\u0107i unaprijed da smo pobije\u0111eni, ali Bog ne\u0107e vidjeti ni poraza ni grijeha, nego samo nastojanje! Ostati malen zna\u010di priznati svoje ni\u0161tavilo. Isto tako biti malen ne zna\u010di postati malodu\u0161an radi svojih pogre\u0161aka. Djeca \u010desto padnu, ali su premalena i ne mogu se jako raniti. Stoga jedini put jest predati se u naru\u010dje svoga oca. Na taj na\u010din Terezija nam o\u017eivljuje, nanovo otkriva ne\u0161to \u0161to je zaboravljeno kroz vjekove, Kristov savjet:\u00a0 ”Postati nanovo mala djeca.” Djeca kakva je Krist zvao k sebi i dao za primjer apostolima.<\/span><\/p>\n

Poruka sv. Male Terezije zbilja je \u0161iroka i op\u0107enita. Odnosi se na nas sve – vje\u010dne gre\u0161nike koji o\u010dajno misle da su neizlje\u010divi, ali neprestano se di\u017eu i ja\u010daju ali i neprestano padaju. Tako sve do dana kad umorni od svoje bijede, umorni od Bo\u017eje \u0161utnje odbace jaram i ka\u017eu da je besmisleno boriti se i da je nemogu\u0107e da se poprave. I tako napu\u0161taju bitku, ne shva\u0107aju da se od njih tra\u017ei samo pouzdanje. Toj beznadnosti Terezija nam donosi odgovor i lijek. Ne tra\u017ei da ozdravi\u0161, prihvati se takav kakav jesi, podnosi se, bori se. To je dosta. Bog ne tra\u017ei savr\u0161enost, nego samo zahtijeva da se trudimo oko savr\u0161enosti. Samo to je svetost \u2013 nastojanje. Svetost je na dohvatu i najru\u017enijemu, najpokvarenijemu.<\/span><\/p>\n

”Bog ne treba na\u0161ih djela, nego samo na\u0161u ljubav.” i ”Ako ste takva kukavica da ne mo\u017eete podignuti nit konca i ako to ipak u\u010dinite iz ljubavi prema Isusu, imate vi\u0161e zasluga nego kad biste izvr\u0161ili mnogo ve\u0107e djelo u \u010dasu revnosti.” \u2013 govori nam Terezija.<\/span><\/p>\n

Jedna od veoma zanimljivih re\u010denica, dodu\u0161e pomalo smije\u0161na, no re\u010denica koja nam mo\u017ee uvelike pomo\u0107i i koju bismo trebali imati pred o\u010dima jest: ”Dragi Bog zna slabo ra\u010dunati. On ne zna dobro aritmetiku. Sigurno je da Bog ima sve savr\u0161enosti, ali ja bih se usudila re\u0107i da u isto vrijeme ima i jednu veliku slabost, a to je da je slijep. Ima jedna znanost koju on ne pozna, a to je \u2013 ra\u010dun.” Zato dalje s pesimizmom i strahom, a jo\u0161 dalje s oholo\u0161\u0107u i s ra\u010dunanjem koliko je dobitaka a koliko gubitaka. U\u010dinio si ne\u0161to zla, da, ali u\u010dinio si i ne\u0161to dobro! Izvr\u0161imo \u0161to mo\u017eemo! Nemojmo o\u010dajavati! Bog vi\u0161e voli na\u0161e ponizno, nemo\u0107no nastojanje nego ohole uspjehe. Samo je jedno sredstvo kojim mo\u017eemo prisiliti dragog Boga da nas ne osudi, da nas uop\u0107e ne sudi, a to je da do\u0111emo pred njega s praznim rukama.” Terezija svojim ”malim putem” donosi ljudima radosnu poruku mira, vedre pobo\u017enosti pune pouzdanja u vrijeme kada srca ljudi sve vi\u0161e o\u010dajavaju, osje\u0107aju da su nepopravljiva, kada ljudi postaju umorni i ne\u0107e da se bore protiv nemogu\u0107ega. Tako nam poru\u010duje da ne budemo malodu\u0161ni, malodu\u0161nost predstavlja kao oholost, poti\u010de nas da se trudimo, borimo i protiv nemogu\u0107ega pa da i budemo pobije\u0111eni, jer to ionako nije va\u017eno, va\u017eno je na\u0161e nastojanje. Tu i\u0161\u010ditavamo poruku radosti, optimizma i pouzdanja. Sloboda mo\u017ee i\u0161\u010deznuti ali sloboda ostaje spa\u0161ena. Zlo vi\u0161e nije na snazi.<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda sad bolje razumijemo neke Terezijine rije\u010di koje nam se na prvu \u010dine nekako klimave i te\u0161ko obja\u0161njive.<\/span><\/p>\n

Jednom prilikom rekla je jednoj novakinji koja se \u017ealila kada misli na sve ono \u0161to mora ste\u0107i u \u017eivotu. Terezija je poti\u010de da radije govori izgubiti! Izgubiti tvrdoglavost koja uvijek te\u017ei za pobjedom, bijes kojim bi htjeli do zasluga, izgubiti pouzdanje u same sebe, nagomilavanje zasluga. Izgubiti oholost. ”Vi biste se htjeli penjati na goru a dragi Bog \u017eeli da silazite. On vas \u010deka u plodnoj dolini poniznosti. Poniznost je istina!” Te joj misli ostaju sve do \u010dasa njene smrti. Rezimira svoj \u017eivot i govori: ”Da, \u010dini mi se da sam uvijek tra\u017eila jedino istinu. Da, ja sam shvatila poniznost srca. Tra\u017eila sam istinu i shvatila poniznost.”<\/span><\/p>\n

Jednom ju je netko pitao da li se mnogo morala boriti da se svlada i pobijedi samu sebe na \u0161to ona odgovara: ”O, to nije to!” Govori nam da se ona manje borila da pobijedi samu sebe a vi\u0161e da se upozna. Kad je spoznala da je slaba i pogre\u0161iva borila se da se uzme takva, bez oholosti, i da se u tom stanju poka\u017ee Bogu. Jedan suvremeni pisac o 750. obljetnici \u0161kapulara govori da je ”Ona upravo po tome sveta, a ne po svojem savr\u0161enstvu.” A ono \u0161to mi danas mo\u017eemo iz toga zaklju\u010diti da je to svetost koja je na dohvatu svima nama i na\u0161im rukama. To bi bilo Terezijino tuma\u010denje poniznosti, koja nema ni\u0161ta od one ”\u010dedne izvje\u0161ta\u010dene volje” u kojoj je bitno da u\u0161utkamo oholost i ne upoznamo sebe.<\/span><\/p>\n

Terezija ka\u017ee:\u00a0 ”\u010cini mi se da je poniznost istina. Ne znam jesam li ponizna, ali znam da u svemu gledam istinu.” Na to joj ka\u017eu: ”Vi ste svetica.” \u2013 ”Ne, ja nisam svetica. Ja sam posve mala du\u0161a, koju je dragi Bog obasuo milostima. Ne mogu re\u0107i da me dragi Bog vodi putem poni\u017eenja. Ne, on je zadovoljan s tim da me ponizi u dubini moje du\u0161e.”<\/span><\/p>\n

I tako je Terezija, par dana prije smrti novakinjama i sestrama koje su je pitale pod kojim \u0107e je imenom zazivati kad bude u nebu odgovorila rije\u010dima koje su sadr\u017eaj njezina \u017eivota, njezine misli, njezina polaganog i raspetog otkri\u0107a same sebe i istine: ”Zvat \u0107e me MALA TEREZIJA.”<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017divot koji je htio biti tako velik, sjajan, svr\u0161io se sa 24 godine u siroma\u0161noj bolnici karmela, u \u0161utnji, op\u0107enito nepoznat. Postavlja nam se pitanje u \u010demu je Terezija uspjela? Je li \u0161togod promijenila?\u00a0 Je li koga promijenila? Je li promijenila barem samu sebe? \u010citaju\u0107i njezin \u017eivotopis vidimo da je u ovih 20 godina kako … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1534,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,4],"tags":[],"class_list":["post-1148","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost","category-kutak-tisine"],"views":12381,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1148","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1148"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1148\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1534"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1148"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1148"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1148"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}