{"id":1434,"date":"2016-06-11T07:09:47","date_gmt":"2016-06-11T07:09:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1434"},"modified":"2017-03-16T06:44:56","modified_gmt":"2017-03-16T06:44:56","slug":"sveti-barnaba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/sveti-barnaba\/","title":{"rendered":"Sveti Barnaba"},"content":{"rendered":"

Tko je to Barnaba? Svetac? Naravno, apsolutno, sigurno! <\/span>Tko su to sveci? To su nedvojbeno ljudi, osobe, pojedinci. Ali ljudi koji su dani cijeloj Crkvi i cijelom \u010dovje\u010danstvu za uzor. \u0160to ih je to u\u010dinilo pravim uzornim<\/em> ljudima? Odnos! To\u010dnije nasljedovanje Krista – pravog \u010dovjeka! Da, Barnaba, Petar, Pavao, kao i svi drugi sveci imali su odnos s Kristom. Na temelju tog odnosa ljubili su, pra\u0161tali, ohrabrivali, tje\u0161ili, urazumljivali sve one kojima su poslani. Od njega su primili, on ih je u\u010dio i osposobljavao za veliko djelo svjedo\u010danstva.\u00a0<\/span><\/p>\n

Nisam naime namjeravao ovaj put pisati o odnosu Barnabe i Gospodina, ve\u0107 sam htio usmjeriti pa\u017enju prema rezultatu tog odnosa, napominju\u0107i sa sv. Jakovom da ne mo\u017eemo vjerovati bez djela. Upravo ova “djela” o\u010dituju se u onome \u0161to je danas zapu\u0161teno, iznevjereno, iskrivljeno – u prijateljstvu Pavla i Barnabe. To da je prijateljstvo prekrasna povlastica koja daje obol na\u0161emu \u017eivotu potvr\u0111uju nam ova dva \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani diljem Judeje nisu tako lako mogli zaboraviti i oprostiti Pavlu ubojstvo sv. Stjepana kao ni iniciranje progona. Sudbonosni moment Pavlovog obra\u0107enja preokrenuo je naglava\u010dke njegov pogled na svijet, ali pogledi drugih, koliko god se zvali kr\u0161\u0107anima, nisu bili izuzeti straha i djelomi\u010dne osude. Istina, primali su ga sa smije\u0161kom, ali duboko u njihovu srcu bdjela je prikrivena \u017eelja da se vi\u0161e ne vrati u njihov kraj. Ipak je trebao nekakvu “\u0161pagu”, odnosno \u010dovjeka \u010diji autoritet mo\u017ee dokazati da se Pavlu mo\u017ee vjerovati, da on vi\u0161e ne \u017eivi sebi, nego da u njemu \u017eivi Krist. Gospodin je tu naravno intervenirao. Poslao je jednog \u010dovjeka neobi\u010dno profinjene du\u0161e, plemenitih osje\u0107aja, pronicave inteligencije, zdrava rasu\u0111ivanja i bogate helenisti\u010dke naobrazbe – Pavlovog \u0161kolskog kolegu Barnabu iz Cipra, koji je prepoznao u njemu iskren nastup i po\u0161tene namjere. Predstavio ga je Petru i Jakovu, dvama neospornim stupovima Jeruzalemske Crkve. Nakon \u0161to su se apostolski prvaci uvjerili u snagu izmijenjene Pavlove du\u0161e i \u017eelje da drugima navijesti radosnu vijest otkupljenja, opunomo\u0107ili su ga da zajedno s Barnabom i njegovim ne\u0107akom sv. Markom zapo\u010dne misiju na Cipru, koja \u0107e kasnije obuhvatiti cijelo isto\u010dno Sredozemlje. Usponi, padovi, boli, odu\u0161evljenja, progoni iz dana u dan iskustveno su oboga\u0107ivali svu trojicu utvr\u0111uju\u0107i njihovo prijateljstvo i ra\u017earuju\u0107i plamen vjere. Mladi Marko napustio ih je nakon Cipra.<\/span><\/p>\n

Zadnja postaja prvog misijskog putovanja bila je u Derbi nakon \u010dega su se puni odu\u0161evljenja, novosti i \u017eara vratili u Antiohiju kako bi u\u010dvrstili gorljivost tamo\u0161njih kr\u0161\u0107ana svjedo\u010danstvom iz misija. U me\u0111uvremenu zmija se zavukla u kolijevku Bo\u017eje zaru\u010dnice i izazvala spor koji se zahvaljuju\u0107i Pavlovoj hrabrosti i Petrovoj poniznosti okon\u010dao. Pavao je bio \u010dovjek koji uop\u0107e nije ra\u010dunao s te\u0161ko\u0107ama. Jednostavno, sve je ru\u0161io pred sobom, predvidivo i nepredvidivo. Prezrev\u0161i sebe, prezreo je i smrt, a za takvim ljudima ne idu rado svi. Pozvao je Barnabu da krene s njim u Europu na \u0161to je ovaj pristao pod uvjetom da povedu mladog Marka, koji ih je napustio na prvom putovanju, ponovno sa sobom. Pavao se smra\u010dio. Smatrao je da Marko nije zreo za takve pothvate te se usprotivio Barnabi i nastala je prepirka.<\/span><\/p>\n

Znate, postoje susreti du\u0161a kad se \u010dini da su jedna u drugu urasle, da \u0107e se prije rastaviti sun\u010dani sjaj od svoje topline nego njihova povezanost i skladnost. Pa ipak, i velike ljubavi i velika prijateljstva do\u017eivljuju svoje sudare, tako sna\u017ene da se zauvijek rastaju. Bez trenutka predbacivanja, bez iskre mr\u017enje, bez rije\u010di prigovora. Jer i ljudi pro\u017eeti istim idealima, zaneseni jednakim te\u017enjama, \u010desto ne mogu uskladiti svoje korake. Obi\u010dno se misli da sudari nastaju me\u0111u malim, sitnim svijetom. I to je istina. Ali sudari se doga\u0111aju i me\u0111u velikanima, blistavim umovima i velikim du\u0161ama. Razlika je u tome \u0161to se mali sukobljavaju zbog sitnih, niskih, \u010desto ne\u010dasnih motiva, a veliki se sudaraju zbog toga \u0161to dvojica druk\u010dije vide ono \u0161to obojica ho\u0107e.<\/span><\/p>\n

To se dogodilo Pavlu i Barnabi. Dvije veli\u010dajne du\u0161e, dva blistava uma, dva srca zapaljena istom ljubavlju, su\u017eivljena u zajedni\u010dkoj akciji i patnji, nai\u0161la su na svoju mra\u010dnu to\u010dku i zauvijek se rastala. Ima u tome ne\u0161to potresno i bolno. Gotovo tragi\u010dno, kad ne bismo znali da postoje razdvajanja koja oboga\u0107uju \u017eivot u dva smjera.<\/span><\/p>\n

Va\u017eno je zapamtiti da se veliki razilaze, ali se ne prestaju voljeti. U tome je razlika izme\u0111u njih i maloga, podlog, sebi\u010dnog i ograni\u010denog svijeta koji se uvrijedi za sitnicu, mrzi do bezumlja i ne pomiruje se do groba.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tko je to Barnaba? Svetac? Naravno, apsolutno, sigurno! Tko su to sveci? To su nedvojbeno ljudi, osobe, pojedinci. Ali ljudi koji su dani cijeloj Crkvi i cijelom \u010dovje\u010danstvu za uzor. \u0160to ih je to u\u010dinilo pravim uzornim ljudima? Odnos! To\u010dnije nasljedovanje Krista – pravog \u010dovjeka! Da, Barnaba, Petar, Pavao, kao i svi drugi sveci imali … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1436,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-1434","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadanja"],"views":5722,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1434","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1434"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1434\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1436"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1434"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1434"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1434"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}