{"id":1444,"date":"2016-06-13T06:07:37","date_gmt":"2016-06-13T06:07:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1444"},"modified":"2017-06-13T10:05:30","modified_gmt":"2017-06-13T10:05:30","slug":"tko-je-stariji-sveti-antun-ili-isus","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/tko-je-stariji-sveti-antun-ili-isus\/","title":{"rendered":"Tko je stariji – sveti Antun ili Isus?"},"content":{"rendered":"

Sveti Antun Padovanski (1195.-1231.) ro\u0111en je u Lisabonu, po rodu je Portugalac, ali je poznat kao Padovanac jer se u gradu Padovi najvi\u0161e isti\u010de njegova uspomena na apostolski rad i njegovo posljednje po\u010divali\u0161te. U Katoli\u010dkoj Crkvi je njegovo \u0161tovanje vrlo rasprostranjeno te predstavlja religiozni fenomen. Potje\u010de iz lisabonske obitelji, a na kr\u0161tenju dobiva ime Ferdinand. S 20 godina ulazi u red kanonika sv. Augustina, te nakon dvije godine odlazi u samostan svetoga Kri\u017ea u Coimbru. Tu se dao najvi\u0161e radu i prou\u010davanju Svetoga Pisma, Sv. Otaca te osobito sv. Augustina, te \u0107e za njega kao budu\u0107eg velikog propovjednika i crkvenoga nau\u010ditelja biti od velike va\u017enosti. Kasnije stupa uz dopu\u0161tenje u franjeva\u010dki red, te uzima ime Antun. Imao je neopisivu \u017eelju za mu\u010deni\u0161tvom, ali Bog je imao druge planove za njega.[1]<\/a> Ve\u0107 je za \u017eivota u\u017eivao veliko nasljedovanje i divljenje, tako da su mu svega nekoliko godina nakon smrti padovanci posvetili lijepu i jednostavnu crkvu u franjeva\u010dkome stilu, a koja je kasnije pretvorena u predivnu baziliku, pomalo isto\u010dnoga stila-a danas metu hodo\u010dasnika iz \u010ditavoga svijeta. Naravno, zahvaljuju\u0107i duhovnim \u010dudesima, koja se u njoj \u010desto doga\u0111aju po zagovoru ovoga sveca, Pavao VI. prozvao ju je bolnicom za du\u0161u.<\/span><\/p>\n

Dakle, kako smo rekli da je njegovo zadnje po\u010divali\u0161te bilo u Padovi, tamo je i po brojnim \u010dudesima bio jednostavno nazvan Svetac. Me\u0111u njegovim zada\u0107ama bila je da \u0161irokim i dubokim naukom, natopljenim nadasve Svetim Pismom, uzdrmava labilne umne tvorevine krivovjeraca, osobito albigenza, koji su svojim krivovjerjem bili okru\u017eili jug Francuske. U jednom je drugome gradu postavio na izazov krivovjercima dovev\u0161i izgladnjelu mazgu, koja se poklonila pred posve\u0107enom hostijom, zanemariv\u0161i tako zamaman miris hrane, koju su joj istovremeno bili ponudili. Za vrijeme razdoblja \u0161to ga je proboravio u Francuskoj, brat Antonio imenovan je \u201e\u010duvarem milostinje\u201c te je u tom svojstvu sudjelovao na kapitalu odr\u017eanu u Arlesu, kada mu se prema predaji ukazao sveti Franjo. Posebno su poznate njegove korizmene propovijedi koje je odr\u017eavao u Padovi nekoliko mjeseci pred smrt, a one su urodile brojnim ispovijedima i obra\u0107enjima. Kada ga je Gospodin ve\u0107 pozivao k Sebi, uzdahnuo je pro\u0161aptav\u0161i: \u201eVidim svojega Gospodina!\u201c Bio je to 13. lipnja, a imao je svega trideset i \u0161est godina. A prema predaji, u tome su trenutku padovanska djeca, a da ih nitko nije obavijestio iza\u0161la iz svojih ku\u0107a i stala vikati: \u201eUmro je Svetac, umro je sveti Antun.\u201c Samo godinu dana poslije njegove smrti, glas o tolikim \u010dudesima naveo je papu Grgura IX. skratiti postupak kanonizacije i proglasiti ga svetim. Upravo su njegova \u010dudotvorstva dugo vremena bacala u drugi plan njegovu u\u010denost i poznavanje Crkvenoga nauka, ali je Crkva ispravila tu nepravdu proglasiv\u0161i ga 1946. godine Crkvenim nau\u010diteljem. Njegovo ime je gr\u010dkoga podrijetla, a zna\u010di ro\u0111en prije.[2]<\/a> Za\u0161titnik je djece, bolesne djece, siro\u010dadi, zatvorenika, brodolomaca, trudnica, nerotkinja, a tako\u0111er je za\u0161titnik Portugala i Brazila.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Na samome po\u010detku kod ikonografskoga opisivanja mo\u017eemo prvo smjestiti sliku u odre\u0111eno razbolje. Kao prvo, na slici vidimo da su vrlo istaknute crte slike, na primjer crte likova, stvari, krajolika i sli\u010dno. Po tome \u0161to je slika izra\u017eajna, istaknuta jasnim crtama te ima svoju o\u0161trinu mo\u017eemo zaklju\u010diti da je to renesansno razdoblje. Slika je vrlo uo\u010dljiva i lako se zapa\u017eaju atributi stvari i likova. Kao predikonografski opis treba re\u0107i \u0161to na slici zapa\u017eamo, odnosno uo\u010davamo i o \u010demu se tu radi, kako bi mogli nastaviti dalje s ikonografskim opisom. Na slici vidimo odrasloga mu\u0161karca s redovni\u010dkim odijelom gdje dr\u017ei maleno dijete zajedno s ljiljanima. Te se ova slika \u010dini vrlo miroljubiva i blaga. Tako da mo\u017eemo re\u0107i da se ovdje radi o nekakvom tako\u0111er i doga\u0111aju. Ali po\u0161to nam je svima vrlo poznata i lako za zaklju\u010diti, ovo je slika sv. Antuna Padovanskom s djetetom u naru\u010dju \u0161to i jest tema ovoga opisivanja.<\/span><\/p>\n

Na slici vidimo da oba lika oko glave imaju aureolu, a ona je na ovoj slici sa svojom popunjeno\u0161\u0107u primjer romani\u010dke plo\u0161nosti.[3]<\/a> Sama aureola ozna\u010dava simbol svetosti, svetokrug koji se nalazi oko sve\u010deve glave. Ona sugestivno izra\u017eava likovne tendencije, duhovna usmjerenja te \u017eivotnu orijentaciju pojedinih epoha. Dalje mo\u017eemo primijetiti atribute odje\u0107e koji opisuju ova dva lika. Kod svetoga Antuna vidimo sme\u0111u odje\u0107u, a odje\u0107a se na slici vidi da je franjeva\u010dka, jedna vrsta pokorni\u010dkoga odijela. To upravo i jest tako, jer je Antun i stupio u franjeva\u010dki red koji se isti\u010de ovakvim habitom, odijelom. Tako\u0111er na odijelu vidimo kako je Antun opasan pojasom, odnosno bijelom kordom. Ona na sebi izdvaja 3 \u010dvora to jest tri zavjeta opslu\u017eivanja i isticanje karizme franjeva\u010dkoga reda. Zavjeti \u010disto\u0107e, poslu\u0161nosti i siroma\u0161tva koji ozna\u010davaju \u017eivot u bratstvu franjeva\u010dkoga reda sv. Franje. Kod malenoga djeteta odnosno Isusa vidimo bijelu odje\u0107u, koja ozna\u010dava \u010disto\u0107u, poniznost, svetost. Te mo\u017eemo jo\u0161 vidjeti kako maleno dijete Isus dr\u017ei ispru\u017eene ruke koje jasno pokazuju da \u017eele obuhvatiti i zagrliti nekoga. Biti u naru\u010dju. Sigurnost naru\u010dja je znak stabilnosti i budu\u0107nosti, ali isto tako i oslonca. Odatle proizlazi i utjeha kada je te\u0161ko. A zagrliti i stisnuti ga uza sebe zna\u010di isto tako i koliko nam je stalo do Boga. U lijevoj ruci Antun dr\u017ei ljiljane koji ga ina\u010de i opisuju, a ljiljan je simbol kreposti odnosno simbol \u010disto\u0107e.[4]<\/a> U desnoj ruci dr\u017ei dijete, dijete Isusa, pomalo kako se to i vidi na slici, prigrljeno.<\/span><\/p>\n

Ovaj prizor djeteta u naru\u010dju svetoga Antuna dolazi od susreta jednoga gra\u0111anina koji mu je podario sobicu da u njoj mo\u017ee razmatrati i prou\u010davati znanost, te je on cijelu no\u0107 probdio u molitvi. A gra\u0111anin kako bi iz radoznalosti vidio Antuna dali je sve u redu, kroz prozor uvi\u0111a ovaj \u010dudesan prizor dr\u017eanja Isusa u naru\u010dju. Djete\u0161ce javlja Antunu da je on Isus. Kada je Antun opazio da ga je gra\u0111anin vidio, zabrani mu govoriti o tome. No, gra\u0111anin poslije sve\u010deve smrti razglasi ovo vi\u0111enje maloga Isusa, kako se sada obi\u010dno i slika sveti Antun. U lijevome kutu mo\u017eemo razaznati jednu kao tvr\u0111avu, odnosno baziliku. To i jest upravo dana\u0161nja bazilika svetoga Antuna u Padovi u Italiji. Danas tamo imamo brojna hodo\u010da\u0161\u0107a na sve\u010dev grob, vi\u0111enje relikvije jezika (koji ozna\u010dava kako je bio \u017earki propovjednik) kojega mo\u017eemo vidjeti u bazilici. Tako da nam je do danas \u0161tovanje ovoga sveca doista pravi religiozni fenomen, kojega i nazivaju svecem \u010ditavoga svijeta, posrednikom za izgubljene stvari, \u017earkim protivnikom krivoga nauka, za\u0161titnikom djece, \u0161tovateljem euharistije.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

Sveti Ante je svetac, uistinu, \u010ditavoga svijeta. Svugdje je on doma\u0107in, a da nijednoga doma\u0107ina nije ni u \u010demu ugrozio. Nema katoli\u010dke zemlje, pokrajine, biskupije ili \u017eupe gdje on nije doma\u0107in, bez obzira jeli on za\u0161titnik dr\u017eave, biskupije, pokrajine ili \u017eupe. On je uvijek tu. On nije ljubomoran i pored njega su tu svi drugi za\u0161titnici i za\u0161titnice i zagovornici i zagovornice, ali i on je s njima uvijek tu. On ne umanjuje ni\u010dije ime niti slavu, ali bez njega nema nijednoga mjesta na ovome bijelome katoli\u010dkome i ne samo katoli\u010dkome svijetu.[6]<\/a> Zato je i dobio ovaj lijepi i jedinstveni epitet – svetac \u010ditavoga svijeta i svih vremena, a to zna\u010di pravi \u201ekatolikein\u201c za sva vremena i sve jezike, puke i narode. Svaka zemlja-dr\u017eava ima svoga patrona-za\u0161titnika, kao i svaka biskupija i \u017eupa, ali na\u0161 sveti Ante je uvijek s njima i sa svakim se slavi. To je ipak posebnost.<\/span><\/p>\n

[1]<\/a> Josip, ANTOLOVI\u0106, Duhovni velikani; Sveci Katoli\u010dke Crkve, <\/em>Zagreb, 1998., 558-567<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Piero, LAZZARIN, Sveci kroz crkvenu godinu, Mala enciklopedija<\/em>, Zagreb, 2011., 281-286<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> An\u0111elko, BADURINA, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva<\/em>, Zagreb, 1979.,17<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> An\u0111elko, BADURINA, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr\u0161\u0107anstva<\/em>, Zagreb, 1979.,611<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Piero, LAZZARIN, Sveci kroz crkvenu godinu, Mala enciklopedija<\/em>, Zagreb, 2011., 282<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Fra Franjo, MABI\u0106, Fra Nikola, PA\u0160ALI\u0106, Sveti Ante Padovanski, Svetac cijeloga svijeta,<\/em> New York, 2006.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sveti Antun Padovanski (1195.-1231.) ro\u0111en je u Lisabonu, po rodu je Portugalac, ali je poznat kao Padovanac jer se u gradu Padovi najvi\u0161e isti\u010de njegova uspomena na apostolski rad i njegovo posljednje po\u010divali\u0161te. U Katoli\u010dkoj Crkvi je njegovo \u0161tovanje vrlo rasprostranjeno te predstavlja religiozni fenomen. Potje\u010de iz lisabonske obitelji, a na kr\u0161tenju dobiva ime Ferdinand. … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1447,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-1444","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadanja"],"views":32323,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1444","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1444"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1444\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1447"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1444"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1444"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1444"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}