{"id":1471,"date":"2016-09-12T09:00:47","date_gmt":"2016-09-12T09:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1471"},"modified":"2017-03-14T15:47:53","modified_gmt":"2017-03-14T15:47:53","slug":"isus-krist-u-spisima-sv-franje-asiskog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/isus-krist-u-spisima-sv-franje-asiskog\/","title":{"rendered":"Isus Krist u spisima sv. Franje Asi\u0161kog"},"content":{"rendered":"

Primijeniti naziv teolog <\/em>na Franju Asi\u0161koga svakako bi bilo preuzetno jer u punom smislu te rije\u010di on to nije bio, ali njegovo radikalno opredjeljenje za nasljedovanje Krista i doslovno provo\u0111enje evan\u0111elja u \u017eivot u\u010dinili su Franjinu misao teolo\u0161kom, odnosno na\u010din na koji je \u017eivio i pro\u017eivljavao otajstva Isusa Krista sadr\u017ee teolo\u0161ke elemente koji su u mnogo \u010demu klju\u010dni za razumijevanje kasnijeg razvoja franjeva\u010dke teologije. Primarni izvor za Sve\u010dev \u017eivot, duhovno iskustvo i njegovu teologiju <\/em>predstavljaju Spisi<\/em>.<\/span><\/p>\n

Franjini spisi ostali su trajno nadahnu\u0107e za teolo\u0161ko promi\u0161ljanje franjeva\u010dke filozofsko-teolo\u0161ke \u0161kole koje \u0107e kroz 13. i 14. stolje\u0107e do\u017eivjeti svoj vrhunac i \u010dvrsto utemeljenje, odnosno svoju posebnost naspram dominantnog tomisti\u010dkog dominikanskog filozofsko-teolo\u0161kog smjera. Kao \u0161to je istaknuto Franjini spisi nisu teolo\u0161ki spisi u punom smislu te rije\u010di, ali kao i svaki svetac tako je i Franjo na odre\u0111eni na\u010din locus theologicus, <\/em>jer upravo kroz njegovu pisanu ostav\u0161tinu mo\u017eemo i\u0161\u010ditati njegovo duhovno usmjerenje, odnosno njegovu kristologiju.<\/span><\/p>\n

Iako sam Franjo nije imao namjeru ostavljati nikakvu pisanu ostav\u0161tinu, ostavio je iza sebe razli\u010dite spise koje je vi\u0161e pisao iz potrebe i apostolskog \u017eara, nego \u0161to mu je cilj bio stvarati sustavnu teolo\u0161ku misao. Zbog toga se u prou\u010davanju i prezentiranju kristologije unutar Franjinih spisa ne mo\u017ee govoriti o nekom sustavnom pristupu nego vi\u0161e o osobnom shva\u0107anju i sna\u017enom duhovnom poticaju, koji je, a to treba osobito naglasiti, uvijek ostajao na pravovjernom nauku Katoli\u010dke Crkve. No bez obzira na Franjinu potpunu odanost Katoli\u010dkoj Crkvi i njegovo pristajanje uz njezin nauk u Franjinoj pisanoj ostav\u0161tini mogu se otkriti i neke osobitosti, koje pokazuju, iako nije bio \u0161kolovan teolog, da je njegovo sna\u017eno duhovno iskustvo Krista oformilo jedan odre\u0111eni teolo\u0161ki vid na samo otajstvo Isusa Krista. Bez obzira \u0161to se Franji Asi\u0161kom ne mo\u017ee pristupiti na na\u010din da ga se prou\u010dava kao sustavnog teologa, a jo\u0161 manje time \u0161to u njegovim spisima ne nalazimo spekulativno promi\u0161ljanje svojstveno 13. stolje\u0107u, svakako je da Franjo ostaje na tragu svoga vremena dopu\u0161taju\u0107i si da ga ponese intelektualni zanos 13. stolje\u0107a, ali ostaju\u0107i pritom poprili\u010dno jasan i jednostavan u svom tuma\u010denju i do\u017eivljavanju Kristovih otajstava.<\/span><\/p>\n

Cilj ovoga rad jest pokazati na temelju spisa Franje Asi\u0161koga kako je njegova duhovna misao bila potpuno kristolo\u0161ki usmjerena, odnosno kako u njegovom govoru o Isusu Kristu nalazimo elemente koji \u0107e biti obilje\u017eje franjeva\u010dke filozofsko-teolo\u0161ke \u0161kole koja \u0107e se formirati nakon Franjine smrti, ali sna\u017eno obilje\u017eena njegovim pristupom otajstvima Isusa Krista.<\/span><\/p>\n

    \n
  1. Isus Krist u otajstvu Presvetoga Trojstva<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Ve\u0107 povr\u0161an uvid u Franjine spise pokazuje kako sredi\u0161nju ulogu u njegovom cjelokupnom govoru ima osoba Isusa Krista, osobito Kristovo \u010dovje\u0161tvo u svim njegovim zemaljskim vidovima: utjelovljenje, apostolsko poslanje i muka.<\/span><\/p>\n

    Kristolo\u0161ka dimenzija u Franjinim spisima poprili\u010dno je nagla\u0161ena. U Nepotvr\u0111enom pravilu <\/em>ka\u017ee slijede\u0107e: \u2026 kao \u0161to si nas po svome Sinu stvorio, da si tako po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio, u\u010dinio da se on, pravi Bog i pravi \u010dovjek, rodi od slavne vazda Djevice prebla\u017eene svete Marije i \u0161to si htio da kao zarobljenici budemo budemo otkupljeni njegovim kri\u017eem krvlju i smr\u0107u.<\/em>[1]<\/a> Za Franju je Isus Krist \u017eiva, konkretna osoba, tako da on nikada ne rastavlja njegovo gospodstvo i bo\u017eanstvo od njegova poniznog ljudskog postojanja. Njegova kristologija duboko je ukorijenjena u trojstvenom otajstvu. U samom \u010dinu stvaranja Otac kraj sebe ima jedinog Sina, tako u Spisima <\/em>i\u0161\u010ditavamo kako se Sinu pripisuju naslovi koji ga odre\u0111uju kao bo\u017eansko bi\u0107e: jednak Ocu, Gospodin Bog Izraelov, Gospodar svijeta, Bog i Sin Bo\u017eji, Sin svevi\u0161njega, blagoslovljen od vjekova, pravi Bog, pravi Sin Bo\u017eji, slavna Rije\u010d O\u010deva.[2]<\/a><\/span><\/p>\n

    Bog je Otac, odnosno jedini u kojem se Sin ogleda i u kojem se nasla\u0111uje, koji mu je u svemu dostatan, zato u Nepotvr\u0111enom pravilu Franjo pi\u0161e i izra\u017eava svoj ponizan stav pred ovim otajstvom kada ka\u017ee: A budu\u0107i da svi mi bijednici i gre\u0161nici nismo dostojni ime ti re\u0107i, ponizno molimo da Gospodin na\u0161 Isus Krist, Sin tvoj ljubljeni, u komu mi sva milina, skupa s Duhom Svetim Tje\u0161iteljem za sve zahvaljuje, kako se mili tebi i njemu, koji ti je uvijek u svemu dovoljan i po kome si nam toliko toga u\u010dinio.<\/em>[3]<\/a> Bog je u Franjinim spisima sredi\u0161nji lik, ali uvijek u svom identitetu Oca. Prema njemu je okrenut Sin, koji ljudima objavljuje njegovo ime, ime koje on izgovara od po\u010detka s po\u0161tovanjem i nje\u017eno\u0161\u0107u. Tako su usmjerene i Franjine molitve, od njegovih 15 molitva, \u010dak 11 je upravljeno Ocu, a 2 Kristu.[4]<\/a> Bez obzira na ovu molitvenu usmjerenost na Oca polazi\u0161te mu je uvijek molitva O\u010dena\u0161a, odnosno kako je Sin nau\u010dio moliti.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

    Kod Franje je osobito u njegovom odnosu prema Presvetom Trojstvu izra\u017eena Kristova posredni\u010dka uloga. Zato u Nepotvr\u0111enom Pravilu ka\u017ee: …Gospodaru, kralju neba i zemlje, radi tebe ti zahvaljujemo jer si svojom svetom voljom i po jedinoro\u0111enom Sinu svome stvorio sve duhovno i tjelesno, i nas si stvorio na svoju sliku i priliku..<\/em>.[6]<\/a> Franjo vidi osobitu Kristovu ulogu u svakom trenutku povijesti. Franjina misao ostaje duboko vjerna nau\u010davanju crkvene predaje. Zbog toga Franjo gleda Krista kao Posrednika po kojem Otac djeluje od stvaranja do posljednjeg suda, dok je kr\u0161\u0107anski narod njegova doba, pod utjecajem veli\u010danstva Krista Gospodina i Boga, pomalo bio zaboravio to stajali\u0161te.[7]<\/a> Zato Franjo kada tvrdi da je Otac stvorio duhovna i tjelesna bi\u0107a po svome jedinoro\u0111enom Sinu, ne misli samo na osobu Rije\u010di u njezinoj preegzistenciji, nego radije na osobu Sina u njegovu bo\u0161tvu i \u010dovje\u0161tvu. Time dolazi do izra\u017eaja Franjino poprili\u010dno jednostavno, a opet s druge strane duboko promi\u0161ljanje o posredni\u010dkoj ulozi Isusa Krista. Nadalje, nagla\u0161ava na tom istom tragu otkupiteljsko zna\u010denje Kristove smrti: Tu Rije\u010d O\u010devu, tako dostojnu, tako svetu i slavnu objavio je svevi\u0161nji Otac s neba… Volja njegova Oca bila je ta da njegov blagoslovljeni i\u00a0 slavni Sin, koga nam je dao i koji se rodio za nas, sama sebe po svojoj vlastitoj krvi prinese kao \u017ertvu i prinos na \u017ertveniku kri\u017ea…<\/em>[8]<\/a> Franjo u svom razmi\u0161ljanju o odnosu Oca i Sina ne ulazi u spekulaciju, nego se zadovoljava time da prvenstveno izre\u010de svoju vjeru, odnosno da je Isus Krist posrednik po kojem je Otac sve stvorio, njegov Sin u svome bo\u017eanskom i ljudskom stanju.[9]<\/a> To izra\u017eava i u tekstu svojih Opomena: Pogledaj \u010dovje\u010de, na koliko te je dostojanstvo postavio Gospodin Bog, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina po tijelu i sli\u010dna njemu.<\/em>[10]<\/a><\/span><\/p>\n

    \u010covjek, prema Franji, u Isusu treba otkriti O\u010dev dar, O\u010dev i Sinovljev zanos ljubavi prema njemu i prema svijetu, i tada nalazi smisao svog postojanja i \u017eivota. Isus prava svjetlost prosvjetljuje ga, i ulazi u posjed Sina, O\u010deve Mudrosti.[11]<\/a> Na tom tragu pi\u0161e u Pismu vjernicima: … zavedeni od \u0111avla \u010diji su sinovi i njegova djela \u010dine, slijepci su jer ne vide svjetlo istinito Gospodina na\u0161ega Isusa Krista. Nemaju duhovne mudrosti, jer u sebi nemaju Sina Bo\u017ejeg koji je istinska mudrost O\u010deva.<\/em>[12]<\/a><\/span><\/p>\n

    O\u010dito je kako Franjo nikada nije gledao Krista izdvojeno od Oca i Duha Svetoga. On je uvijek s Ocem i Duhom u odnosu ljubavi i zajedni\u010dkog djelovanja. Iz ovoga je o\u010dito da je Sin \u017eiva Osoba po kojoj i u kojoj \u010dovjek susre\u0107e Oca. Sin je mjesto susreta \u010dovjeka i Oca. Na tom tragu Franjo jednostavno zaklju\u010duje: Daj da unutra o\u010di\u0161\u0107eni, unutra rasvijetljeni i Duhom Svetim raspaljeni mognemo slijediti stope tvoga Sina, Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i jedino po tvojoj milosti do\u0107i k tebi Svevi\u0161nji, koji u savr\u0161enu Trojstvu i jednostavnom Jedinstvu \u017eivi\u0161 i kraljuje\u0161 i slavan si, Bog svemogu\u0107i…<\/em>[13]<\/a> \u00a0Ukratko, posredstvom ognja Duha Svetoga, du\u0161a slijedi Krista da do\u0111e do Oca. Ovdje kristolo\u0161ko stajali\u0161te obilje\u017eava pa\u017enja okrenuta ne k dvjema naravima u Kristu, nego k jednoj Sinovljevoj osobi u krilu Trojstva.<\/span><\/p>\n

      \n
    1. Otajstvo utjelovljenja kod Franje Asi\u0161kog<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Kod ispovijedanja vjere Crkve, Franjo isti\u010de dva momenta Kristova ljudskog \u017eivota: njegov dolazak na svijet i njegovu muku. Rije\u010d je stvoriteljica zajedno s Ocem, koji je doziva u krilo Djevice Marije, da se od nje rodi. Unutar vi\u0111enja Utjelovljenja inzistira na poni\u017eenju slavnog Sina pa \u0107e tako zabilje\u017eiti: Svevi\u0161nji je Otac s neba po svetom Gabrijelu arkan\u0111elu javio da \u0107e tako sveta i tako slavna Rije\u010d O\u010deva do\u0107i u utrobu svete i slavne Djevice Marije; iz njezine je utrobe primila pravo tijelo na\u0161e ljudskosti i lomnosti. On, premda bogat (2Kor 8,9), ipak je htio da sa svojom prebla\u017eenom Djevicom iznad svega izabere siroma\u0161tvo.<\/em>[14]<\/a> Prema tome prihva\u0107anje ljudskoga tijela je sudjelovanje u ljudskoj lomnosti <\/em>i kad je si\u0161ao s kraljevskih prijestolja u krilo Djevice<\/em>[15]<\/a> je \u010din poniznosti. Premda bogat <\/em>u svom bo\u017eanskom bi\u0107u, u ovom se svijetu odlu\u010dio za siroma\u0161tvo i rodio se na putu i bi polo\u017een u jasle, jer za nj ne bija\u0161e mjesta u svrat\u0161tu.<\/em>[16]<\/a> Kenosis o kojoj se ovdje govori ne sastoji se samo od materijalnog siroma\u0161tva: prihva\u0107anje ljudskog stanja ve\u0107 po sebi je opredjeljenje za radikalno siroma\u0161tvo.[17]<\/a> Doga\u0111aj Isusa Krista u svoj njegovoj biti kod Franje je doga\u0111aj siroma\u0161tva, u \u010demu se sastoji njegova radikalnost i duboka motivacija kao realnost bo\u017eanskog Trojstva, prema \u010demu je Sin dar O\u010dev koji ni\u0161ta ne zadr\u017eava za sebe i koji daje Duha Svetoga. Tako je doga\u0111aj Isusa Krista usko povezan sa siroma\u0161tvom kao i sa presvetim Trojstvom u kojem se\u00a0 Bo\u017eanske osobe u potpunoj ljubavi predaju jedna drugoj.[18]<\/a><\/span><\/p>\n

      Svoj govor o Kristovom utjelovljenju zapo\u010dinje uvijek u kontekstu Bo\u017ejeg stvarateljskog djela, koje je prema njemu djelo Presvetog Trojstva. Otac se pokazuje kao vrelo svake stvarateljske volje, Krist je kao Sin uz Oca u zajedni\u010dkom djelu stvaranja, on je posrednik u stvaranju. Izme\u0111u stvaranja s jedne strane i Sinovljeva ro\u0111enja s druge strane, Franjo vidi neprekinutu vezu, koja se sastoji od \u010dinjenice \u0161to Otac uvijek djeluje po Sinu i posredstvom svoje svete ljubavi prema nama, zato i ka\u017ee: Kao \u0161to si nas po svome Sinu stvorio, tako si po svojoj ljubavi\u2026 u\u010dinio da se on rodi.<\/em>[19]<\/a> Kad Franjo tvrdi da je Otac stvorio duhovna i tjelesna bi\u0107a po svome jedinom Sinu, ne misli na osobu Rije\u010di u njezinoj vje\u010dnoj proegzistenciji, nego vi\u0161e misli na osobu Sina u njegovu bo\u017eanstvu i \u010dovje\u0161tvu.[20]<\/a> Za njega je Utjelovljeni Krist dar koji sam Otac daje svome narodu za njihovo otkupljenje, tako da i O\u010dev zahvat u izboru Djevice i poslanju Sina k ljudima gleda u odnosu prema Kristovoj smrti, odnosno O\u010devoj ljubavi. O\u010deva je volja spasenje svih ljudi, koje je ostvario njegov Sin i ovjekovje\u010dio u euharistiji.[21]<\/a><\/span><\/p>\n

      Franjin do\u017eivljaj otajstva Utjelovljenja najo\u010ditije je izra\u017een u uprizorenju Ro\u0111enja u Betlehemu na Grecciu, gdje do izra\u017eaja osobito dolazi njegova odu\u0161evljenost bo\u017eanskom ljubavlju koja se otkriva u siroma\u0161nom i poniznom djetetu. Za njega je doga\u0111aj utjelovljenja objava trojedinoga Boga u siroma\u0161nom i poniznom Kristu, kao ljubavi koja se potpuno oplijenila<\/em> od svoje slave i postala ponizna i siroma\u0161na kako bi se otvorila i darovala \u010dovjeku.[22]<\/a> Njegov do\u017eivljaj Boga kao poniznog i siroma\u0161nog postati \u0107e temeljna odrednica njegovog na\u010dina \u017eivota i duhovnosti koja \u0107e stolje\u0107ima utjecati na franjeva\u010dku duhovnost te se samim time pretakati i u franjeva\u010dku teolo\u0161ku misao.<\/span><\/p>\n

        \n
      1. Krist u euharistijskim otajstvima<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        Vrijeme Franje Asi\u0161kog obilje\u017eeno je mno\u0161tvom proturje\u010dja i neslaganja s obzirom na euharistijsko otajstvo. S teolo\u0161kog motri\u0161ta u 9. i 11. stolje\u0107u vodile su se dvije va\u017ene teolo\u0161ke rasprave koje \u0107e dovesti do formiranja nauka o euharistiji u ispovijesti vjere \u010cetvrtog lateranskog koncila. Analizom Franjinih spisa dolazi se do bogate vizije euharistijskog otajstva, koja u njegovoj kristologiji zauzima posebno mjesto. U Drugom pismu klericima <\/em>Franjo pi\u0161e slijede\u0107e: Klerici, svi obratimo pozornost na veliki grijeh i neznanje koje neki imaju o presvetom tijelu i krvi Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i o njegovim presvetim imenima i napisanim rije\u010dima koje tijelo posve\u0107uju. Znamo da ne mo\u017ee biti tijelo ako se prije ne posveti rije\u010dju. Ni\u0161ta naime tjelesnoga na ovome svijetu nemamo i ne vidimo od samoga Svevi\u0161njega osim tijela i krvi, imena i rije\u010di po kojima smo postali i po kojima smo otkupljeni od smrti za \u017eivot.<\/em>[23]<\/a> Na isti na\u010din, jo\u0161 bogatije, govori i u Prvoj opomeni: …Stoga su osu\u0111eni svi koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista kao \u010dovjeka, a nisu ga gledali i vjerovali po duhu i bo\u017eanstvu kao pravog Sina Bo\u017ejega. Isto su tako i sada osu\u0111eni svi oni koji vide sakrament \u0161to se Gospodinovim rije\u010dima posve\u0107uje po rukama sve\u0107enika na oltaru pod prilikama kruha i vina, a ne gledaju i ne vjeruju po duhu i bo\u017eanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina na\u0161ega Isusa Krista, prema svjedo\u010danstvu samoga Svevi\u0161njega koji ka\u017ee.<\/em>[24]<\/a> Prema ovome nakon \u0161to je Raspeti uskrsnuo vi\u0161e nije tjelesno prisutan na ovome svijetu nego je osjetno prisutan. Jedini materijalni, tjelesno primjetljivi znakovi njegove aktualne prisutnosti jesu materijalni elementi koji su u temeljima sakramentalne tajne njegova tijela i njegove krvi, ali i u rije\u010di Svetoga pisma. To su dvije nerazdvojive stvarnosti, rije\u010d i darivanje samoga sebe, a to je euharistija, izvor na\u0161eg postojanja i na\u0161eg vazmenog spasenja. Zato i poziva na po\u0161tovanje koje treba iskazivati sakramentu euharistije: … kada vam se u\u010dini zgodno i korisno, ponizno zamolite klerike da nadasve \u010daste presveto tijelo i krv Gospodina na\u0161ega Isusa Krista.<\/em>[25]<\/a> Zatim ponovno navodi u Pismu upraviteljima naroda<\/em>: Stoga odlu\u010dno savjetujem vama, gospodarima svojim, da zanemariv\u0161i svaku brigu i posao \u010dinite istinsku pokoru i blagohotno primate presveto tijelo i krv Gospodina na\u0161ega Isusa Krista, u sveti spomen na njega<\/em>.[26]<\/a> Nakon \u0161to je pokazao da je u euharistiji uistinu prisutan onaj isti Isus koji se jednom u povijesti objavio svojim utjelovljenjem u ljudskom obli\u010dju, Franjo ide korak dalje i govori o samom na\u010dinu Kristove prisutnosti u euharistiji: I kao \u0161to<\/em> se svetim apostolima pokazao u pravom tijelu, tako se i sada nama pokazuje u svetom kruhu<\/em>.[27]<\/a> Dakle, u ovom se slu\u010daju Franjo koristi metodom paralelizma: pravo tijelo \u2013 sveti kruh<\/em>, \u017eele\u0107i istaknuti da nije rije\u010d o analogiji nego o jednakosti. Drugim rije\u010dima, Franjo vjeruje, ili uzev\u0161i njegov na\u010din govora, vidi o\u010dima vjere Kristovu tjelesnu <\/em>prisutnost u euharistiji, iako na druk\u010diji na\u010din od apostola. Koliko je svecu bilo stalo naglasiti povezanost i bliskost euharistijskog otajstva i misterija utjelovljenja, toliko mu je na osobit na\u010din bilo va\u017eno neprestano upu\u0107ivati na Isusovu tjelesnu prisutnost u euharistiji. To nam na vrlo o\u010dit na\u010din svjedo\u010de i Franjine tzv. euharistijske <\/em>jaslice.[28]<\/a> Takve jaslice prema Franjinom uvjerenju ali i duhovnom iskustvu postaju oltar na kojem se slavi euharistija. Upravo time \u017eeli poru\u010diti kako se Gospodina mo\u017ee vidjeti ne samo o\u010dima vjere nego i tjelesnim o\u010dima, \u010dime potvr\u0111uje povezanost Isusovog ro\u0111enja u Betlehemu s dolaskom u euharistijskim prilikama.<\/span><\/p>\n

        Misao o euharistiji kao Kristovoj \u017ertvi Franjo je kasnije posebno razradio u Drugom pismu vjernicima<\/em>: Volja O\u010deva bila je da njegov blagoslovljeni i slavni Sin, koji nam je dan i koji je za nas bio ro\u0111en, samoga sebe prinese na \u017ertveniku kri\u017ea po vlastitoj krvi kao \u017ertvu i \u017ertveni prinos; ne za sebe, po kojemu je sve postalo (usp. Iv 1, 3), nego za na\u0161e grijehe, i ostavio nam je primjer da idemo stopama njegovim (usp. 1 Pt 2, 21). On ho\u0107e da se svi spasimo po njemu i da ga primamo \u010dista srca i neokaljana tijela<\/em>.[29]<\/a> Spasenjska \u017ertva euharistije istodobno je znak O\u010deve ljubavi prema nama te spomen-\u010din Isusove ljubavi za nas. Taj spomen-\u010din nije obi\u010dna gesta kojom se ne\u0161to \u0161to se davno dogodilo sada priziva u sje\u0107anje, nego znak istinskog uprisutnjenja Isusove jedincate i neponovljive \u017ertve te \u017eivog i osobnog sudjelovanja u Kristovoj ljubavi koju on neprestano o\u010dituje prema Ocu radi na\u0161ega spasenja, dakle onda i prema nama, svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. Taj \u017ertveni karakter euharistije Franjo je na poseban na\u010din izrazio u svom Tuma\u010denju O\u010dena\u0161a<\/em>: Kruh na\u0161 svagdanji<\/em>, ljubljenoga Sina svoga, Gospodina na\u0161ega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na po\u0161tivanje ljubavi koju je pokazao prema nama i svega \u0161to je za nas rekao, u\u010dinio i pretrpio<\/em>.[30]<\/a> Prema tome za Franju je \u017eivljenje euharistije kao misterija otkupiteljske \u017ertve po kojem se Krist neprestano prinosi Ocu i ljudima poziv kr\u0161\u0107anima da svakodnevno oblikuju svoj \u017eivot kao prinos i dar Bogu i bli\u017enjima.<\/span><\/p>\n

        Zaklju\u010dak<\/strong><\/span><\/p>\n

        Ovaj kratki uvid u kristologiju Franje Asi\u0161kog pokazuje kako svetac nije bio teolog po svojoj vokaciji, ali da je u njegovim spisima sna\u017eno prisutna teolo\u0161ka crta koja je plod njegovog duhovnog iskustva, koje je u prvom redu izraz njegove nutarnje pobo\u017enosti, ali i poznavanja Svetog pisma. Iako Franjo ne donosi sustavan kristolo\u0161ki prikaz mnogi elementi prisutni u njegovim spisima ukazuju na to da poznaje vjerski nauk svoga vremena, da ostaje na liniji pravovjernog katoli\u010dkog nauka, ali i da u sve to unosi elemente svoje vlastite originalnosti. Franjina kristologija, iznesena u njegovi spisima, predstavljati \u0107e temelj za daljnji razvoj spekulativne teologije 13. i 14. stolje\u0107a koja \u0107e svoj vrhunac do\u017eivjeti s velikim imenima franjeva\u010dke filozofsko-teolo\u0161ke \u0161kole. Kao forma minorum, <\/em>odnosno uzor kojemu \u0107e se uvijek vra\u0107ati svaki franjevac, tako \u0107e i franjeva\u010dka teologija i duhovnost kasnijih stolje\u0107a sna\u017eno biti obilje\u017eena teolo\u0161kim promi\u0161ljanjem Franje Asi\u0161kog.<\/span><\/p>\n

        \"\"<\/a><\/p>\n

        _______________________________________<\/p>\n

        [1]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Nepotvr\u0111eno pravilo, u: Franjeva\u010dki izvori <\/em>(dalje: FI<\/em>), Sarajevo-Zagreb, 2012., 175.<\/span><\/p>\n

        [2]<\/a> O kristolo\u0161kim naslovima kod sv. Franje vi\u0161e u: Norbert NGUYEN \u2013 VAN \u2013 KHAN, Krist prema Spisima sv. Franje Asi\u0161kog, <\/em>Perast, 2001., 48 \u2013 55.<\/span><\/p>\n

        [3]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Nepotvr\u0111eno pravilo, 175-176.<\/span><\/p>\n

        [4]<\/a> Usp. Samuele DURANTI, Molitve Franje Asi\u0161kog, <\/em>Zagreb, 2002.<\/span><\/p>\n

        [5]<\/a> Usp. Thadd\u00e9e MATURA, Franjo na drugi na\u010din, <\/em>Zagreb, 2003., 73.<\/span><\/p>\n

        [6]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Nepotvr\u0111eno pravilo, 175.<\/span><\/p>\n

        [7]<\/a> Usp. Norbert NGUYEN-VAN-KHAN, Krist prema spisima sv. Franje Asi\u0161kog, <\/em>96-97.; Ivan KARLI\u0106, Franjeva\u010dki tihi pregaoci o Kristu i Mariji, <\/em>Zagreb, 2009., 13.<\/span><\/p>\n

        [8]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Drugo pismo vjernicima, u: FI, <\/em>138.<\/span><\/p>\n

        [9]<\/a> Usp. Norbert NGUYEN-VAN-KHAN, Krist prema spisima sv. Franje Asi\u0161kog,<\/em> 98-99.<\/span><\/p>\n

        [10]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Opomene, u: FI, <\/em>199.<\/span><\/p>\n

        [11]<\/a> Usp. Thadd\u00e9e MATURA, Franjo na drugi na\u010din, <\/em>75.<\/span><\/p>\n

        [12]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Drugo pismo vjernicima, 142.<\/span><\/p>\n

        [13]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Pismo cijelom Redu, u: FI, <\/em>148.<\/span><\/p>\n

        [14]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Drugo pismo vjernicima, u: FI, <\/em>138.<\/span><\/p>\n

        [15]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Opomene, 197.<\/span><\/p>\n

        [16]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, \u010casoslov muke Gospodnje, u: FI, <\/em>97-99.<\/span><\/p>\n

        [17]<\/a> Usp. Primo DALLARI, Dottrina e spirito di Francesco d’ Assisi, <\/em>Milano, 1972., 58.<\/span><\/p>\n

        [18]<\/a> Usp. Isto, <\/em>83.; Ivan KARLI\u0106, Franjeva\u010dki tihi pregaoci o Kristu i Mariji, <\/em>13-14.<\/span><\/p>\n

        [19]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Nepotvr\u0111eno Pravilo, 176.; Usp. Primo DALLARI, Dottrina e spirito di Francesco d’ Assisi, <\/em>86.; N. NGUYEN \u2013 VAN \u2013 KHAN, Krist prema Spisima sv. Franje Asi\u0161kog<\/em>, 94 \u2013 98.<\/span><\/p>\n

        [20]<\/a> Usp. Primo DALLARI, Dottrina e spirito di Francesco d’ Assisi<\/em>, 61.<\/span><\/p>\n

        [21]<\/a> Usp. Isto,<\/em> 95.<\/span><\/p>\n

        [22]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 88 \u2013 89.<\/span><\/p>\n

        [23]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Drugo pismo klericima, u: FI,<\/em> 128.<\/span><\/p>\n

        [24]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Opomene, 197.<\/span><\/p>\n

        [25]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Prvo pismo kustodina, u: FI, <\/em>129.<\/span><\/p>\n

        [26]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Pismo upraviteljima naroda, u: FI, <\/em>130.<\/span><\/p>\n

        [27]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Opomene, 197.<\/span><\/p>\n

        [28]<\/a> Usp. Toma \u010cELANSKI, Prvi \u017eivotopis sv. Franje, u: FI,<\/em> 292-293.<\/span><\/p>\n

        [29]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Drugo pismo vjernicima, 139.<\/span><\/p>\n

        [30]<\/a> Franjo ASI\u0160KI, Tuma\u010denje O\u010dena\u0161a, u: FI,<\/em> 94.; Usp. Goran DABI\u0106, Tuma\u010denje Prve Opomene <\/em>svetoga Franje Asi\u0161kog: “O tijelu Gospodnjem”, u: Bogoslovska smotra, <\/em>76(2006)1, 115.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Primijeniti naziv teolog na Franju Asi\u0161koga svakako bi bilo preuzetno jer u punom smislu te rije\u010di on to nije bio, ali njegovo radikalno opredjeljenje za nasljedovanje Krista i doslovno provo\u0111enje evan\u0111elja u \u017eivot u\u010dinili su Franjinu misao teolo\u0161kom, odnosno na\u010din na koji je \u017eivio i pro\u017eivljavao otajstva Isusa Krista sadr\u017ee teolo\u0161ke elemente koji su u … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1473,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1471","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-franjevastvo"],"views":7517,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1471","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1471"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1471\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1473"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1471"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1471"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1471"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}