{"id":1474,"date":"2016-06-27T06:03:49","date_gmt":"2016-06-27T06:03:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1474"},"modified":"2017-03-25T09:20:37","modified_gmt":"2017-03-25T09:20:37","slug":"pokreti-i-religiozne-zajednice-u-isusovo-vrijeme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/pokreti-i-religiozne-zajednice-u-isusovo-vrijeme\/","title":{"rendered":"Pokreti i religiozne zajednice u Isusovo vrijeme"},"content":{"rendered":"

Za Isusa znamo da je ro\u0111en na teritoriju Palestine za vrijeme kralja Heroda. Ono \u0161to dalje mo\u017eemo znati o Isusu odnosi se na njegovo javno djelovanje u kojem on donosi radosni vijest spasenja i navje\u0161\u0107uje kraljevstvo Bo\u017eje. Da bismo pak to mogli dobro razumjeti potrebno je tako\u0111er poznavati i povijesni kontekst tj. dru\u0161tvenu situaciju tj. pokrete i religiozne zajednice koje su djelovale u Isusovoj domovini u to vrijeme. S nekima od tih pokreta i religioznih zajednica Isus je dolazio u sukob, dok neke od njih evan\u0111elisti samo spominju da su djelovali u Isusovo vrijeme. Isusova su\u010deljavanja i sukobi s prvacima \u017eidovskog naroda nu\u017eno pripadaju slici o Isusu Kristu, ali u tim su\u010deljavanjima mo\u017ee se tako\u0111er prepoznati i uzvi\u0161enost Isusa koji odbija sve napade i prigovore. Za njega su ti sukobi plod ljudskog na\u010dina razmi\u0161ljanja te ih smatra nebitnim u svjetlu njegove isklju\u010dive vezanosti za Bo\u017eju volju. Isusu koji navije\u0161ta poruku spasenja i koji je u svojim djelima ostvaruje pridru\u017euje se Isusu koji se suprotstavlja prvacima \u017eidovskog naroda i koji zastupa Bo\u017eju stvar.[1]<\/a><\/span><\/p>\n

Neki od tih pokreta koji su djelovali u Isusovo vrijeme bili su vjerske stranke kao \u0161to su to bili eseni, terapeuti ili rekabovci. Drugi su pak bili vjersko religiozni pokreti u koje se mogu ubrojiti farizeji, saduceji i samarijanci. Sa njima, farizejima i saducejima Isus je najvi\u0161e bio u su\u010deljavanjima. U odnosu pak na Samarijance Isus pristupa i njima dok je to za \u017didove neprihvatljivo. Tre\u0107a pak grupa pokreta koji su djelovali u Isusovo vrijeme bile su politi\u010dke stranke me\u0111u kojima su herodovci, zeloti i bode\u017eari.<\/span><\/p>\n

U ovakav ambijent dolazi Isus i navije\u0161ta Bo\u017eje kraljevstvo. Pri tome pojedini pokreti imaju svoje vi\u0111enje kakvo bi to kraljevstvo trebalo biti i koje se ne podudara sa Isusovim nau\u010davanjem o kraljevstvu Bo\u017ejem, Isus dolazi u sukob s nekima od tih pokreta. Zbog toga \u0107e u ovom pisanom radu biti iznesene osnovne informacije o pokretima koji su djelovali u to vrijeme koje je bilo puno i\u0161\u010dekivanja i napetosti i na socijalno-politi\u010dkom i na religioznom planu.<\/span><\/p>\n

    \n
  1. Vjerske stranke<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    \u00a0 Vjerske stranke Isusova vremena bile su eseni, terapeuti i rekabovci.<\/span><\/p>\n

    1.1. Eseni<\/em><\/span><\/p>\n

    Eseni su bili \u017eidovska sljedba sve\u0107enika i laika, koji su se, povukli u pustinju uz Mrtvo more. Zabilje\u0161ke \u03bf esenima mogu se na\u0107i u Filona Aleksandrijskoga i Plinija Starijega. Oni i nude ime eseni. Filon ime izvodi iz gr\u010dke rije\u010di hosiotes<\/em>, \u0161to zna\u010di svetost “budu\u0107i da su u najve\u0107oj mjeri bili slu\u017ebenici Bo\u017eji”. Josip Flavije povezuje tako\u0111er ime s njihovim svetim \u017eivljenjem.[2]<\/a> U svom teolo\u0161kom nau\u010davanju zastupali su dualizam, nauku o dva duha, Bo\u017ejem duhu i duhu Beliala. Svjetlo i tama stoje jedno nasuprot drugom i bore se u svijetu, a taj se sukob odigrava i u svakom \u010dovjeku. Borba \u0107e na kraju zavr\u0161iti potpunim uni\u0161tenjem zla i pobjedom “djece svjetlosti”. Eseni se osje\u0107aju Ostatkom, pravim Bo\u017ejim narodom. Isusova praksa i nauka sasvim se razlikuje od ovoga. On je do\u0161ao tra\u017eiti i spasiti izgubljene. On se dru\u017eio s gre\u0161nicima, pokazivao pa\u017enju prema bolesnima. Neumorno je nagla\u0161avao da ljudsko samodostatno opravdanje i oslanjanje na vlastiti napor zapravo udaljuje \u010dovjeka od Boga. Spasenje je dar Boga koji nas ljubi, a ne neki daleki cilj koji bi \u010dovjek trebao posti\u0107i vlastitim zalaganjem.[3]<\/a><\/span><\/p>\n

    1.2. Terapeuti<\/em><\/span><\/p>\n

    Naziv terapeuti dolazi od gr\u010dke rije\u010di therapon<\/em>, a ozna\u010dava slugu, onaj koji slu\u017ei slobodno i koji u\u017eiva povjerenje gospodara. Terapeuti su sebe smatrali Bo\u017ejim vjernim slugama. Zajednica terapeuta imala je za cilj potpuno i vjerno vr\u0161enje Zakona. \u017divjeli su u zajednici i odricali se svakog osobnog posjeda. \u010clanovi zajednice bili su i mu\u0161karci i \u017eene, ali su svi \u017eivjeli u celibatu. \u017divjeli su isposni\u010dki i bili kontemplativna zajednica. Svaki je \u010dlan imao malu kolibu gdje je provodio svoj radni dan u molitvi, prou\u010davanju Svetoga pisma i u kontemplaciji. Subotom su se svi \u010dlanovi zajednice okupljali na zajedni\u010dku molitvu, koja je bila poput Bo\u017eanskoga \u010dasoslova. Posebno su sve\u010dano slavili svaku sedmu subotu. Ve\u010der prije sedme subote \u010dlanovi zajednice okupljali su se obu\u010deni u bijelu odje\u0107u radi zajedni\u010dkoga blagovanja, koje se sastojalo od kruha aromatiziranog izopom, soli i vode, i radi obavljanja bogo\u0161tovlja (molitve, pjevanje refrena), nakon \u010dega je slijedilo sve\u010dano sveto bdijenje, koje je zavr\u0161avalo jutarnjom molitvom.[4]<\/a><\/span><\/p>\n

    1.3. Rekabovci<\/em><\/span><\/p>\n

    Rekabovci su ime dobili po Rekabu, praocu Jonadaba, koji ih je osnovao. Spominju se po prvi puta u 1 Ljet 2,55. Stanovali su kao polunomadi na jugu Palestine. Jonadab im je za cilj stavio da se bore protiv poganskih sve\u0107enika i proroka. Zadr\u017eali su nomadski na\u010din \u017eivota, smatraju\u0107i ga idealnim jer su tako \u017eivjeli praoci Izraela. Prezirali su gradnju ku\u0107a, obradu njiva i vinogradarstvo. Po povratku \u017didova iz babilonskog progonstva o njima znamo malo. Prema Hegesipu postojali su jo\u0161 u vrijeme prvih kr\u0161\u0107ana i bili krivi za Jakovljevu smrt.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

      \n
    1. Vjersko politi\u010dke stranke<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      Vjersko politi\u010dke stranke koje su djelovale u Palestini u Isusovom vremenu bile su farizeji, saduceji i samarijanci.<\/span><\/p>\n

      2.1. Farizeji<\/em><\/span><\/p>\n

      Farizeji su kao pobo\u017ena skupina \u017didova obuhva\u0107ali su u Isusovo vrijeme oko 6000 \u010dlanova te je to bila najra\u0161irenija i najutjecajnija skupina \u017didova. Pripadali su im pismoznanci i u\u010ditelji Zakona, ali i stanovit broj sve\u0107enika. Bili su organizirani u bratstva, koja su osnivali po cijeloj zemlji. Razlikovali su se od drugih po svom strogom prianjanju uza Zakon, po svojoj pobo\u017enosti i strogosti u vjerskim, moralnim i nacionalnim pitanjima.[6]<\/a> Farizeji su smatrali da \u0107e \u017eivot u strogom vr\u0161enju i obdr\u017eavanju Zakona \u201epo\u017euriti\u201d dolazak eshatolo\u0161koga Bo\u017ejeg kraljevstva. No, upravo to njihovo inzistiranje na stogom obdr\u017eavanju Zakona, pa i onih najmanjih odredbi, dovelo ih je do \u010distog formalizma.[7]<\/a> Za razliku od saduceja oni su osim Svetog pisma priznavali i usmenu predaju, koju su pripisivali samome Mojsiju. Vjerovali su u postojanje an\u0111ela, kao i u uskrsnu\u0107e mrtvih.[8]<\/a> Zanimljivo je da Isusovi odnosi s farizejima nisu bili samo polemi\u010dni, ima farizeja koji ga izvje\u0161\u0107uju o opasnosti kojoj je izvrgnut. Isus neke od njih hvali, kao knji\u017eevnika iz Mt 12,34 i vi\u0161e puta s njima blaguje. Isus potvr\u0111uje nauke uz koje stoje farizeji: uskrsnu\u0107e mrtvih, obi\u010daj obra\u0107anja Bogu kao Ocu.[9]<\/a>\u00a0 Ipak farizeji nisu prihvatili isusov nauk ve\u0107 su odbacili njegov nauk i osudili ga.<\/span><\/p>\n

      2.2. Saduceji<\/em><\/span><\/p>\n

      Saduceji nisu bili brojna stranka. Sa\u010dinjavali su je poglavito visoka sve\u0107eni\u010dka klasa i bogati laici. Bili su veliki protivnici farizeja. Vodili su glavnu rije\u010d u \u017eidovskom sinedriju i izme\u0111u njih je bio biran Veliki sve\u0107enik. Na religioznom planu, krasila ih je vjernost pisanoj Bo\u017ejoj rije\u010di, ali i strogo odbacivanje usmenih tradicija, mesijanizma, u\u010denja o an\u0111elima i o uskrsnu\u0107u mrtvih. Strogo su se dr\u017eali jahvizma i Mojsijeva zakona. Na politi\u010dkom planu, znali su vje\u0161to praviti kompromise, te su bili spremni sura\u0111ivati i s Rimljanima zbog osobnog interesa i zbog o\u010duvanja nacije od ve\u0107ih nevolja. Zbog toga su ih farizeji smatrali izdajicama, no oni su ipak imali veliki politi\u010dki utjecaj u narodu. U saducejskom shva\u0107anju bilo je ne\u0161to autenti\u010dno izraelsko: ideja univerzalne \u017eidovske religije i njena misija da i druge narode privede vjeri u pravoga Boga.[10]<\/a> Saduceji su odbacili Isusovo navje\u0161\u0107ivanje jer im je bilo “skandalozno” proglasili su ga bogohuliteljem.<\/span><\/p>\n

      2.3. Samarijanci<\/em><\/span><\/p>\n

      Samarijanci su nastupali prema \u017didovima kao posebna vjersko-politi\u010dka sljedba. Razdor izme\u0111u Samarijanaca i Judejaca traje od 10. st. pr. Kr. kada je Jeroboam odijelio sjeverna plemena od Juga, ali je pravi raskol uslijedio tek po povratku \u017didova iz babilonskog progonstva. Od tada Judejci gledaju Samarijance kao neprijatelje i nisu im dopustili da sudjeluju u izgradnji Hrama te zabranjuju \u017eenidbe s njima. Samarijanci sami grade hram na brdu Gerizimu u kojem organizacija kulta i hramske slu\u017ebe odgovaraju onome u Jeruzalemu. Pashu slave na Mojsijevski na\u010din. Kao svete knjige priznaju samo Petoknji\u017eje. \u017didovi su stra\u0161no mrzili samarijance i smatrali su ih opsjednutima i ne\u010distima, zato su zaobilazili njihova naselja.[11]<\/a><\/span><\/p>\n

        \n
      1. Politi\u010dke stranke<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        Politi\u010dke stranke Isusova vremena koje su djelovale na podru\u010dju Palestine bile su herodovci, zeloti i bode\u017eari.<\/span><\/p>\n

        3.1. Herodovci<\/em><\/span><\/p>\n

        Herodovci su vjerojatno bili dvorski slu\u017ebenici Heroda Antipe ili prista\u0161e herodovske dinastije.[12]<\/a> Oni se spominju tri puta u Novom zavjetu, a Josip Flavije spominje ih samo jednom. Bilo ih je najvi\u0161e u Galileji, kojom je vladao Herod. Iz evan\u0111elja znamo da su u Isusovo doba bili va\u017ean \u010dimbenik u dru\u0161tvu, ali uskoro su nestali s palestinske pozornice.[13]<\/a> Kako Herod nije podnosio Ivana Krstitelja ni Isusa herodovci su se udru\u017eili zajedno s farizejima protiv Ivana Krstitelja i Isusa. Politi\u010dki su smatrali da jedino pod sna\u017enim Herodom Judeja mo\u017ee opstati unato\u010d sna\u017enom utjecaju Rimskog Carstva. Iz tog razloga udru\u017eili su se s farizejima kojima je tako\u0111er stalo do o\u010duvanja judejske dr\u017eave.[14]<\/a>\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

        3.2. Zeloti<\/em><\/span><\/p>\n

        Zeloti ili “revnitelji” su bili radikalna, politi\u010dki obojenim mesijanizmom ispunjena skupina u \u017eidovstvu prvog stolje\u0107a, a njezini korijeni se\u017eu do makabejskih vremena. Osobito su bili ra\u0161ireni me\u0111u Galilejcima. Svoj su cilj, oslobo\u0111enje ispod rimske vlasti, poku\u0161avali posti\u0107i oru\u017ejem.[15]<\/a> Kona\u010dni dolazak kraljevstva Bo\u017ejega poistovje\u0107ivali su s politi\u010dkim oslobo\u0111enjem nacije. Jer su se slu\u017eili oru\u017eanom borbom, Rimljani su ih smatrali razbojnicima i okrutno se obra\u010dunavali s njima. Mesijanizam je za njih zna\u010dio i\u0161\u010dekivanje mesije-ratnika, koji \u0107e ih povesti u borbu protiv neprijatelja, da bi se oslobodili svih zavojeva\u010da, te da bi u\u010dvrstili religioznu i politi\u010dku mo\u0107 Izraela nad drugim narodima.[16]<\/a> Neki autori u doga\u0111aju o\u010di\u0161\u0107enja Hrama u Jeruzalemu nalaze upori\u0161te da je Isus zapravo bio vo\u0111a zelota, koji je pak ovakvim borbenim pona\u0161anjem svojim u\u010denicima dao znak za “mesijanski ustanak” protiv okupacijske rimske vlasti. Me\u0111utim ovo razmi\u0161ljanje je neodr\u017eivo jer je u suprotnosti s Isusovom nenasilnom praksom.[17]<\/a><\/span><\/p>\n

        3.3. Bode\u017eari<\/em><\/span><\/p>\n

        Bode\u017eari su bili revolucionarna, ekstremno-teroristi\u010dka sljedba, \u010diji je politi\u010dki cilj bio uspostava apsolutne teokracije. Naziv bode\u017eari dolazi od latinske rije\u010di sica<\/em>, \u0161to zna\u010di bode\u017e (kratki ma\u010d), koji se mogao lako prikriti pod pla\u0161t. Tim prikrivenim, oru\u017ejem “sikari” su iznenada i podmuklo, iz neposredne blizine, \u010desto za vrijeme velikih javnih skupova, napadali rimske okupatore, ali i politi\u010dke protivnike iz vlastitog naroda. Zbog toga su unosili nesigurnost i strah me\u0111u same \u017didove koji su sura\u0111ivali s rimskom vla\u0161\u0107u, bilo kao carinici, ili kao dr\u017eavni slu\u017ebenici, ili su bili lojalni rimski gra\u0111ani. Za sve njih, smatrali su da kr\u0161e zapovijed koja nala\u017ee da se \u010dasti jedino Boga. Jedno vrijeme bode\u017eari su bili najtje\u0161nje povezivani ili \u010dak poistovje\u0107ivani sa zelotima. Danas se ipak vi\u0161e isti\u010du njihova zasebna obilje\u017eja.[18]<\/a> Zajedno sa zelotima skrivili su svojim fanati\u010dnim nacionalizmom nacionalnu katastrofu \u017didova 70. godine. Nije pak dokazano da bi neki Isusovi u\u010denici potjecali iz krugova bode\u017eara kako neki misle.[19]<\/a><\/span><\/p>\n

          \n
        1. Pismoznanci<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

          Pismoznanci novozavjetnoga vremena bili su \u0161kolovani teolozi i imali su vrlo va\u017enu ulogu u svakoj od poznatih \u017eidovskih religioznih sljedbi. Pismoznanaca je bilo i me\u0111u farizejima, saducejima, i u kumranskoj zajednici. Zbog svoje zada\u0107e \u010duvara \u017eidovskih religioznih predaja i tuma\u010da Zakona, pismoznanci su tako\u0111er nazivani mudracima, zakonoznancima i u\u010diteljima. Budu\u0107i da je Bo\u017eji zakon definirao sve sfere \u010dovjekova \u017eivota, pismoznanci su davali odgovore ne samo na teolo\u0161ka pitanja, nego i na pravna, pravno-prakti\u010dna pitanja.[20]<\/a> U usporedbi s Isusom i njegovim javnim propovijedanjem narod uspore\u0111uje Isusovo autoritetsko pou\u010davanje s pou\u010davanjem pismoznanaca kojima nedostaje takav autoritet. Na kraju sukoba s Isusom oni postaju glavni odgovorni za Isusovu osudu i smrt.[21]<\/a><\/span><\/p>\n

            \n
          1. Ivan Krstitelj<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

            Posebna osoba, razli\u010dita od svih ostalih pokreta i religioznih zajednica, jest Ivan Krstitelj sa svojim u\u010denjem i propovijedanjem. Izme\u0111u Ivana Krstitelja i Isusa morao je postojati poseban odnos, ali glede na\u010dina \u017eivota i njihova propovijedanja postoji jasna razlika. Evan\u0111elisti spominju Ivanovo strogo pona\u0161anje u odijevanju i prehrani, te njegovo vodstvo pred svojim u\u010denicima. Isus se za razliku od Ivana nije razlikovao svojom vanj\u0161tinom od zemljaka, nije propovijedao samo na jednom mjestu, sudjelovao je na obiteljskim obrocima i optu\u017eivao doslovno tuma\u010denje zakona kojeg su farizeji nametali narodu. Dok evan\u0111elisti spominju da je Ivanova poruka bila pokora, kojom poziva na obra\u0107enje te u\u010di da \u0107e uskoro do\u0107i Bo\u017eji sud i gdje je kr\u0161tenje znak obra\u0107enja za opro\u0161tenje grijeha. Isus ne odbacuje poruku Krstitelja ve\u0107 polazi od njega, najavljuje Kraljevstvo i sveop\u0107e spasenje, ali iz kr\u0161tenja \u010dini izvor spasenja. Izme\u0111u Ivana i Isusa ima mnogo dodirnih to\u010daka ali Isus iz Nazareta nadvisio je starozavjetni koncept Krstitelja te predstavio beskona\u010dan obzor spasenja.[22]<\/a><\/span><\/p>\n

            Zaklju\u010dak<\/strong><\/span><\/p>\n

            Situacija u kojoj je Isus navije\u0161tao radosnu vijest spasenja i kraljevstvo Bo\u017eje nije nimalo bila laka. Oni koji su u narodu bili vjerske vo\u0111e nikako nisu mogle prihvatiti Isusov nauk i njegov odnos prema temeljnim vrednotama kao \u0161to je bio Zakon ili Hram. Pobo\u017eni \u017didov Isusova vremena trudio se opslu\u017eivati ne samo Deset zapovijedi nego i vi\u0161e od toga, tj. svih 613 pojedina\u010dnih propisa koji su kroz starozavjetno vrijeme nastali na temelju tuma\u010denja Zakona, a me\u0111u njima je bilo 248 zabrana i 365 zapovijedi.[23]<\/a> U takvom okru\u017eenju Isus je htio zakonske propise prilagoditi dubljim vrednotama tj. kraljevstvom Bo\u017ejim, \u017eelio je pro\u010distiti Zakon.<\/span><\/p>\n

            U svemu tome Isus ne bje\u017ei od sukoba nego ih rasvjetljava i obja\u0161njava, a ponekad ih \u010dak i radikalizira. Sama njegova praksa koji put ra\u0111a sukobe, tenzije i podjele te on kod nekih do\u017eivljava prihva\u0107anje a kod drugih (ve\u0107ine) odbijanje. Isus ne prihva\u0107a stvarnost onakvu kakva ona jest ve\u0107 je \u017eeli promijeniti iz temelja, sukobljava se s onda\u0161njom religiozno\u0161\u0107u budu\u0107i je ona vo\u0111ena vi\u0161e raznim (ponajprije materijalnim) interesima nego li milo\u0161\u0107u.[24]<\/a> U vrijeme kada je cijeli \u017didovski narod o\u010dekivao spasenje, problem je bio u tome \u0161to su oni to spasenje razli\u010dito predstavljali i shva\u0107ali i \u0161to nisu mogli prihvatiti. Tako su farizeji o\u010dekivali da \u0107e spasenje ili ostvarenje Bo\u017ejeg kraljevstva biti ostvareno pomo\u0107u strogog opslu\u017eivanja Zakona. Zeloti su pak gajili nadu o teokratsko-politi\u010dkom kraljevstvu. Po esenima \u0107e do ostvarenja kraljevstva Bo\u017ejega do\u0107i po pobjedi sinova svjetla nad sinovima tame i u kojem \u0107e biti samo manji broj izabranih. Da bi oni koji su bili oko Ivana Krstitelja Bo\u017eje kraljevstvo promatrali vi\u0161e kao skori sud Bo\u017eji. Isusovo djelovanje nije se uklapalo ni u jedno od ovih poimanja o kraljevstvu Bo\u017ejem te je on nu\u017eno dolazio u sukobe s pripadnicima tih skupina, \u0161to \u0107e pak na kraju dovesti do njegove smrti.<\/span><\/p>\n

            \"\"<\/a><\/p>\n

            \n

            [1]<\/a> Usp. Rudolf SCHNACKENBURG, Osoba Isusa Krista u \u010detiri evan\u0111elja<\/em>, Zagreb, 1997., 44.<\/span><\/p>\n

            [2]<\/a> Usp. Joachim GNILKA, Prvi kr\u0161\u0107ani. Izvor i po\u010detak Crkve<\/em>, Zagreb, 2003., 81.<\/span><\/p>\n

            [3]<\/a> Usp. Wilfrid\u00a0 John HARRINGTON, Uvod u Novi Zavjet. Spomen ispunjenja, Zagreb<\/em>, 1990., 33-35.<\/span><\/p>\n

            [4]<\/a> Usp. Anto POPOVI\u0106, Novozavjetno vrijeme<\/em>, Zagreb, 2007., 333-334.<\/span><\/p>\n

            [5]<\/a> Usp. Adalbert REBI\u0106, Biblijske starine<\/em>, Zagreb, 1983., 227.<\/span><\/p>\n

            [6]<\/a> Usp. Xavier L\u00c9ON \u2013 DUFOUR, Rje\u010dnik biblijske teologije<\/em>, Zagreb, 1969., 254.<\/span><\/p>\n

            [7]<\/a> Usp. Ivan KARLI\u0106, Osuda i smrt Isusa iz Nazareta, Krista, u: Bogoslovska smotra<\/em>, 74 (2004.) 3, 871.<\/span><\/p>\n

            [8]<\/a> Usp. Raymond Edward BROWN, Uvod u Novi zavjet<\/em>, Zagreb, 2008., 78-79.<\/span><\/p>\n

            [9]<\/a> Usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Katekizam Katoli\u010dke Crkve<\/em>, br. 575.<\/span><\/p>\n

            [10]<\/a> Usp. Adalbert REBI\u0106, Biblijske starine<\/em>, 230-232.<\/span><\/p>\n

            [11]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 232-233.<\/span><\/p>\n

            [12]<\/a> Usp. Anton GRABNER \u2013 HAIDER, Prakti\u010dni biblijski leksikon<\/em>, Zagreb, 1997., 110.<\/span><\/p>\n

            [13]<\/a> Usp. Wilfrid\u00a0 John HARRINGTON, Uvod u Novi Zavjet. Spomen ispunjenja<\/em>, 36-37.<\/span><\/p>\n

            [14]<\/a> Usp. Adalbert REBI\u0106, Biblijske starine<\/em>, Zagreb, 234.<\/span><\/p>\n

            [15]<\/a> Usp. Anton GRABNER \u2013 HAIDER, Prakti\u010dni biblijski leksikon<\/em>, 471.<\/span><\/p>\n

            [16]<\/a> Usp. Ivan KARLI\u0106, Osuda i smrt Isusa iz Nazareta, Krista, 875.<\/span><\/p>\n

            [17]<\/a> Usp. Isto<\/em>, 867.<\/span><\/p>\n

            [18]<\/a> Usp. Anto POPOVI\u0106, Novozavjetno vrijeme<\/em>, 298.<\/span><\/p>\n

            [19]<\/a> Usp. Adalbert REBI\u0106, Biblijske starine<\/em>, 235.<\/span><\/p>\n

            [20]<\/a> Usp. Anto POPOVI\u0106, Novozavjetno vrijeme<\/em>, 287-289.<\/span><\/p>\n

            [21]<\/a> Usp. Anto POPOVI\u0106, Isusova muka i smrt prema Markovu evan\u0111elju, Zagreb, 2009., 40-42.<\/span><\/p>\n

            [22]<\/a> Usp. AUS\u00cdN S., Kakav je utjecaj imao sveti Ivan Krstitelj na Isusa? (4.11.2009.), u:<\/span><\/p>\n

            \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 http:\/\/hr.opusdei.org\/hr-hr\/article\/32-kakav-je-utjecaj-imao-sveti-ivan-krstitelj-na-isusa\/ (6.5.2016.).<\/span><\/p>\n

            [23]<\/a> Usp. Alfons WEISER, Sredi\u0161nje teme Novoga zavjeta<\/em>, Zagreb, 1981., 11.<\/span><\/p>\n

            [24]<\/a> Usp. Ivan KARLI\u0106, Kraljevstvo Bo\u017eje: neka obilje\u017eja Isusove prakse osloba\u0111anja, u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 59\u00a0(2004.) 2, 144-145.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

            Za Isusa znamo da je ro\u0111en na teritoriju Palestine za vrijeme kralja Heroda. Ono \u0161to dalje mo\u017eemo znati o Isusu odnosi se na njegovo javno djelovanje u kojem on donosi radosni vijest spasenja i navje\u0161\u0107uje kraljevstvo Bo\u017eje. Da bismo pak to mogli dobro razumjeti potrebno je tako\u0111er poznavati i povijesni kontekst tj. dru\u0161tvenu situaciju tj. … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1477,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1474","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":15343,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1474","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1474"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1474\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1477"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1474"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1474"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1474"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}