{"id":1491,"date":"2016-06-22T11:07:30","date_gmt":"2016-06-22T11:07:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1491"},"modified":"2017-03-17T14:16:37","modified_gmt":"2017-03-17T14:16:37","slug":"opomene-sv-franje-xii-o-prepoznavanju-duha-gospodnjega","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/opomene-sv-franje-xii-o-prepoznavanju-duha-gospodnjega\/","title":{"rendered":"Opomene sv Franje: XII. O prepoznavanju Duha Gospodnjega"},"content":{"rendered":"
\n

Sluga Bo\u017eji mo\u017ee raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin u\u010dini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim o\u010dima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi.<\/span><\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Ne znam jesi li, dragi \u010ditatelju, ikada razmi\u0161ljao o sebi kao o kistu u Bo\u017ejoj ruci? Tako je naime mala Terezija bila nazvala jednu svoju sestru u samostanu. Ako nisi, a ako i jesi, dopusti mi da ti ispri\u010dam jednu pri\u010du:<\/span><\/p>\n

Slikao jedan umjetnik veli\u010danstveno djelo sa svojim kistovima. Imao ih je svakakve, od najve\u0107eg do najmanjeg. S njima se ophodio kao s ljudima, cijenio ih je i po\u0161tovao. Naravno, imao je one koje je vi\u0161e koristio i koji su bili na prvu va\u017eniji. Njima je bojao velike plohe i ispunjavao sliku.\u00a0 Koristio je i one manje kada je \u017eelio izvu\u0107i neku jasnu konturu na svojoj slici. I jedne no\u0107i kada je zaspao i ostavio kistove same sa slikom jedan manji kist krenuo je u svoju akciju. On je bio ljubomoran na one velike i \u017eelio je da i njega njegov gazda slikar toliko \u010desto koristi. Odlu\u010dio je on tako malo ispuniti pola slike svojim radom. Radio je i trudio se svu no\u0107, ali nije napravio ni tre\u0107inu od onoga \u0161to je naumio. Umorio se i legao nazad na spavanje. Sutradan kada je umjetnik do\u0161ao primijetio je jasno \u0161tetu i brzo ju je prekrio velikim kistovima pa se bacio na zavr\u0161avanje svoje slike. Sada mu je trebao onaj manji kist da naslika cvije\u0107e na zelenoj livadi. Naravno zbog svog prevelikog umora kist to nije mogao napraviti, nije mogao poslu\u017eiti sada svom gospodaru koji ga je trebao jer je cijelu no\u0107 ulupao u nepotrebno risanje. Hvala Bogu dobar umjetnik je razumio svog slugu, napravio je svoju sliku do kraja na druge na\u010dine, a svom dragom kistu je pomogao da se odmori i bude kasnije spreman za daljnji rad.<\/span><\/p>\n

Vjerujem da je vrlo jasna ova pri\u010da. Ti mali kistovi smo mi. Vazda \u017eelimo ne\u0161to raditi tako da budemo primije\u0107eni. Ponekad nam se \u010dini kao nas Bog zapostavlja, kao da nam je dao premalo darova, premalo svoga duha i onda se pouzdamo u svoj jadan JA, u svoj duh kojim onda \u017eelimo raditi stvari koje nisu za nas. Krenemo u spa\u0161avanje svijeta, u pomaganje dalekim zemljama, u bavljenje politi\u010dkim temama misle\u0107i da \u0107emo sada popraviti cijeli svijet, a zapravo se samo na\u0161 slabi JA \u017eeli probiti i biti cijenjen, dok kraj nas male stvari kojima se moramo pozabaviti ostaju netaknute. <\/span><\/p>\n

U tom radu zaboravimo na Duha Bo\u017ejega. Isus je obe\u0107ao da \u0107emo ga dobiti i dao nam ga je. No mi ga odbacimo. Ne \u017eelimo \u010dekati kada \u0107e slikar uzeti mene, ovaj jadan kist, za ono \u0161to on misli da je potrebno, ve\u0107 sami uzmemo stvari u svoje ruke i radimo po svojoj volji. Znamo kako to obi\u010dno zavr\u0161i. Mislimo da radimo dobro, da poma\u017eemo, a zapravo uni\u0161tavamo ljude oko sebe te uni\u0161tavamo i sebe. Iscrpljujemo se jer koristimo samo svoju ograni\u010denu snagu, a Bo\u017eju snagu zanemarujemo. Ali kona\u010dno, kao da nam razo\u010daranja nije i ovako dosta, tada zapadnemo u oholost. Vidimo da smo jednu stvar dobro napravili, a zanemarimo deset koje smo uprskali i umislimo se kako je to na\u0161a zasluga, zasluga na\u0161e pameti i sada o\u010dekujemo pohvalu od drugih ljudi. A kada ona izostane budemo \u017ealosni pod izlikama: “Vidite koliko se ja trudim, a to nitko ne primje\u0107uje! Ho\u0107e li meni itko dati ljubavi zbog mog rada?!” i sli\u010dnim re\u010denicama kojima pokazujemo svoju duboku bol. A sve bi se moglo izbje\u0107i samo da imamo Duha Gospodnjega na mjestu svoga Duha.<\/span><\/p>\n

Prigovaraju mi \u010desto da su mi tekstovi prejednostavni. \u0160to \u0107u kad sam \u010dovjek iz naroda i \u017eelim da svi shvate poruku koju \u017eelim izre\u0107i. Naravno, ne krivim one kojima je Bog dao vi\u0161e soli u glavi i ve\u0107u mogu\u0107nost razmi\u0161ljanja pa im ovo sve zvu\u010di banalno. No, na \u017ealost, za ovu stvar koju sada \u017eelim objasniti morat \u0107u se poslu\u017eiti kompliciranijim rje\u010dnikom. Veliki gr\u010dki filozof Aristotel obja\u0161njava – svaki \u010din, svaka promjena ima svoj uzrok. Jednu pojavu uzrokovala je ova prethodna, nju opet ona iza nje i tako dalje. U svojih 5 putova spoznaje Boga sveti Toma Akvinski se nadovezuje na tu Aristotelovu tvrdnju i ka\u017ee da ta uzro\u010dnost ne mo\u017ee i\u0107i u beskraj, a nemogu\u0107e je da jedna stvar bude sama sebi uzrokom i sama sebe stvori te iz toga slijedi da sve \u0161to se giba prima svoje gibanje od nekog drugog. Ve\u0107 je stoga Aristotel rekao da na po\u010detku svake uzro\u010dnosti mora postojati takozvani Nepokrenuti pokreta\u010d, odnosno uzrok koji sve uzrokuje, a sam nije ni\u010dim uzrokovan te je Toma onda ustvrdio: “Tog nepokrenutog pokreta\u010da svi podrazumijevaju pod rije\u010di BOG”.<\/span><\/p>\n

\u010cemu sada ovaj izlet u filozofiju? Vrlo je jednostavan razlog. Svaki \u010dovjek ima duh koji ga tjera da ne\u0161to \u010dini. On ga pokre\u0107e, daje mu inspiraciju da bi radio za op\u0107e dobro, da bi studirao, volio, pomagao. No i taj ljudski duh mora biti ne\u010dim pokrenut. Taj ljudski duh ne mo\u017ee svojim snagama napraviti sve \u0161to naumi, pa \u010dak ako \u017eeli i dobro raditi. Brzo se umori, pregori, izgubi svu snagu i onda \u010dovjek zapadne u razne tjelesne slasti misle\u0107i da \u0107e na njima napuniti svoje baterije. Svi smo do\u017eivjeli taj burn-out <\/em>nekada, vjerujem. <\/em>Sveti Franjo u ovoj svojoj opomeni nudi rje\u0161enje za taj problem – \u010dovje\u010de shvati da je tvoj Duh slab. <\/span><\/p>\n

Bravo, ima\u0161 ti lijepe i plemenite \u017eelje, ali ne mo\u017ee\u0161 sam sebi biti pokreta\u010d i sam na sebi puniti baterije i sam sebi davati energiju. Tvoj duh je pokreta\u010d mnogih stvari, ali postoji onaj pokreta\u010d koji je ja\u010di od tvog duha i koji ima snage dati ti energije koliko god ti treba. Taj nepokrenuti pokreta\u010d mo\u017ee te stalno tjerati naprijed, taj umjetnik mo\u017ee te stalno koristiti kao svoj kist kojim \u0107e slikati prekrasna djela. Samo jedna stvar je potrebna za to, zaklju\u010duje sveti Franjo, prihvati da si ti sam slab, da ne mo\u017ee\u0161 sam, postani ponizan. Svoj ljudski duh podlo\u017ei bo\u017eanskom duhu i nemoj ti sam misliti da mo\u017ee\u0161 ispunjavati podlogu kako su mogli neki veliki kistovi – sveci. Ti se stavi u Bo\u017eju ruku da te on vodi i vidjet \u0107e\u0161 kakva \u010duda mo\u017ee u\u010diniti s tobom. Drugim rije\u010dima: Ako \u017eeli\u0161 ve\u0107, dragi \u010ditatelju, raditi \u010duda, mo\u017ee\u0161 ih raditi, ni\u0161ta nije nemogu\u0107e. S Bogom svojim mo\u017ee\u0161 presko\u010diti svaki zid. Samo svoj duh i svoju oholost i svoje \u017eelje podlo\u017ei Bo\u017ejoj svemo\u0107i, Bo\u017ejim \u017eeljama i Bo\u017ejoj ljubavi pa \u0107e\u0161 vidjeti kako se \u010duda ostvaruju.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sluga Bo\u017eji mo\u017ee raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin u\u010dini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim o\u010dima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi. Ne znam jesi li, dragi \u010ditatelju, ikada razmi\u0161ljao o sebi kao o kistu u … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1492,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1491","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-franjevastvo"],"views":9055,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1491","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1491"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1491\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1492"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1491"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1491"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1491"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}