{"id":1636,"date":"2016-09-14T15:27:49","date_gmt":"2016-09-14T15:27:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1636"},"modified":"2017-03-17T14:16:09","modified_gmt":"2017-03-17T14:16:09","slug":"jedna-vertikalna-i-jedna-horizontalna-daska","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/jedna-vertikalna-i-jedna-horizontalna-daska\/","title":{"rendered":"Jedna vertikalna i jedna horizontalna daska"},"content":{"rendered":"

Toliko puta smo ve\u0107 \u010duli rije\u010d kri\u017e pa izgovaraju\u0107i je vi\u0161e ne do\u017eivljavamo zaista nikakvu posebnost, a to \u0161to ta rije\u010d predstavlja postala nam je kr\u0161\u0107anska svakodnevica na koju se nevoljko osvr\u0107eno. Razumljivo je kako je do toga do\u0161lo jer se \u010desto pretjerivalo govore\u0107i da je \u017eivot kr\u0161\u0107anina kri\u017e, patnja, smrt, trapljenje i sli\u010dno, a sve \u0161to je suprotno od toga nije kr\u0161\u0107anski. Danas slavimo blagdan Uzvi\u0161enja svetog kri\u017ea. On naravno kao i velika ve\u0107ina drugih blagdana ima svoju povijesnu podlogu koju vu\u010de jo\u0161 iz ranog 7. stolje\u0107a od bizantskog cara Heraklija, no trenutno se ne\u0107emo oslanjati na te podatke. Slave\u0107i dana\u0161nji blagdan, slave\u0107i Kristov kri\u017e koji je postao drvo spasenja, drvo moje i tvoje radosti razmislit \u0107emo o Njegovoj simbolici.<\/span><\/p>\n

Za po\u010detak \u0107u ispri\u010dati jednu pou\u010dnu pri\u010du. Molim da nitko ne ostane sabla\u017enjen, \u0161to se posebno odnosi na one koji jo\u0161 nisu prihvatili Drugi vatikanski koncil i \u010dinjenicu da je Isus svojim kri\u017eem omogu\u0107io spasenje i nekatolicima. Pri\u010da ka\u017ee da je jedan izuzetno svet \u010dovjek nakon svoje smrti do\u0161ao u raj i ondje ga je Isus za nagradu proveo po tim svetim prostorijama. Prolazili su kraj jedne livade i vidjeli budiste kako u\u017eivaju u trajnom miru du\u0161e, iza toga su vidjeli muslimane kako se raduju u dru\u0161tvu svojih bli\u017enjih, a nakon \u0161to je uslijedila jo\u0161 jedna prostorija u kojoj su pravoslavni monasi u\u017eivali u koralnim napjevima svoje liturgije do\u0161li su Isus i sveti \u010dovjek do ljestava koje vode na jedan tavan. Kada je \u010dovjek za\u010du\u0111en pitao Isusa \u0161to je na tavanu, ovaj mu je odgovorio: “Ma tu su katolici, pustio sam ih da misle kako su oni jedini u raju!”, uslijedilo je potom jo\u0161 pitanje \u010dovjeka: “Dobro, a za\u0161to su svi do sada u\u017eivali i zabavljali se, a od tamo se \u010duju samo suze i jauk”, na to je Isus odgovorio: “Koliko sam uspio do sada shvatiti katolici to tako vole, a za\u0161to tako vole, to ne znam ni ja!”<\/span><\/p>\n

Mislim da su poruke ove pri\u010de izuzetno jasne. Prva je svakako univerzalnost spasenja kako stoji u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium br. 16 Drugog vatikanskog sabora, a drugu poruku \u0107emo razjasniti tako \u0161to \u0107u odgovoriti na pitanje \u0161to za mene zna\u010di kri\u017e? Kri\u017e je znak Isusove muke za nas, ali on je i kanal Bo\u017eje ljubavi koji meni kao \u010dovjeku donosi najve\u0107u radost, sre\u0107u i veselje! To je kri\u017e. Jasno mi je da se sada mo\u017ee dogoditi zbrka u glavama jer su patnja i radost logi\u010dki suprotstavljeni, no je li tome tako? Vidite ja kao \u010dovjek zaslu\u017eio sam smrt svojim grijehom. I to ne samo onu zemaljsku smrt, ve\u0107 i vje\u010dnu, trajnu smrt! Zamislite kako ta spoznaja mo\u017ee frustrirati \u010dovjeka. \u010cemu i\u0161ta raditi ako \u0107u jednog dana propasti u vje\u010dnu muku, \u010demu i\u0161ta u \u017eivotu zapo\u010dinjati kad me \u010deka trajno stanje smrti? Zaista \u010dovjek tu ne bi imao razloga \u017eivjeti. No takvo stanje je posljedica mog grijeha i takvo \u0161to sam ja kao \u010dovjek zaslu\u017eio. Me\u0111utim,\u00a0postoji jedan koji me voli i prije nego sam ja postojao na ovoj Zemlji. Jedan koji ovo sve dr\u017ei, onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve, kako lijepo stoji u poslanici Hebrejima. I taj je odlu\u010dio uni\u0161titi tu smrt i darovati mi \u017eivot tako \u0161to je umro na kri\u017eu! Dakle, dragi \u010dovje\u010de kada se osje\u0107a\u0161 usamljeno, kada ti se \u010dini da nitko ni\u0161ta ne radi za tebe, da te nitko ne voli ni toliko da bi prstom mrdnuo kako bi tebi bilo bolje i lak\u0161e, sjeti se da je Jedan koji nije to morao, do\u0161ao na svijet za tebe i umro za tebe. Bolje bi bilo re\u0107i – umro umjesto tebe. Ti si zaslu\u017eio smrt, ali je tvoj Bog tebe toliko volio da je on umro umjesto tebe, i to ne nekom obi\u010dnom smr\u0107u, ve\u0107 smr\u0107u na kri\u017eu! Umro je tako \u0161to je dopustio da bude prikovan na jednu popre\u010dnu i na jednu horizontalnu dasku i to zato \u0161to te voli! A nakon \u0161to je on umro ti ne mora\u0161 platiti kaznu za svoj grijeh i mo\u017ee\u0161 i\u0107i u Kraljevstvo Nebesko.<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda nisam dovoljno dobro predo\u010dio to, oprostite, ne znam ba\u0161 lijepo umjetni\u010dki opisivati doga\u0111aje, no iz te \u010dinjenice se sada name\u0107e jedno vrlo dobro pitanje: “Za\u0161to tugovati i biti nesretan pri spomen na kri\u017e?” Naravno ne\u0107emo sada odlaziti u krajnost toga da nikada ne suosje\u0107amo s Kristom i njegovom patnjom. Za na\u0161u duhovnost i za na\u0161u pobo\u017enost dobro je poku\u0161ati se su\u017eivjeti s Isusovom boli na kri\u017eu radi \u010dega i postoji pobo\u017enost kri\u017enog puta, no ne\u0107emo taj stav dogmatizirati i misliti da se ja sada uvijek moram trapiti kako bih bio bli\u017ei Bogu. Ne, naprotiv, trebam biti zaista radostan! Znate ona radost koja mi govori da je moja budu\u0107nost osigurana? Ona radost koja mi govori da me netko voli, da me netko pazi? Nemojmo to brkati s obi\u010dnim kratkotrajnim veseljem za kojega mi ne treba Bog jer ga mogu osjetiti i nakon \u010detvrtog bambusa. Ovdje govorimo o radosti koja nam dopu\u0161ta da mo\u017eda i zapla\u010demo, ili da budemo i trenutno tu\u017eni, neraspolo\u017eeni, ali trajno radosni. Radosni jer nas ne \u010deka smrt, nego \u017eivot, radosni jer znamo da na\u0161 \u017eivot ima smisla, jer znamo da na kraju na\u0161eg \u017eivotnog puta stoji Bog kod kojeg \u0107emo \u017eivjeti vje\u010dno. Tu radost donosi kri\u017e koji je kanal Bo\u017eje ljubavi prema nama.<\/span><\/p>\n

Zato dragi kr\u0161\u0107anine, kada se sjeti\u0161 kri\u017ea ne mora\u0161 uzdisati i plakati, ne o\u010dekuje tvoj Bog od tebe \u017eivot pun suza i boli i trapljenja. Ponavljam, to ne zna\u010di da se ne treba\u0161 sa\u017ealiti nad patnjom koju je tvoj Spasitelj podnio umjesto tebe, ali ako i zapla\u010de\u0161, zapla\u010di od sre\u0107e jer \u00a0se na te dvije grube daske pokazala ljubav kojom tvoj Bog gori za tebe! Sveti Franjo je \u010dastio posebno kri\u017e Isusov pa tako \u010dak i na\u0161 habit kada se malo bolje pogleda ima oblik kri\u017ea. Toliko ga je \u010dastio da je na kraju \u017eivota dobio na svom tijelu urezane rane Isusove. Franjo je \u010dastio Kristovu ljubav, \u017ealio je nad boli svog Otkupitelja, ali je osje\u0107ao i do\u017eivljavao milinu svog otkupljenja. Dragi kr\u0161\u0107anine, molim te pogledaj u raspelo koje ima\u0161 u svojoj sobi, na vratu ili na svom radnom stolu i nasmije\u0161i se, nasmije\u0161i se i budi radostan jer te netko voli toliko da je dao svoj \u017eivot umjesto tebe kako bi ti imao \u017eivot vje\u010dni. To mi je najdra\u017ea poruka dana\u0161njeg blagdana Uzvi\u0161enja svetih dasaka, jedne vertikalne i jedne horizontalne, koje su kanal Bo\u017eje ljubavi prema nama!<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Toliko puta smo ve\u0107 \u010duli rije\u010d kri\u017e pa izgovaraju\u0107i je vi\u0161e ne do\u017eivljavamo zaista nikakvu posebnost, a to \u0161to ta rije\u010d predstavlja postala nam je kr\u0161\u0107anska svakodnevica na koju se nevoljko osvr\u0107eno. Razumljivo je kako je do toga do\u0161lo jer se \u010desto pretjerivalo govore\u0107i da je \u017eivot kr\u0161\u0107anina kri\u017e, patnja, smrt, trapljenje i sli\u010dno, a … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1638,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-1636","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadanja"],"views":7724,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1636","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1636"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1636\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1636"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1636"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1636"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}