{"id":1832,"date":"2016-10-27T14:58:52","date_gmt":"2016-10-27T14:58:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1832"},"modified":"2017-03-25T08:15:20","modified_gmt":"2017-03-25T08:15:20","slug":"smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-ii-dio-eliminacija-metafizike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-ii-dio-eliminacija-metafizike\/","title":{"rendered":"Smislenost religijskih izri\u010daja kod Alfreda Julesa Ayera: II. dio – Eliminacija metafizike"},"content":{"rendered":"

2. Eliminacija metafizike<\/span><\/strong><\/p>\n

U prvom poglavlju svoje knjige Langauge, Truth and Logic<\/em> [1]<\/a> britanski filozof Alfred Jules Ayer obja\u0161njava kako iskustvom ni na koji na\u010din ne mo\u017eemo do\u0107i do transcendentnih stvarnosti kao \u0161to su: postojanje Boga, razumijevanje Boga, \u017eivot nakon smrti, pravi moral i sli\u010dno. On ne poku\u0161ava dokazati da Boga nema ili da nema \u017eivota poslije smrti. On samo tvrdi da je takvo \u0161to besmisleno uop\u0107e spominjati. Prema njemu, Bog je samo logi\u010dka pogre\u0161ka nekih filozofa. U re\u010denici mo\u017eemo spomenuti Boga da re\u010denica bude smislena, ali prema Ayeru takva re\u010denica ne govori ni\u0161ta o vanjskom svijetu. Stoga je besmisleno u znanosti iznositi takve i sli\u010dne re\u010denice. Smatra naime da su sve tradicionalne rasprave i prepirke filozofa neopravdane i neplodne<\/em> i zato ih treba prekinuti.[2]<\/a><\/span><\/p>\n

Nastavlja s kritikom teze da nam filozofija nudi znanje koje nadilazi svijet znanosti i zdrav razum. Kasnije tvrdi kako \u0107emo do\u0107i do toga da je mogu\u0107e biti metafizi\u010dar bez vjerovanja u transcendentnu stvarnost.[3]<\/a><\/span><\/p>\n

Autor najprije postavlja pitanje: iz kojih je premisa deducirana tvrdnja metafizi\u010dara<\/em>? Koji procesi rasu\u0111ivanja mogu voditi do zaklju\u010dka da postoji transcendentna realnost?[4]<\/strong><\/a><\/em> Ayer tvrdi da o svojstvima ili postojanju takvih realnosti ne mo\u017eemo zaklju\u010diti ni\u0161ta uzimaju\u0107i u obzir samo empirijske premise. Ukratko, empirijski ne mo\u017eemo do\u0107i do transcendentne stvarnosti. Naprotiv, metafizi\u010dar<\/em> \u0107e re\u0107i da zaklju\u010dci nisu do\u0161li po njegovim osjetima, nego po njegovoj intelektualnoj intuiciji po kojoj zna \u010dinjenice koje ne mogu pru\u017eiti samo osjetila. Uostalom, ako imamo zaklju\u010dak koji ne slijedi iz danih premisa to ne zna\u010di da je zaklju\u010dak sam po sebi kriv. Drugim rije\u010dima, ne mo\u017eemo kritizirati metafizi\u010dke tvrdnje o transcendentnoj stvarnosti samo kritiziraju\u0107i na\u010din na koji one nastaju. Potrebnije je kritizirati narav same izjave koja tvrdnju \u010dini. Prema tome Ayer \u0107e poku\u0161ati dokazati da izjave o stvarnosti koja transcendira granice osjetnog iskustva ne mogu imati dosljedno zna\u010denje, odnosno da su besmislice.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

Shodno tomu Ayer uvodi kriterij verifikacije ili provjerljivosti. Ako re\u010denicu, koju dajemo nekoj osobi, ta osoba mo\u017ee provjeriti nekim zapa\u017eanjem (pod odre\u0111enim uvjetima) i utvrditi je li ona istinita ili la\u017ena, tada tu re\u010denicu mo\u017eemo prihvatiti kao \u010dinjeni\u010dno smislenu (utemeljena je na iskustvu). S druge strane, ako je tvrdnja koju izra\u017eavamo takve vrste da ju, s obzirom na to je li istinita ili la\u017ena, mo\u017eemo uklopiti u bilo koju pretpostavku (ili tvrdnju) koja se ti\u010de prirode budu\u0107eg iskustva tada je rije\u010d, ako nije tautologija, o \u010distom pseudo-argumentu (pretpostavci). Ona mo\u017ee imati emocionalno zna\u010denje, ali ne i doslovno zna\u010denje. Druga\u010dije re\u010deno, ako ne mo\u017eemo istinitost ili la\u017enost ispitati iskustveno tada govorimo o tvrdnjama koje gramati\u010dki mogu imati zna\u010denje, ali ne i stvarno, u stvarnome svijetu. Na ovaj na\u010din mo\u017eemo objasniti osnovnu Ayerovu proceduru.[6]<\/a><\/span><\/p>\n

Verifikacija se ponekad mo\u017ee sprovesti, a ponekad je na\u0161a verifikacija mogu\u0107a samo hipotetski. Postoje, prije svega, tvrdnje koje je te\u0161ko dokazati jer nemamo mogu\u0107nosti da ih doka\u017eemo, ali mo\u017eemo ih poku\u0161ati dokazati hipotetski (on uzima primjer tamne strane mjeseca \u2013 ima li tamo planina). Me\u0111utim neke tvrdnje se ne mogu dokazati ni hipotetski (npr. Apsolut sudjeluje, ali je sam nesposoban za razvoj i evoluciju). Za takve izjave ne mo\u017eemo ni zamisliti neki eksperiment kojim bi to promatrali.[7]<\/a><\/span><\/p>\n

Nadalje postoje jaki <\/em>i slabi <\/em>na\u010dini upotrebe termina verifabilan<\/em> (provjerljiv). Jaka <\/em>verifikacija je ona koju mo\u017eemo uvjerljivo provesti, a slaba <\/em>je ona koja je tek vjerojatna. Dakako neke tvrdnje poput arsen je otrovan<\/em> ili tijelo se \u0161iri kad ga grijemo<\/em> ne mo\u017eemo kona\u010dno dokazati za svaku situaciju jer je broj takvih situacija beskona\u010dan, ali prepoznajemo da te tvrdnje vrijede u mno\u0161tvu slu\u010dajeva i do sad ih nismo dokazali kao neto\u010dne. Me\u0111utim neki su pozitivisti te tvrdnje tako\u0111er svrstali uz one metafizi\u010dke naravi i prozvali ih besmislicama, ali je rije\u010d o besmislicama koje su nam va\u017ene. Ayer ne ide tako rigorozno jer smatra da je takvo razmi\u0161ljanje paradoksalno jer bi to impliciralo da je, osim tautolo\u0161kih iskaza, nemogu\u0107e izraziti ikakvu \u010dinjeni\u010dnu tvrdnju.[8]<\/a> Zato se Ayer vra\u0107a ovom slabom <\/em>tipu provjerljivosti. Nije cilj u tome da prona\u0111emo logi\u010dki sigurnu tvrdnju, smatra on, nego ho\u0107e li bilo koje opa\u017eanje biti relevantno s obzirom na istinitost ili neistinitost neke tvrdnje. Ako nema takvih relevantnih mogu\u0107nosti opa\u017eanja, tek tada je tvrdnja koju iznosimo besmislena. Na taj na\u010din neke provjerljive, generalne (op\u0107e) tvrdnje i tvrdnje o pro\u0161losti mogu biti uzete u obzir. U skladu s tim navodi i primjer s na\u0161im osjetilima koja nas ponekad varaju, ali ipak ne mo\u017eemo re\u0107i da preko njih ne primamo podra\u017eaje iz stvarnoga svijeta.[9]<\/a><\/span><\/p>\n

Autor na taj na\u010din odbacuje rasprave o tome je li svijet od jedne ili vi\u0161e supstancija te sve one rasprave koje su se vodile izme\u0111u idealista i realista smatraju\u0107i ih posve neva\u017enima, \u0161tovi\u0161e bespotrebnima. Navodi primjer sa slikom. Ako poku\u0161avamo otkriti tko je slikar, postoje na\u010dini kako postaviti hipotezu za<\/em> i hipotezu protiv<\/em>, ali re\u0107i da je slikar poku\u0161ao naslikati neku ideju ili je htio prikazati realnost posve je bezna\u010dajna i nedokaziva. Bilo koja iskustvena hipoteza mora biti ostvariva u nekom stvarnom ili mogu\u0107em iskustvu, a ako ju ne mo\u017eemo iskusiti tada takva hipoteza ili tvrdnja uop\u0107e ne nosi nikakvu \u010dinjenicu ili za nju ne mo\u017eemo re\u0107i da je \u010dinjeni\u010dna. Metafizi\u010dka tvrdnja ne izra\u017eava niti tautologiju niti empirijsku tvrdnju.[10]<\/a><\/span><\/p>\n

Iz toga razloga posve odbacuje i kritizira metafizi\u010dke termine supstancije<\/em> i bitka<\/em>. Ka\u017ee da uvodimo termin supstancije<\/em> za neku stvar i da je odvajamo od njezinih akcidenata. Ako damo nekoj stvari ime, to ne zna\u010di da ta stvar \u010dini za sebe jednostavan entitet ili da se ne mo\u017ee definirati u sveukupnosti njezinih akcidenata. Tvrdi da, ako je ne\u0161to gramati\u010dki ispravno, ne zna\u010di da to tako mora biti i u stvarnosti. Kod pojma bitka<\/em> to jo\u0161 jasnije obja\u0161njava. Ponekad u istoj gramati\u010dkoj formi mo\u017ee biti izra\u017een i akcident i esencija. (Npr. mu\u010denik postoji \u2013 esencija; mu\u010denik trpi \u2013 akcident). Dolazi se do zaklju\u010dka da je postojanje atribut, a po Ayeru je to logi\u010dka pogre\u0161ka koja proizlazi iz gramatike, oblika re\u010denice. (Recimo: Jednorozi su fikcionalni \u2013 po Ayeru je besmisleno re\u0107i da je biti fikcionalan<\/em> atribut. To bi zna\u010dilo da su jednorozi realni u nekom drugom smislu od onoga da postoje, a to se iskustveno ne da provjeriti.) Ili, kad sve zbrojimo, ispada da svaka rije\u010d ili fraza koja mo\u017ee biti gramati\u010dki subjekt u re\u010denici mora imati i neki realni entitet koji joj odgovara.[11]<\/a><\/span><\/p>\n

Stoga, zaklju\u010duje Ayer, metafizi\u010dari su neka vrsta izgubljenih pjesnika \u010diji iskazi ne mogu biti podvrgnuti procesu utvr\u0111ivanja istinitosti ili neistinitosti, ali i dalje mogu pobuditi u ljudima emocije i mogu biti predmet eti\u010dkog ili estetskog propitivanja. Mo\u017ee se na njih gledati kao na neko umjetni\u010dko djelo ili nam mogu biti moralna inspiracija, ali njihove re\u010denice nisu \u010dinjenice koje se mogu podvrgnuti verifikaciji.[12]<\/a><\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic<\/em>, Great Britain, Penguin Book, 1975.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> usp. Isto<\/em>, 45.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> usp. Isto<\/em>, 46.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> usp. Isto<\/em>, 48.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> usp. Isto<\/em>, 48 \u2013 49.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> usp. Isto<\/em>, 50 \u2013 51.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> usp. Isto<\/em>, 52 \u2013 53.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> usp. Isto<\/em>, 53 \u2013 55.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> usp. Isto<\/em>, 55 \u2013 58.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> usp. Isto<\/em>, 60 \u2013 61.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

2. Eliminacija metafizike U prvom poglavlju svoje knjige Langauge, Truth and Logic [1] britanski filozof Alfred Jules Ayer obja\u0161njava kako iskustvom ni na koji na\u010din ne mo\u017eemo do\u0107i do transcendentnih stvarnosti kao \u0161to su: postojanje Boga, razumijevanje Boga, \u017eivot nakon smrti, pravi moral i sli\u010dno. On ne poku\u0161ava dokazati da Boga nema ili da nema … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1909,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1832","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":4860,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1832"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1832\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1909"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1832"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1832"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}