{"id":1834,"date":"2016-10-31T09:34:21","date_gmt":"2016-10-31T09:34:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1834"},"modified":"2017-03-25T08:15:03","modified_gmt":"2017-03-25T08:15:03","slug":"smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-iii-dio-uloga-filozofije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-iii-dio-uloga-filozofije\/","title":{"rendered":"Smislenost religijskih izri\u010daja kod Alfreda Julesa Ayera: III. dio – Uloga filozofije"},"content":{"rendered":"

3. Uloga filozofije<\/strong><\/span><\/p>\n

Za A. Ayera je funkcija filozofije kriti\u010dka. Me\u0111utim nije dobro da ona pretresa sve na\u0161e svakodnevne pretpostavke jer to ona nije ni u stanju, bez obzira na metodu. Filozofija bi trebala, uz to \u0161to poku\u0161ava utvrditi je li pretpostavka dosljedna sama sebi, utvrditi kriterije po kojima bi mogli re\u0107i je li neka pretpostavka istinita ili neistinita. Ona samo utvr\u0111uje mo\u017ee li neko iskustvo potvrditi neko vjerovanje (pretpostavku).<\/span><\/p>\n

S druge strane empirijsko utvr\u0111ivanje istinitosti jedino je mogu\u0107e rje\u0161enje za opravdanje neke mogu\u0107e dosljedne tvrdnje ili pretpostavke. \u0160to se ti\u010de problema indukcije[1]<\/a>, on je nerje\u0161iv. Ayer stoga tvrdi da je i fiktivan. Jer svi teoretski problemi trebaju imati mogu\u0107nost da ih se rije\u0161i.[2]<\/a> Nije obrazlo\u017eio za\u0161to bi trebali mo\u0107i imati takvu mogu\u0107nost. Jedini test koji zadovoljava formu dosljednosti je testiranje njegova uspjeha u praksi. Prisiljeni smo vjerovati na\u0161oj proceduri dokle god daje o\u010dekivane rezultate, ili jo\u0161 bolje, iste rezultate.[3]<\/strong><\/a><\/em> To zna\u010di da nas je vodilo pro\u0161lo iskustvo i ne o\u010dekujemo da \u0107e i budu\u0107e biti jednako, ali sve dok je iskustvo u skladu s hipotezom, mo\u017eemo je se dr\u017eati.<\/span><\/p>\n

Filozofija ima zadatak definiranja racionalnosti. Ali ona ne mo\u017ee opravdati znanstvenu metodu. Nju opravdava uspjeh pretpostavki koje ju dr\u017ee. Analiza samih principa ne govori nam ni\u0161ta o istini, nego iskustvo. Za Ayera je isto kad neku stvar mo\u017eemo dohvatiti osjetilima i kad ka\u017eemo da ta stvar postoji[4]<\/a>. Filozof treba utvrditi to\u010dnu definiciju materijalnih stvari u pogledu osjeta, ali on ne mo\u017ee re\u0107i postoji li ne\u0161to ili ne postoji. To je stvar osjetila.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

To jest,\u00a0 filozof ne mo\u017ee dovesti u pitanje vjeru zdravog razuma<\/em>[6]<\/a>, ono \u0161to je samorazumljivo. Filozofiju naime poku\u0161avaju poistovjetiti s metafizikom jer su se kroz povijest mnogi metafizi\u010dari nazivali filozofima. Ayer poku\u0161ava dati pravo zna\u010denje filozofiji. Metafizika nije, ali filozofija jest posebna grana znanosti.[7]<\/a> Usto, ne sla\u017ee se da je povijest filozofije isklju\u010divo povijest metafizi\u010dara jer su mnogi filozofi pro\u0161losti bili analiti\u010dari (navodi primjer Johna Lockea, G. E. Moorea, G. Berkeleya). Osobito isti\u010de Humea kao onoga koji je izri\u010dito odbacivao metafiziku.[8]<\/a><\/span><\/p>\n

Filozof, analiti\u010dar brine se samo o tome na koji na\u010din mi govorimo o stvarima (ne i o fizi\u010dkim svojstvima stvari). Ili bolje re\u010deno, prijedlozi filozofije nisu \u010dinjeni\u010dne, nego lingvisti\u010dke prirode[9]<\/strong><\/a><\/em>. Ona se bavi definicijama<\/em>, kao neki odjeljak unutar logike[10]<\/strong><\/a><\/em>. Stoga filozofija mora biti slobodna od bilo kojih empirijskih pretpostavki. Njena uloga je paziti da hipoteza ne upadne u besmislene tvrdnje. Filozofija je puna tvrdnji koje se \u010dine kao da su \u010dinjeni\u010dne, ali nisu. Imaju tek lingvisti\u010dko zna\u010denje. Drugim rije\u010dima, postavljaju se lingvisti\u010dka pitanja pomo\u0107u jezika kojim izra\u017eavamo \u010dinjenice pa brkamo \u010dinjenice i jezi\u010dna pitanja. [11]<\/a><\/span><\/p>\n

\u00a0\"\"<\/a><\/strong><\/span><\/p>\n

[1]<\/a> Indukcija je metoda zaklju\u010divanja s pojedina\u010dnog na op\u0107e. Na primjer, kre\u0107emo od prou\u010davanja mnogo ljudi kako bi zaklju\u010dili ne\u0161to op\u0107enito o ljudima. Problem indukcije je \u0161to u ve\u0107ini situacija ne mo\u017eemo prou\u010diti sve mogu\u0107e slu\u010dajeve.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> usp. Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic<\/em>, Great Britain, Penguin Book, 1975, 67.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Postojanje je za Ayera jednako onome \u0161to se mo\u017ee osjetiti nekim osjetilom.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> usp. Isto<\/em>, 67 \u2013 68.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Isto<\/em>, 68.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> usp. Isto<\/em>, 69.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> usp. Isto<\/em>, 70 \u2013 74.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> Isto<\/em>, 76.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> usp. Isto<\/em>, 77.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

3. Uloga filozofije Za A. Ayera je funkcija filozofije kriti\u010dka. Me\u0111utim nije dobro da ona pretresa sve na\u0161e svakodnevne pretpostavke jer to ona nije ni u stanju, bez obzira na metodu. Filozofija bi trebala, uz to \u0161to poku\u0161ava utvrditi je li pretpostavka dosljedna sama sebi, utvrditi kriterije po kojima bi mogli re\u0107i je li neka … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1950,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1834","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":2347,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1834","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1834"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1834\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1950"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1834"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1834"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1834"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}