{"id":1836,"date":"2016-11-04T09:37:59","date_gmt":"2016-11-04T09:37:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1836"},"modified":"2017-03-25T08:14:45","modified_gmt":"2017-03-25T08:14:45","slug":"smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-iv-dio-kritika-etike-i-teologije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-iv-dio-kritika-etike-i-teologije\/","title":{"rendered":"Smislenost religijskih izri\u010daja kod Alfreda Julesa Ayera: IV. dio – Kritika etike i teologije"},"content":{"rendered":"

4. Kritika etike i teologije<\/strong><\/span><\/p>\n

<\/a>4. 1. Etika i estetika<\/span><\/h2>\n

Kad govori o etici i estetici, Ayer poku\u0161ava dokazati da su svi sinteti\u010dki sudovi[1]<\/a> empirijske hipoteze. No tu neki name\u0107u pitanje vrijednosti. <\/em>Mo\u017eemo re\u0107i i ovako; uz iskustvene \u010dinjenice, na\u0161e znanje je temeljeno i na vrijednosnim iskazima. <\/em>Ili, ti su iskazi vrijednosti isto sinteti\u010dki sudovi, a nisu ipak empirijski. Naprotiv, ukoliko eti\u010dki iskazi nisu znanstveni, nisu uop\u0107e ni zna\u010dajni. Oni su obi\u010dni izrazi emocija koji po sebi ne mogu biti ni istiniti ni la\u017eni. Ono \u0161to se ka\u017ee o eti\u010dkim izri\u010dajima, mo\u0107i \u0107e se preslikati na slu\u010daj estetskih izri\u010daja tako\u0111er.[2]<\/a><\/span><\/p>\n

Ayer smatra da eti\u010dki sudovi nemaju empirijsku vrijednost i nisu podlo\u017eni verifikaciji i falsifikaciji. Ne mo\u017eemo za njih re\u0107i jesu li istiniti ili la\u017eni i u tome su sli\u010dni metafizi\u010dkim tvrdnjama. Ne mo\u017eemo utvrditi da je ne\u0161to dobro ili nije. Jer kako se mo\u017ee utvrditi da je ne\u0161to dobro<\/em>? Dobro<\/em> je ne\u0161to \u0161to je neopipljivo. Ono nije podlo\u017eno iskustvu osjeta te ga ne mo\u017ee dohvatiti eksperimentom. Tome sli\u010dno ni lijepo<\/em>, ru\u017eno<\/em>. Rije\u010d je o kategorijama koje su za svakoga druga\u010dije, razli\u010dite.<\/span><\/p>\n

Tako Ayer smatra da ti sudovi izri\u010du govornikove osje\u0107aje, ali jasno da utvr\u0111ivanje ne\u010dijih osje\u0107aja nije mogu\u0107e \u2013 mogu\u0107e je samo utvrditi da je netko izrekao svoje osje\u0107aje. Ima li on doista takve osje\u0107aje ne mo\u017eemo znati. Mo\u017eemo izjaviti da je ne\u010diji sustav vrijednosti neispravan, ali ne mo\u017eemo dokazati ni da je na\u0161 ispravan. Mi vrijednosti prosu\u0111ujemo u vidu na\u0161ih osje\u0107aja i to je sve. Zaklju\u010duje kako su svi eti\u010dki koncepti uistinu pseudo-koncepti i kao takve ih ne mo\u017eemo analizirati. Eti\u010dki iskazi izra\u017eavaju osje\u0107aje i Ayer ih prepu\u0161ta psihologiji kao fenomene, a nije\u010de mogu\u0107nost bilo kakve eti\u010dke znanosti u smislu da stvara istinski moralni sustav. Svi takvi sustavi su, prema Ayeru, tek skup osje\u0107aja i ne mo\u017eemo re\u0107i da je jedan istinski, a drugi la\u017ean. Moralne sustave mo\u017eemo prou\u010davati na razini socijalnih znanosti, kao pojave u odre\u0111enom dru\u0161tvu, ali ne kao neki zakon koji je istinit.[3]<\/a><\/span><\/p>\n

Ayer, promatraju\u0107i Kantovske i hedonisti\u010dke teorije o moralu, otkriva da je jedan od va\u017enijih uzroka moralnog pona\u0161anja strah, svjestan i nesvjestan, od bo\u017ejeg nezadovoljstva i strah od neprijateljstva u dru\u0161tvu. I ovo je razlog za\u0161to se moralna percepcija nekim ljudima predstavlja kao kategori\u010dka<\/em> zapovijed. Moralni kod dru\u0161tva djelomi\u010dno je odre\u0111en njegovim vjerovanjima, odnosno dru\u0161tvo prilago\u0111ava svoje obi\u010daje i uvodi moralne sankcije kako bi odr\u017eala zadovoljstvo i sre\u0107u u dru\u0161tvu kao cjelini. Zato je jasno za\u0161to dru\u0161tvo promi\u010de altruizam, a ne egoizam. Taj posljednji cilj dru\u0161tva, hedonizam, sre\u0107a i mir naposljetku dovodi do toga, ba\u0161 kao i teorija morala kod Kanta, da moralni koncepti imaju snagu nepromjenjivih zakona. Sve moralne teorije zaboravljaju me\u0111utim da eti\u010dki iskazi svake vrste izra\u017eavaju osje\u0107aje (koji mogu postojati i nepostojati u subjektu koji ih iskazuje) i po sebi su pseudo-koncepti. Drugim rije\u010dima, ne mogu se analizirati metodom falsifikacije i verifikacije.[4]<\/a><\/span><\/p>\n

<\/a>4. 2. Religija<\/span><\/h2>\n

Jedino \u0161to prema autorovu mi\u0161ljenju mo\u017eemo nau\u010diti prou\u010davaju\u0107i etiku i estetiku jest na\u0161 vlastiti mentalni i fizi\u010dki sastav. Bilo koji poku\u0161aj stvaranja osnove za metafizi\u010dke teorije od estetskih i eti\u010dkih koncepata o postojanju svijeta vrijednosti, kao razli\u010ditog od svijeta \u010dinjenica, uklju\u010duje u sebi krive analize tih koncepata. Ayer smatra da je pokazao kako je njegova analiza otkrila da fenomen moralnog iskustva ne mo\u017ee uop\u0107e biti kori\u0161ten za stvaranje bilo kojega racionalisti\u010dkog ili metafizi\u010dkog u\u010denja. Jo\u0161 jasnije re\u010deno, taj se fenomen ne mo\u017ee rabiti kako bi se dokazalo postojanje transcendentnoga boga, kao \u0161to je Kant mislio da se mo\u017ee.[5]<\/a><\/span><\/p>\n

Tako dolazimo do pitanja same mogu\u0107nosti nekakvog religioznog znanja<\/em>[6]<\/strong><\/em><\/a>. Ayer \u017eeli pokazati da je ta mogu\u0107nost ve\u0107 odstranjena njegovom ocjenom metafizike[7]<\/strong><\/a><\/em>. Tvrdi kako je danas je poznato da se postojanje bi\u0107a koje mo\u017eemo nazvati bogom bilo koje ne-animisti\u010dke religije ne mo\u017ee dokazati. Potrebno je vidjeti koje su premise iz koji se takav zaklju\u010dak izvodi. Ako zaklju\u010dak da bog postoji mora biti siguran tada i te premise moraju biti sigurne. Zaklju\u010dak deduktivnog argumenta ve\u0107 sadr\u017ean u premisama; bilo koja nesigurnost koja bi mogla postojati o istinitosti premisa postoji tako\u0111er i u samom zaklju\u010dku. Empirijska propozicija ne mo\u017ee nikada biti ne\u0161to vi\u0161e nego samo mogu\u0107a. Samo su <\/em>a priori iskazi logi\u010dki sigurni<\/em>. Budu\u0107i da ne mo\u017eemo izvesti bo\u017eju opstojnost od iskaza a priori[8]<\/strong><\/a><\/em>, slijedi da ne postoji mogu\u0107nost prikazivanja bo\u017eje opstojnosti<\/em>[9]<\/a>.<\/em><\/span><\/p>\n

Napokon, nemogu\u0107e je da postoji ne\u0161to kao kr\u0161\u0107anski Bog, tvrdi autor. Jer ako je postojanje takva boga mogu\u0107e, tada bi premisa da on postoji bila empirijska hipoteza. I bilo bi mogu\u0107e u tom slu\u010daju iz nje izvesti druge empirijske hipoteze, odre\u0111ene iskustvene iskaze koji nisu sami po sebi bili mogu\u0107i bez te prethodne hipoteze. Ali takvo \u0161to nije mogu\u0107e u ovom slu\u010daju. Kad ka\u017eemo da Bog postoji<\/em> na osnovu nekog sklada u prirodi tada po Ayeru poistovje\u0107ujemo Boga sa odre\u0111enim pravilnostima koje se u prirodi javljaju. No religiozan \u010dovjek to tako ne bi zaklju\u010dio, ve\u0107 bi Boga nazvao transcendentnim bi\u0107em koje se mo\u017ee spoznati odre\u0111enim o\u010ditovanjima u prirodi, ali se ne mo\u017ee definirati samom manifestacijom. Po Ayeru, takvo je poimanje boga metafizi\u010dko. Kad je metafizi\u010dko, onda je nepodlo\u017eno verifikaciji.[10]<\/a><\/span><\/p>\n

Ayer svoj stav ne definira ni kao ateisti\u010dki ni kao agnosti\u010dki. Agnostik priznaje mogu\u0107nost postojanja boga kojega ne mo\u017ee spoznati, a ateist smatra da je postojanje boga najmanje vjerojatno ili da ga uop\u0107e nema. Ayer tvrdi da su svi iskaze o prirodi i postojanju Boga besmisleni. Sukladno tome, ateisti\u010dka tvrdnja da ga nema je jednako besmislena. A agnostik tvrdi da nemamo dovoljno sredstava s kojima mo\u017eemo odrediti istinitost ili neistinitost postojanja Boga. Ayer, s druge strane, smatra kako je tvrdnja o postojanju Boga metafizi\u010dka i ne mo\u017ee biti verificirana ili falsificirana, zato je kao takva besmislena i nepotrebna. Tvrdnja o Bogu ne doti\u010de se empirijskog svijeta, neopipljiva je, nije provjerljiva iskustvom.[11]<\/a><\/span><\/p>\n

Vjera u transcendentnog boga dolazi zajedno s vjerom u \u017eivot poslije smrti i one su po autoru povezane. No u formi koju ona obi\u010dno zauzima, sadr\u017eaj ovog vjerovanja nije ispravna hipoteza<\/em>. Mo\u017eemo re\u0107i da \u010dovjek nikada ne umire ili izre\u0107i da je smrt tek stanje produ\u017eenog neosjetnog iskustva. Takav sud <\/em>(o produ\u017eenom neosjetnom stanju) doista jest valjan sud koji mo\u017eemo izraziti, me\u0111utim svi dostupni dokazi idu u prilog tome da je pogre\u0161an. Re\u0107i usprkos tome da postoji ne\u0161to u \u010dovjeku \u0161to ne mo\u017eemo percipirati, kao \u0161to bi bila du\u0161a ili njegovo pravo ja koje \u0107e \u017eivjeti i nakon smrti, posve je druga\u010dije. Time izri\u010demo \u010disto metafizi\u010dki sud koji sam po sebi nije potvr\u0111enija \u010dinjenicama od tvrdnje da postoji transcendentni bog.<\/em>[12]<\/a><\/span><\/p>\n

Ayer tvrdi da ne postoji nikakav sukob religije i prirodnih znanosti jer su sudovi koje religija donosi metafizi\u010dke besmislice \u2013 one ni s \u010dim ne mogu biti u sukobu. Antagonizam koji vidimo izme\u0111u religije i znanosti odaje dojam da znanost oduzima neke od motiva koji \u010dine \u010dovjeka religioznim.<\/em> Jer dobro je poznato, <\/em>tvrdi autor, da je jedan od glavnih izvora religioznog osje\u0107aja nesposobnost \u010dovjeka da odredi svoju sudbinu, a znanost se trudi uni\u0161titi osje\u0107aj \u010du\u0111enja s kojim \u010dovjek promatra strani svijet tako da mu nudi sposobnost da razumije i preduhitri prirodne fenomene \u2013 \u010dak da ih do odre\u0111ene granice kontrolira.<\/em>[13]<\/a><\/span><\/p>\n

Uostalom i sami teisti govore o Bogu kao misteriju koji se ne mo\u017ee nikada dostatno razumjeti. Re\u0107i da ne\u0161to nadilazi ljudsko razumijevanje zna\u010di i da je ne-inteligibilno. \u0160to pak nije inteligibilno ne mo\u017ee biti jasno opisano. Ako je Bog ne\u0161to \u0161to je pridr\u017eano samo misti\u010dnom iskustvu i ako mistik priznaje da je objekt njegove vizije ne\u0161to \u0161to se ne mo\u017ee opisati, tada on tako\u0111er mora priznati da je primoran govoriti besmislice kad ju opisuje. Mi ne mo\u017eemo u\u0107i u iskustvo mistika i nema koristi od toga \u0161to tvrdi da razumije \u010dinjenice, ali ih je nesposoban izraziti. Jer ako je on zbilja primio nekakvu informaciju, bio bi sposoban izraziti je. Mistik samo obja\u0161njava stanje u svome umu, ni\u0161ta o vanjskom svijetu.[14]<\/a><\/span><\/p>\n

Ayer zaklju\u010duje da su svi argumenti religijske prirode samo pogre\u0161no vjerovanje. Za psihologa je interesantno \u0161to \u010dovjek ima religijsko iskustvo, ali ne postoji nikakvo religiozno znanje, kao \u0161to ne postoji ni moralno znanje tj. znanje o moralu. Ayer to dvoje razlikuje. Dokle god spoznaje onoga koji govori o Bogu nisu empirijski verifabilne, Ayer je siguran da samo sam sebe obmanjuje. Takva osoba mo\u017ee vjerovati da su njegova iskustva kognitivne prirode, ali za to nemamo dokaz. Iskaz moramo mo\u0107i verificirati i falsificirati i tek se tada mo\u017ee uklju\u010diti u korpus empirijskih iskaza koji sa\u010dinjavaju znanost.[15]<\/a><\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> sinteti\u010dki sud<\/strong>, po I. Kantu, sud kod kojega predikat izri\u010de subjektu ne\u0161to \u0161to u njem nije smisleno uklju\u010deno. Razlikuje se od analiti\u010dkoga suda, gdje predikat kazuje ne\u0161to \u0161to je ve\u0107 sadr\u017eano u pojmu subjekta (\u00bbSva su tijela prote\u017ena.\u00ab). Pravu spoznajnu vrijednost, po Kantu, imaju samo sinteti\u010dki sudovi, jer oni pro\u0161iruju sadr\u017eaj subjekta novim smislenim doprinosom predikata. Dok su sinteti\u010dki sudovi a posteriori stvoreni induktivno u iskustvu, apriorni proizlaze iz op\u0107eva\u017enih i konstantnih, oblikovanih funkcija transcendentalne svijesti. (Hrvatska enciklopedija, http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=56169<\/a> (15. 10. 2016.))<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> usp. Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic<\/em>, Great Britain, Penguin Book, 1975, 136.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> usp. Isto<\/em>, 146 \u2013 149.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> usp. Isto<\/em>, 149 \u2013 150.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> usp. Isto, 150 \u2013 151.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Isto<\/em>, 151.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> A priori<\/em> iskazi su tautologije pa su zato sigurni, a iz seta tautologija se ne mo\u017ee zaklju\u010diti ni\u0161ta vi\u0161e od jo\u0161 tautologija. (Usp. Isto<\/em>.)<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> Isto<\/em>, 152.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> usp. Isto<\/em>, 152 \u2013 153.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> Isto<\/em>, 154.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> Isto<\/em>, 155.<\/span><\/p>\n

[14]<\/a> usp. Isto<\/em>, 156 \u2013 157.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> usp. Isto<\/em>, 158.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

4. Kritika etike i teologije 4. 1. Etika i estetika Kad govori o etici i estetici, Ayer poku\u0161ava dokazati da su svi sinteti\u010dki sudovi[1] empirijske hipoteze. No tu neki name\u0107u pitanje vrijednosti. Mo\u017eemo re\u0107i i ovako; uz iskustvene \u010dinjenice, na\u0161e znanje je temeljeno i na vrijednosnim iskazima. Ili, ti su iskazi vrijednosti isto sinteti\u010dki sudovi, … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1961,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1836","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":5688,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1836","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1836"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1836\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1961"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1836"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1836"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1836"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}