{"id":1839,"date":"2016-11-11T06:56:36","date_gmt":"2016-11-11T06:56:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1839"},"modified":"2017-03-25T08:14:09","modified_gmt":"2017-03-25T08:14:09","slug":"smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-v-dio-osvrt-na-nacelo-verifikacije-alfreda-julesa-ayera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/smislenost-religijskih-izricaja-kod-alfreda-julesa-ayera-v-dio-osvrt-na-nacelo-verifikacije-alfreda-julesa-ayera\/","title":{"rendered":"Smislenost religijskih izri\u010daja kod Alfreda Julesa Ayera: V. dio – Osvrt na na\u010delo verifikacije Alfreda Julesa Ayera"},"content":{"rendered":"

5. Osvrt na na\u010delo verifikacije Alfreda Julesa Ayera<\/strong><\/span><\/p>\n

Osvr\u0107u\u0107i se na odabrana poglavlja knjige Langauge, Truth and Logic<\/em>[1]<\/a> autora Alfreda Julesa Ayera, prvo treba istaknuti kako je autorov strogi empirizam vrlo je dobro smi\u0161ljen. Dobro je postavio odnos istinitosti znanstvenih hipoteza. Hipoteza vrijedi sve dok nam iskustvo ne poka\u017ee suprotno. Nadalje, potrebno se slo\u017eiti s tvrdnjom da je svaki moralni, estetski i religiozni iskaz, pa i onaj o Bogu, empirijski nedokaziv. Samim time te\u0161ko da mo\u017eemo uspostaviti bilo kakvu znanstvenu hipotezu na osnovu takvih sudova koji se ti\u010du samih unutarnjih iskustava \u010dovjeka. Ayer bi to sve smjestio u kategoriju osje\u0107aja i do\u017eivljaja i kao takvo je, prema njegovu vi\u0111enju, predmet psihologije, eventualno sociologije.<\/span><\/p>\n

Ipak, treba se osvrnuti na Ayerovu tvrdnju da je metafizika besmislica. Rije\u010d je o vrlo smionoj tvrdnji jer on pola\u017ee mnogo vjere na ljudska osjetila i time sama sebe smje\u0161ta u \u010disti materijalizam. Pritom zaboravlja na postojanje posve nematerijalnih entiteta kao \u0161to su jezik, informacija (informacija nije materijalna, nego se samo prenosi materijom), inteligencija, um, svijest i drugi. Uop\u0107e ne postavlja pitanje odakle uop\u0107e takvi koncepti poput vrijednosti, vrlin\u0101, dobrote, ljepote koji, materijalisti\u010dki gledano, ne koriste ni\u010demu. Zanimljivo je da se ova pitanja olako preska\u010du. Tako\u0111er, po pitanju Boga, danas na podru\u010dju molekularne biologije, genetike i mikrobiologije imamo uvid da je sam koncept \u017eivota, kako on uop\u0107e funkcionira, vrlo slo\u017een i sustavan. \u017diva bi\u0107a su programirana jezikom koji omogu\u0107uje funkcioniranje \u017eivota. Jezik ne mo\u017ee nastati bez inteligencije koja stoji iza njega jer je jezik logi\u010dki sustav, skup pravila koji nam poma\u017ee u komunikaciji, ali i mnogo vi\u0161e od toga. Stoga iako ne mo\u017eemo znati radi li se o osobnom Bogu ili samo o inteligentnoj prirodi \u2013 \u010dinjenica da je priroda inteligentna, da u sebi posjeduje neku svrhovitost je zapanjuju\u0107a.[2]<\/a> Uostalom, govore\u0107i o ljudskoj spoznaji, ne mo\u017eemo je nikako ograni\u010diti samo na osjetnu spoznaju. Ne postoje \u201egole \u010dinjenice\u201c, nego su one uvijek uklopljene u ve\u0107e sklopove koje treba uo\u010diti i tuma\u010diti[3]<\/strong><\/a>.<\/em><\/span><\/p>\n

Jo\u0161 bih nadodao i da je Ayerovo odbacivanje metafizi\u010dkih tvrdnji kao besmislica isto tako besmisleno iz vrlo jednostavnog razloga: on ne mo\u017ee znati je li rije\u010d o besmislici. Tako dolazimo do onog sli\u010dnog spoznajnog problema koji imaju rigorozni skeptici: sami sebe opovrgavaju. Samo se njegovo na\u010delo verifikacije ne mo\u017ee podvrgnuti verifikaciji, odnosno ovaj princip ne mo\u017eemo provjeriti iskustvom. U skladu s tim zaklju\u010dujemo da je i sam princip verifikacije besmislena metafizika. On se ne mo\u017ee svrstati u formalna logi\u010dka i matemati\u010dka pravila \u0161to je o\u010dito protuslovlje.[4]<\/a><\/span><\/p>\n

Karl Popper stoga zamjenjuje verifikaciju kriterijem opovrgljivosti<\/em> (falsifikacije<\/em>). Prema Popperu je dovoljno da se odre\u0111ena teza mo\u017ee opovrgnuti. Ukoliko je mogu\u0107e teoriju opovrgnuti, tada mo\u017eemo sigurno re\u0107i da je teorija opravdana.[5]<\/a> To, naravno, ne zna\u010di da \u0107e se teorija i opovrgnuti. Ukoliko primijenimo to na\u010delo na religiozni govor, mo\u017eemo re\u0107i da religiozni govor nije opovrgljiv. Ali samo zato \u0161to se takav govor ne mo\u017ee izraziti na matemati\u010dki, znanstven, na\u010din, ne zna\u010di da ono \u0161to on iznosi ne postoji. S tim se tako\u0111er sla\u017ee i Wittgenstein jer, iako nije dohvatljiv znanstvenom diskursu, religiozni govor mo\u017ee imati zna\u010denje i nije besmislen.[6]<\/a> Ayer se ne sla\u017ee s tvrdnjom Karla Poppera da iskaz mo\u017ee biti prihvatljiv kao \u010dinjenica tek ako ga se mo\u017ee opovrgnuti iskustvom. Iako neku tvrdnju ne mo\u017eemo dokazati istinitom tek jedno opa\u017eanje mo\u017ee ju dovesti u pitanje, tvrdi Popper. Ako vidimo neko odstupanje, odgovara Ayer, mo\u017eemo lako pretpostaviti da je rije\u010d o nekim drugim uvjetima. Dakle, mo\u017ee biti istina da je tvrdnja opovrgnuta, ali i ne mora. To zna\u010di da je jednako te\u0161ko neku tvrdnju opovrgnuti kao i dokazati da je istinita.[7]<\/a> I u tome je u pravu.<\/span><\/p>\n

Nesumnjivo, Ayerova kritika metafizike je dobrodo\u0161la, ali sustav koji on predla\u017ee za znanstveno istra\u017eivanje je prili\u010dno ograni\u010den, a njegova tvrdnja da je \u010ditava stvarnost samo ono \u0161to se mo\u017ee ispitati metodama prirodne znanosti, potpuno proizvoljna[8]<\/strong><\/a><\/em>. Osim toga, kad god nema odgovore na neka pitanja on se poziva na psihologiju koja je izuzetno spekulativna znanost, kojoj ne preostaje mnogo nego naga\u0111ati. Ona spoznaje da je svaki \u010dovjek jedna \u010ditava nova znanost, a njezina metoda je \u010desto samo statistika. Ona mo\u017ee promatrati fenomene religije, mo\u017ee poku\u0161ati prona\u0107i uzroke religije (iako je to \u010desto puko naga\u0111anje koje nema veze sa stvarno\u0161\u0107u), ali odgovor na pitanje Za\u0161to?<\/em> ne mo\u017ee dati niti ona niti bilo koja druga empirijska metoda. Sli\u010dno je i s moralom i drugim rubnim podru\u010djima. Njegovo prizivanje na psihologiju jednako je vjerniku-znanstveniku koji se poziva na Boga kad nema odgovor na dano pitanje. \u0160tovi\u0161e psihologija ponekad poprima ekstremne oblike te postaje jednostavno \u2013 metafizika bez Boga.<\/span><\/p>\n

<\/a>Zaklju\u010dak<\/span><\/h1>\n

Kritika religije Alfreda Julesa Ayera poga\u0111a najva\u017enije pitanje suodnosa religije i znanosti te mogu\u0107nosti bilo kakve religiozne spoznaje. Prije svega, uvi\u0111amo da je Ayerova kritika religioznog znanja opravdana. Sli\u010dno kao i moral, religiozna iskustva usmjerena su prema nematerijalnom, transcendentnom. Budu\u0107i da se nematerijalno ne mo\u017ee dosegnuti osjetilnim iskustvom, ono ne mo\u017ee biti predmet pozitivnih znanosti.<\/span><\/p>\n

Me\u0111utim Ayerova kritika ide i korak dalje tvrde\u0107i da iskustvo onostranoga ne postoji i da je besmisleno govoriti o nematerijalnoj stvarnosti. On to tvrdi na osnovu metode verifikacije i falsifikacije. \u0160to god se ne mo\u017ee verificirati ili falsificirati, \u0161to god nadilazi osjetilno iskustvo je besmislica. U tu kategoriju smje\u0161ta metafiziku u filozofiji, etiku, estetiku, religiozne sudove, odnosno sve ono \u0161to izlazi iz kategorije osjetilnog iskustva. Naravno, on priznaje da te stvarnosti imaju smisla unutar psihologije ili sociologije te pripadaju podru\u010dju osje\u0107aja te da mogu imati poticajnu, pragmati\u010dnu ulogu.<\/span><\/p>\n

Unato\u010d tome Ayer ne uspijeva otkriti nedostatke vlastite metode koja jednako kao i metafizi\u010dki sudovi, ne mo\u017ee biti podvrgnuta nikakvoj verifikaciji ili falsifikaciji. Moramo je prihvatiti na osnovu \u010diste vjere. Uostalom, vrlo je problemati\u010dno pitanje empirijski dobivenih \u010dinjenica. One, ustvari, ne govore mnogo za sebe i da bi ih se uklju\u010dilo u neki znanstveni sustav potrebno ih je interpretirati. Postavlja se zanimljivo pitanje koje glasi: za\u0161to je interpretacija bez Boga znanstvenija<\/em> od one s Bogom. Nema dvojbe, re\u0107i da ne\u0161to ne postoji i da je o tome besmisleno govoriti vrlo je neozbiljno, osobito ako nemamo nikakvo znanje o tome. Zaklju\u010dujem da je Ayerova kritika korisna, ali da je potrebno uvidjeti gdje prelazi granice onoga \u0161to zbilja mo\u017eemo znati.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/span><\/p>\n

[1]<\/a> Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic<\/em>, Great Britain, Penguin Book, 1975.<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Ne\u0161to vi\u0161e o tome: Thomas NAGEL, Mind and Cosmos<\/em>, New York, Oxford University Press, 2012.<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Ivan MACAN, Filozofija spoznaje<\/em>, 85.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> usp. Ivan DEV\u010cI\u0106, Bog i filozofija,<\/em> 131.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> usp. Isto<\/em>, 132.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> usp. Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic<\/em>, 51.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> Ivan MACAN, Filozofija spoznaje<\/em>, 85.<\/span><\/p>\n

Literatura:<\/span><\/strong><\/p>\n

Alfred Jules AYER, Langauge, Truth and Logic<\/em>, Great Britain, Penguin Book, 1975.<\/span><\/p>\n

Ivan DEV\u010cI\u0106, Bog i filozofija<\/em>, Zagreb, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, 2003.<\/span><\/p>\n

Ivan MACAN, Filozofija spoznaje, <\/em>Zagreb, August \u0160enoa, 1997.<\/span><\/p>\n

Hrvatska enciklopedija<\/em>, http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=40343<\/a> (16. 2. 2015.)<\/span><\/p>\n

Thomas NAGEL, Mind and Cosmos<\/em>, New York, Oxford University Press, 2012.<\/span><\/p>\n

Ben ROGERS, Sir A. J. Ayer (9. 12. 2013.), u: Encyclopaedia Britannica<\/em>, u: http:\/\/www.britannica.com\/EBchecked\/topic\/46462\/Sir-AJ-Ayer<\/a> (24. 3. 2015.)<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

5. Osvrt na na\u010delo verifikacije Alfreda Julesa Ayera Osvr\u0107u\u0107i se na odabrana poglavlja knjige Langauge, Truth and Logic[1] autora Alfreda Julesa Ayera, prvo treba istaknuti kako je autorov strogi empirizam vrlo je dobro smi\u0161ljen. Dobro je postavio odnos istinitosti znanstvenih hipoteza. Hipoteza vrijedi sve dok nam iskustvo ne poka\u017ee suprotno. Nadalje, potrebno se slo\u017eiti s … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2007,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1839","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":4336,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1839","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1839"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1839\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2007"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1839"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1839"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1839"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}