{"id":1986,"date":"2016-11-06T20:55:40","date_gmt":"2016-11-06T20:55:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=1986"},"modified":"2017-03-16T06:44:21","modified_gmt":"2017-03-16T06:44:21","slug":"covjek-s-tri-zivota-fra-aleksa-benigar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/covjek-s-tri-zivota-fra-aleksa-benigar\/","title":{"rendered":"“\u010covjek s tri \u017eivota” – fra Aleksa Benigar"},"content":{"rendered":"

“Moja je \u017eivotna zada\u0107a kao franjevca siroma\u0161noga Krista, koji se sebe samoga ispraznio, prikazivati i njegovu zemaljsku egzistenciju u meni produljivati.”<\/em> <\/span><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Te rije\u010di koje je u svojem dnevniku zapisao fra Aleksa Benigar mo\u017eemo smatrati sintezom njegova bogata \u017eivota. \u00a0Njegovi \u0107e \u017eivotopisci re\u0107i da je pro\u017eivio tri \u017eivota u tri razli\u010dite zemlje: u Hrvatskoj, u Kini i u Italiji, kao i da ga je obilje\u017eilo trostruko djelovanje: prvo kao odgojitelja, profesora i teolo\u0161kog pisca, zatim kao sve\u0107enika osobito tra\u017eenoga voditelja duhovnih vje\u017ebi te, kona\u010dno, kao karizmati\u010dnog ispovjednika. Mo\u017eemo re\u0107i da ga od ro\u0111enja do 1928. prepoznajemo kao Franju – fra Aleksu<\/em>, zatim je kroz dvadeset i pet godina znan kao P’en-lin-ngan<\/em> a od 1954. do smrti u Rimu jednostavno kao padre Alessio.<\/em><\/span><\/p>\n

Najbolje \u0107emo upoznati njegov lik i duhovni profil iz mno\u0161tva pisama koje je pisao \u010dlanovima obitelji i bra\u0107i franjevcima te iz osobnih kritika koje su prona\u0111ene u njegovim dnevnicima. U pismima izra\u017eava svoje \u017eelje i nade, osobito \u017eelju da po\u0111e u misije. Ali, iznad svega stavlja vr\u0161enje volje Bo\u017eje. Ka\u017ee: “U svemu \u0107e gledati da vr\u0161im svetu volju Bo\u017eju, a koja mi se o\u010dituje u naredbi mojih poglavara. Te\u0161ko mi je, stra\u0161no mi je te\u0161ko. P. Vendelin me bodri. Vr\u0161it \u0107u jedino volju Bo\u017eju. Nastojim se pred Bogom ponizivati i prikazivati mu svoje stanje da on svojom milo\u0161\u0107u nadoknadi moju slabost te da se potaknem na pouzdanje u njega.”<\/em> Prepoznat \u0107e Bo\u017eju volju i kad ga sna\u0111u zdravstvene pote\u0161ko\u0107e zbog naprezanja u studiju; i kad kona\u010dno stigne u \u017eu\u0111enu zemlju svojim misija i nastoji odgajanike pou\u010davati u svetoj teologiji; kad nastanu te\u0161ka vremena za Crkvu u Kini koja se on ne libi zvati “kalvarijskim trenutcima”; kad krenu progoni, zatvaranja pa i ubijanja misionara; kad sa suzama u o\u010dima me\u0111u posljednjima mora napustiti svoju dragu, drugu domovinu koju je toliko zavolio. No, i kasnije, kroz dvadeset i \u010detiri godine koje je proveo u Vje\u010dnom gradu, on prepoznaje volju Bo\u017eju u novim zadu\u017eenjima i odgovornostima ne zaboravljaju\u0107i nikad na Kinu i mole\u0107i za ustrajnost tamo\u0161njih vjernika.<\/span><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de toga razdoblja provedenog u Kini, ni tu se nije sve odigralo kako je fra Aleksa prvotno \u017eelio. Uspio je nakon ustrajnih molbi izmoliti od poglavara da po\u0111e u misije. Prva postaja je bio Rim gdje mu je generalni ministar naredio da napi\u0161e doktorski rad. Nakon zavr\u0161etka mukotrpnog rada napisao je majci: “Profitirao sam mnogo. No, usu\u0111ujem se re\u0107i, znanost ne zasi\u0107uje srce ljudsko. Stvoreni smo za vi\u0161e. Dosada sam s rado\u0161\u0107u boravio me\u0111u u\u010denim ljudima, mnogo sam nau\u010dio, ali srce mi te\u017ei za du\u0161ama, za sveto\u0161\u0107u. O, da mi je to posti\u0107i. Molite se za mene, da budem kao apostol Isusov revan, pun njegova duha, duha molitve, ljubavi, samozataje.”<\/em>\u00a0<\/span><\/p>\n

“\u017delio sam biti misionar na prvoj liniji” <\/em>– pi\u0161e Aleksa u vi\u0161e navrata svojim bli\u017enjima, no poslu\u0161nost i vizija generalnog ministra dodijelila mu je prividno manje va\u017enu zada\u0107u. U pokrajinskom sjemeni\u0161tu u Hankowu djelovao je kao profesor teologije i odgojitelj biskupijskog i franjeva\u010dkog klera. Nije tvrdoglavo tra\u017eio svoje nego Bo\u017eje, \u0161to mo\u017eemo i\u0161\u010ditati iz pisma majci 25. sije\u010dnja 1930. u kojemu pi\u0161e: “Moja mladena\u010dka \u017eelja bila je po\u0107i u Kinu kao obi\u010dni misionar obilaziti sela, propovijedati poput sv. Pavla, miriti du\u0161e s Bogom. Iako me taj ideal uvijek privla\u010dio a sada ga ne mogu ostvariti, neka se vr\u0161i volja Bo\u017eja! Ako mi nije dani i\u0107i stopama sv. Pavla, dao mi Bog i\u0107i onima svetih crkvenih nau\u010ditelja, pa upravo mojeg krsnog imenjaka sv. Franje Sale\u0161koga.”<\/em>\u00a0<\/span><\/p>\n

Nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rada prilike su se u Kini, me\u0111utim, uvelike pogor\u0161ale za kr\u0161\u0107ane. Sestri Rozi tako pi\u0161e: “Sveta Crkva u ovoj ogromnoj Republici mnogo trpi, ide upravo kri\u017enim putem. Ho\u0107e li taj kri\u017eni put biti dug ne znam, no ufamo se da \u0107e se Bog po zagovoru Majke Bo\u017eje smilovati svome puku i u\u010diniti taj put kratkim kao \u0161to je bio Isusov. Sve kako Bog ho\u0107e.”<\/em> Progon Crkve u Kini kulminirao je protjerivanjem misionara iz Kine a me\u0111u posljednjima odlazi fra Aleksa, pi\u0161u\u0107i: “Suznim o\u010dima ostavio sam svoju bra\u0107u u rukama grabe\u017eljivoga vuka.”<\/em><\/span><\/p>\n

U travnju 1954. sti\u017ee u Rim gdje zavr\u0161ava svoje velebno djelo “Duhovno bogoslovlje” i potom je jedanaest godina duhovnik mladih franjevaca poslijediplomaca. Bio je tra\u017eeni i rado slu\u0161ani voditelj duhovnih vje\u017ei a koliko ih je dr\u017eao svjedo\u010de njegove rije\u010di iz 1971.: “Dr\u017eao sam do sada, koliko se sje\u0107am 58 te\u010dajeva duhovnih vje\u017ebi u Italiji. Svaki te\u010daj traje osam dana, tri puta na dan treba dr\u017eati nagovor. Dr\u017eao sam te\u010dajeve na razli\u010ditim jezicima: latinskom, talijanskom, njema\u010dkom, hrvatskom.”<\/em><\/span><\/p>\n

Sveta kongregacija za progla\u0161enje svetih davala mu je u vi\u0161e navrata slu\u017ebu cenzora spis\u00e2 slugu i slu\u017ebenica Bo\u017ejih. Svaki puta bio je to niz spisa i knjiga koje treba prou\u010diti i dati kratki sadr\u017eaj i vlastiti sud da li sadr\u017ee \u0161togod protiv vjere ili \u0107udore\u0111a. Posao je to bio velik i odgovoran. On je u pojedinim kauzama zahtijevao mjesece i mjesece rada, pa i cijelu godinu. Aleksini izvje\u0161taji sadr\u017eavali su na stotine stranica koje su ostale u arhivu Kongregacije. To nam pokazuje da je kroz \u017eivot ne samo rastao u vlastitom posve\u0107enju\u00a0 i napredovao u Bo\u017ejoj milosti, nego je promicao i svetost drugih osoba.<\/span><\/p>\n

Osim njegove spisateljske, ispovjedni\u010dke i propovjedni\u010dke djelatnosti, za divljenje i nasljedovanje ostaje nam njegovo strogo obdr\u017eavanje samostanskog reda i sudjelovanje na svim molitvenim \u010dasovima kad god ga nisu sprije\u010dile neke druge slu\u017ebe. Kako na razini zajednice bio je vrlo revan i odgovoran u vlastitom duhovno-asketskom razvoju. Tako u dnevniku pi\u0161e: “Vje\u017ebat \u0107u se u poniznosti, i to na sljede\u0107i na\u010din: – Ne\u0107u se slu\u017eiti nikakvim izrazom ili primjedbom koja bi mogla mene preporu\u010diti ili mi biti na hvalu… – Ako pogrije\u0161im, ne\u0107u svoju pogre\u0161ku ispri\u010dati, nego \u0107u nastojati da se radujem \u0161to drugi vide moje pogre\u0161ke i smatraju me nesavr\u0161enim. Prekinut \u0107u svaku oholu i samodopadnu misao (‘smatrat \u0107e me dobrom govornikom, dohovnim vo\u0111om, itd.’) – Bli\u017enjega \u0107u smatrati ve\u0107im od sebe po na\u010delu: ‘Nikakvo suparni\u0161tvo ni umi\u0161ljenost, nego u poniznosti jedni druge smatrajte vi\u0161ima od sebe’ (Fil 2,3)”.<\/em><\/span><\/p>\n

Fra Aleksa nije propu\u0161tao ni zajedni\u010dke rekreacije, rado se dru\u017eio i opu\u0161tao u dru\u0161tvu s bra\u0107om. Uvijek je ostao \u010dovjek reda i rada, vjeran rasporedu, razboritom “upravljanju” vremena i trudu za dobro onih kojima pripada. Bio je radostan sin sv. Franje te je upravo okru\u017een franjeva\u010dkom bra\u0107om u blagovaonici na Me\u0111unarodnom franjeva\u010dkom zavodu Antonianumu na Sve svete nave\u010der godine 1988. pozvan pred lice Stvoriteljevo. Nakon smrti ostavio je glas svetosti te je 1995. zapo\u010det postupak za njegovo progla\u0161enje svetim. <\/span><\/p>\n

O njegovoj svetosti svjedo\u010de nam mnogi njegovi suvremenici, ali to mo\u017eete u\u010diniti i vi! – mole\u0107i i preporu\u010duju\u0107i se Bogu pa zagovoru fra Alekse. Tko po njegovu zagovoru u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, neka se javi na adresu: Vicepostulatura sluge Bo\u017ejega Aleksa Benigara; Kaptol 9, 10000 Zagreb<\/em> \u00a0<\/span><\/p>\n

\n

Molitva za beatifikaciju sluge Bo\u017ejega Alekse Benigara<\/em><\/span><\/p>\n

Bo\u017ee, O\u010de na\u0161!<\/span><\/strong>
\n Sluga tvoj Aleksa Benigar<\/span><\/strong>
\n gorio je misijskim \u017earom<\/span><\/strong>
\n za pro\u0161irenje tvojega kraljevstva<\/span><\/strong>
\n i bio je prosvijetljeni u\u010ditelj<\/span><\/strong>
\n duhovnog \u017eivota.<\/span><\/strong>
\n Udostoj se proslaviti ga <\/span><\/strong>
\n sjajem svetosti.<\/span><\/strong>
\n A nama daj da slijedimo<\/span><\/strong>
\n poticaje tvojega Duha<\/span><\/strong>
\n te – po njegovim poukama,<\/span><\/strong>
\n primjeru i zagovoru – <\/span><\/strong>
\n svaki u svome pozivu <\/span><\/strong>
\n zauzeto radimo <\/span><\/strong>
\n za mir i dobro svih ljudi.<\/span><\/strong>
\n Po Kristu Gospodinu na\u0161em.<\/span><\/strong>
\n Amen.<\/span><\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Moja je \u017eivotna zada\u0107a kao franjevca siroma\u0161noga Krista, koji se sebe samoga ispraznio, prikazivati i njegovu zemaljsku egzistenciju u meni produljivati.” Te rije\u010di koje je u svojem dnevniku zapisao fra Aleksa Benigar mo\u017eemo smatrati sintezom njegova bogata \u017eivota. \u00a0Njegovi \u0107e \u017eivotopisci re\u0107i da je pro\u017eivio tri \u017eivota u tri razli\u010dite zemlje: u Hrvatskoj, u Kini … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1989,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1986","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-franjevastvo"],"views":9041,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1986","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1986"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1986\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1989"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1986"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1986"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1986"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}