Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srd\u017ebe ni pometnje. Gdje je siroma\u0161tvo u veselju, ondje nema ni pohlepe ni lakomosti. Gdje je spokoj i razmatranje, ondje nema ni tjeskobe ni rastresenosti. Gdje strah Gospodnji da \u010duva svoj stan (usp. Lk 11, 21) ondje neprijatelj ne mo\u017ee na\u0107i gdje da u\u0111e. Gdje je milosr\u0111e i razbor, ondje nema ni suvi\u0161ka ni krutosti.<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n Dvadeseti i sedma opomena skup je izreka. One isti\u010du kreposti kojima se mogu suzbiti odre\u0111ene mane. Svaka krepost odgovor je na neku manu. Budu\u0107i da ovo nije opomena u klasi\u010dnom smislu rije\u010di, ovaj \u0107e tekst stoga biti kratko razmi\u0161ljanje o svakoj navedenoj izreci.<\/span><\/p>\n Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja.<\/em><\/span><\/p>\n Franjo na prvome mjestu isti\u010de ljubav i mudrost kao odgovor na strah i neznanje. Mo\u017eda je netko imao iskustvo kada je zbog neznanja osje\u0107ao strah. Primjer nam mo\u017ee biti obi\u010dan dje\u010dji strah od mraka. Dijete se boji onoga \u0161to ne poznaje. Re\u0107i tom djetetu da u mraku nema ni\u0161ta pa zato nema razloga za strah vrlo vjerojatno taj strah ne\u0107e ukloniti. Me\u0111utim postoje dva na\u010dina kako pobijediti taj strah. Mo\u017eemo biti uz dijete, pru\u017eiti mu dru\u0161tvo i za\u0161titu pa \u0107e ono ste\u0107i povjerenje koje uklanja strah. Osjetiv\u0161i na\u0161u ljubav dijete se osje\u0107a sigurno. Osim toga, dijete ima mogu\u0107nost razmi\u0161ljati o svijetu te znanjem koje tako stekne ono mo\u017ee svojim razumom do\u0107i do sigurnosti da njegov strah nije utemeljen \u2013 da je iracionalan. Franjo nam mo\u017eda \u017eeli poru\u010diti: Ljubav prema Bogu i mudrost koja dolazi od njega ukloniti \u0107e strah stvoren neznanjem i zlo koje bismo mogli u\u010diniti zbog straha.<\/span><\/p>\n Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srd\u017ebe ni pometnje (nemira).<\/em><\/span><\/p>\n Kada govori o strpljivosti i poniznosti, Franjo ih povezuje sa srd\u017ebom ili pometnjom. Strpljivost je doista lijek za nered, kaos i bijes jer kroti na\u0161u narav. Poniznost je stavljena uz strpljivost jer se \u010desto moramo osjetiti jadni i poni\u017eeni dok strpljivo \u010dekamo da drugi prepoznaju na\u0161e dostojanstvo (ili \u010dak mi sami). Mo\u017eemo ovdje uzeti sliku stabla koje strpljivo podnosi orkanski vjetar dok ga on bjesomu\u010dno trga, baca, ru\u0161i na zemlju. Vjetar je slika nemira i bijesa u \u010dovjeku koji se ne mo\u017ee zaustaviti ni\u010dim, ali ga se mo\u017ee pustiti da se ispu\u0161e dok se ne umori i zaustavi. Naravno, prije nego \u0161to posustane bijes mnogo toga o\u0161teti, osobito me\u0111uljudske odnose. Ali uzvratiti na bijes je kao suprotstaviti orkanskom vjetru jo\u0161 jedan takav \u2013 u tom sukobu \u010desto stradavaju nevini. U\u010ditelj i roditelj, ako \u017eele stvoriti zrelu odraslu osobu, trebaju strpljivo \u010dekati dijete i ponizno trpjeti njegove uvrede i neposluhe da ga ne povrijede vlastitom srd\u017ebom ili nekom drugom neobuzdanom odgojnom metodom ro\u0111enom u ljutnji.<\/span><\/p>\n Gdje je siroma\u0161tvo u veselju, ondje nema ni pohlepe ni lakomosti.<\/em><\/span><\/p>\n Kada smo sretni zbog onoga \u0161to jesmo, svjesni da smo ve\u0107 obdareni mnogim talentima, nema straha od pohlepe i lakomosti. Kad nismo zadovoljni s onim \u0161to nam je trenutno dano, tada osje\u0107amo potrebu da popunimo svoju prazninu ne\u010dim drugim \u0161to nas \u010dini gramzivim, bilo za materijalnim, bilo za duhovnim dostignu\u0107ima. \u017divot, prostor, vrijeme, zrak, sunce, hrana, osobe koje smo upoznali i od kojih smo u\u010dili; sve su to darovi koje smo primili bez zasluga. Dodamo li da nam se sam Bog nudi da ga primamo svakoga dana kako bi u\u0161li u njegov bo\u017eanski \u017eivot po zajednici i po sakramentima, postavlja se pitanje: \u0160to nam jo\u0161 treba? Kada smo zahvalni za to i zadovoljni time, to je pravo siroma\u0161tvo \u2013 priznati da nemamo ni\u0161ta i da smo sve, ali doslovno sve, primili. Tada se ne mu\u010dimo s onim \u0161to nemamo, nego smo radosni zbog onoga \u0161to jednostavno \u2013 jesmo.<\/span><\/p>\n Gdje je spokoj i razmatranje, ondje nema ni tjeskobe ni rastresenosti.<\/em><\/span><\/p>\n Spokoj o kojemu Franjo govori mo\u017ee biti pomirenost s Bogom i \u017eivotom ili samo ispunjenost mirom. Takvo stanje je samo po sebi suprotno bilo kakvoj vrsti tjeskobe. Tjeskoba je pritisnutost \u017eivotnim neda\u0107ama, raznim problemima koji nas umaraju, osje\u0107aj nespokojstva. Ona otkriva na\u0161u nevjeru, manjak pouzdanja u Boga. Nemojte dakle zabrinuto govoriti: \u2018\u0160to \u0107emo jesti?\u2019 ili: \u2018\u0160to \u0107emo piti?\u2019 ili: \u2018U \u0161to \u0107emo se obu\u0107i?\u2019 Ta sve to pogani i\u0161tu. Zna Otac va\u0161 nebeski da vam je sve to potrebno. Tra\u017eite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve \u0107e vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra \u0107e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova<\/em>, (Mt 6,31-34) govori nam Gospodin. Rastresenost, s druge strane, govori o stanju u \u010dovjeku kada ne mo\u017ee \u010diniti jednu stvar jer ga uvijek mu\u010de razne brige, misli i sumnje koje ga trgaju iznutra na sve strane sprje\u010davaju\u0107i ga da se usredoto\u010di samo na jedno. Umjesto da je sabran, osje\u0107a se raspr\u0161eno poput pijeska na vjetru, ne mo\u017ee pohvatati svoje misli i osje\u0107aje. Franjin odgovor je razmatranje o Bogu, ali i o njegovoj rije\u010di, o \u017eivotu, o odnosima prema ljudima, o poslu. To je put u spokoj i rat protiv tjeskobe i rastresenosti.<\/span><\/p>\n Gdje strah Gospodnji da \u010duva svoj stan (usp. Lk 11, 21) ondje neprijatelj ne mo\u017ee na\u0107i gdje da u\u0111e.<\/em><\/span><\/p>\n Sljede\u0107a izreka govori nam o \u010duvaru na\u0161e du\u0161e \u2013 strahu Gospodnjemu. Svjesni da smo pred Gospodinom i da ono \u0161to \u010dinimo ima utjecaja na nas same i na ljude oko nas, \u017eelja da ih po\u0161tujemo poti\u010de nas da ve\u0107 u mislima \u010duvamo tu\u0111e dostojanstvo. Sve ono \u0161to nam se \u010dini da se ne bi svidjelo Gospodinu, dok oslu\u0161kujemo vlastitu savjest, treba odstraniti iz misli. Dakako, ne nasilno ve\u0107 u iskrenom razgovoru s na\u0161im Spasiteljem i Stvoriteljem. Pred Gospodinom uvijek mo\u017eemo priznati da na\u0161e misli sada nisu ispravne i zamoliti ga da ih mijenja. Tu ne treba komplicirati, nego razgovarati s njime kao \u0161to to dijete \u010dini s ocem ili s majkom. Jednostavno priznati da znamo kako nam misli nisu najbolje i da nam treba pomo\u0107. Gospodin je strpljiv. A neprijateljske misli, zle namjere \u2013 ta izvori\u0161ta grijeha koji nas trgaju i zatvaraju od bli\u017enjih i Boga \u2013 tada \u0107e biti pora\u017eene jer ih sam Bog razara i tako \u010disti na\u0161e srce.<\/span><\/p>\n Gdje je milosr\u0111e i razbor, ondje nema ni suvi\u0161ka ni krutosti.<\/em><\/span><\/p>\n Posljednja izreka upu\u0107uje nas na djelovanje, \u017eeli da se pokrenemo. Djelo na koje smo pozvani jest milosr\u0111e. Na\u010din na koji bismo trebali izvr\u0161iti milosr\u0111e je razborito. Biti milosrdni, to je Isusov poziv na djelatnu ljubav jer: Zaista, ka\u017eem vam, \u0161to god u\u010diniste jednomu od ove moje najmanje bra\u0107e, meni u\u010diniste!<\/em> (Mt 25,40). Da bismo znali ispravno pomagati, potrebna nam je razboritost jer ne mo\u017eemo ljudima uvijek davati ono \u0161to oni \u017eele. Takvo postupanje moglo bi, naime, \u010desto i na\u0161koditi onome kome \u017eelimo pomo\u0107i. Razbor nas upu\u0107uje da uvijek trebamo razmotriti situaciju prije nego iska\u017eemo milosr\u0111e kako nikome ne bismo u\u010dinili medvje\u0111u uslugu. To posti\u017eemo da bi svatko dobio \u0161to mu pripada, po principu pravednosti. Suvi\u0161ak kod jednih, koji stvara razdor, znak je da smo mo\u017eda nekome ne\u0161to uskratili. Milosr\u0111e nas pak osloba\u0111a od krutosti i zatvorenosti prema Bogu i \u010dovjeku koje je stvorio grijeh. Omogu\u0107uje nam da u\u0111emo u me\u0111usobne odnose i da ih razvijamo. To je put u bolju civilizaciju, u civilizaciju po mjeri Isusa Krista. I sjetimo se samo kako je Franjo razmi\u0161ljao. Ako je imao suvi\u0161ak, to zna\u010di da kradem od onih koji nemaju i trebam podijeliti da obojica imamo. Razbor nas u\u010di da je to pravedno, ali i prilika da drugome iska\u017eemo milosr\u0111e. I sigurno je, vi\u0161e \u0107emo se mi okoristiti u tome jer znamo da nas ljubav iskazana drugome otvara \u010dovjeku i uvodi u samu dinamiku Bo\u017ejega \u017eivota \u2013 koji je Trojstvo, stoga sam u sebi savr\u0161en odnos kojemu kao ljudi i Isusovi u\u010denici te\u017eimo i u koji se \u017eelimo uklju\u010diti.<\/span><\/p>\n Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srd\u017ebe ni pometnje. Gdje je siroma\u0161tvo u veselju, ondje nema ni pohlepe ni lakomosti. Gdje je spokoj i razmatranje, ondje nema ni tjeskobe ni rastresenosti. Gdje strah Gospodnji da \u010duva svoj stan (usp. Lk 11, … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1996,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1995","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-franjevastvo"],"views":7761,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1995","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1995"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1995\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1996"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1995"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1995"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1995"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/wp-content\/uploads\/2016\/11\/IvanV.png\")
<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"