{"id":2139,"date":"2017-01-19T14:48:48","date_gmt":"2017-01-19T14:48:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=2139"},"modified":"2017-03-25T09:10:33","modified_gmt":"2017-03-25T09:10:33","slug":"deset-zamki-duhovnog-zivota-2-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/deset-zamki-duhovnog-zivota-2-dio\/","title":{"rendered":"Deset zamki duhovnog \u017eivota, 2. dio"},"content":{"rendered":"

Ispunjenje one najdublje \u010de\u017enje koju svaki \u010dovjek nosi u sebi mo\u017ee dati jedino Bog. Padom prvih ljudi u grijeh u svijet je u\u0161lo zlo, patnja, trpljenje, smrt. Da bi se \u010dovjek uspeo natrag do Boga svakako da mu je potrebna Bo\u017eja milost i milosr\u0111e od \u010dega sve kre\u0107e, ali i vlastiti napor. Na tom usponu ka Bogu, ka Isusu Kristu, ka onomu koji nas jedini mo\u017ee spasiti i podariti nam istinski mir vreba neprijatelj \u2013 \u0111avao \u2013 trude\u0107i se da nam du\u0161u odvu\u010de u pakao dok jo\u0161 ima vremena. Stoga nastavljamo gdje smo zadnji put\u00a0stali da bolje uo\u010dimo \u0161to nas sputava na putu prema Isusu te se odreknemo svega \u0161to nam prije\u010di da ga\u00a0savr\u0161enije ljubimo.<\/span><\/p>\n

6. Duhovna oholost<\/strong><\/span><\/p>\n

\u201cAko netko mo\u017ee ostati u \u010disto\u0107i na slavu Gospodnjega tijela, neka ponizno ostane. Bude li se time hvastao, propao je i ako se smatra ve\u0107im od biskupa, izgubljen je\u201d (iz pisma svetog Ignacija Antiohijskog svetom Polikarpu).<\/em> Za one koji su se izbavili Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u iz ropstva grijeha te zapo\u010deli \u017eivjeti po Bo\u017ejoj volji velika zamka je osu\u0111ivanje. Obi\u010dno, neko vrijeme nakon obra\u0107enja, kada \u017ear malo splasne, \u010dovjek misli da je bolji od svih onih koji i dalje \u017eive u vrtlogu grijeha. Ispo\u010detka jo\u0161 moli za njih, a s vremenom po\u010dne smatrati kako za njih mo\u017eda i nema nade, \u0161to je, dakako, krivo jer dok srce kuca i \u010dovjek di\u0161e mo\u017ee se dogoditi obrat. Tek je smrt ona nakon koje nema povratka. Lako zaboravimo da jednako tako kao \u0161to je Gospodin nama dao milosti da se k Njemu vratimo, isto mo\u017ee dati i drugima oko nas, prije ili kasnije.<\/span><\/p>\n

Duhovna oholost se svakako ti\u010de ponajprije duhovnih stvari, a to je: kada ste pametniji i znate vi\u0161e i od pape po pitanju vjere, morala i crkvenog nauka; kada je duhovno \u0161tivo koje vi \u010ditate jedino izvrsno, vrijedno pa\u017enje i \u010ditanja te najbolje na \u201ctr\u017ei\u0161tu\u201d. Oholost, ve\u0107 predvidivo kao i uvijek, stavlja naglasak na \u201cja\u201d, na \u201cmoje\u201d pri tome zasljepljuju\u0107i osobu da misli da je sve ono \u0161to \u201cja radim\u201d i sve \u0161to \u201cja prolazim\u201d najispravniji i jedini put. Ostajanje u ovoj \u201czamki\u201d vodi do otvrdnu\u0107a srca.<\/span><\/p>\n

7. Svjetovnost<\/strong><\/span><\/p>\n

Duh svijeta (svjetovnost) veliki je neprijatelj duhovnog \u017eivota. Ovoga nitko nije po\u0161te\u0111en, a u ovim vremenima najvi\u0161e udara na mlade koji mu se tako slabo opiru. Ne mo\u017eemo slu\u017eiti dvojici gospodara \u2013 Isus nam je to jasno rekao u evan\u0111elju. Duh Sveti i duh svijeta me\u0111usobno su opre\u010dni. Moramo se isprazniti od jednoga kako bi se napunili drugoga. Svjetovnost \u0107e uvijek gu\u0161iti i onesposobljavati duhovnost, stoga je opasnija nego \u0161to nam se \u010dini. Dakako da odmah nakon obra\u0107enja ne\u0107e biti mogu\u0107 potpuni rez (ipak, pojedine stvari treba odmah srezati bez razmi\u0161ljanja), nego \u0107e to i\u0107i postepeno, no naj\u010de\u0161\u0107e se zaustavimo negdje na tom postepenom putu i svjetovnost kroz malu rupu ulazi u na\u0161a srca i zaga\u0111uje duhovnost. A mala rupa \u0107e potopiti svaki brod, koliko god velik bio.<\/span><\/p>\n

Sveti Ivan apostol, nadahnut Duhom Svetim, upozorava: \u201cNe ljubite svijeta ni \u0161to je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi O\u010deve. Jer \u0161to je god svjetovno \u2013 po\u017euda tijela, i po\u017euda o\u010diju, i oholost \u017eivota \u2013 nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i po\u017euda njegova, a tko \u010dini volju Bo\u017eju, ostaje dovijeka\u201d<\/em> (1Iv 2,15-17).<\/span><\/p>\n

U jednom\u00a0intervjuu, don Gabriel Amorth, jedan od najpoznatijih egzorcista koji je nedavno napustio ovaj svijet, svjedo\u010di: \u201cBio sam s Padre Pijom 26 godina i sje\u0107am se kako je bio ljut zbog izuma televizije: \u201cVidjet \u0107ete \u0161to \u0107e se dogoditi\u201d govorio je. Ona tako\u0111er \u010dini dobre stvari. Ali dosta sam s ljudima i vidim koliko je ljudi uni\u0161teno zbog televizije i interneta.\u201d<\/em><\/span><\/p>\n

Na blagdan svetoga Franje Asi\u0161kog 2013. u Asizu papa Franjo je odr\u017eao homiliju na tu temu: \u201cPoneko pita: \u010dega se mora Crkva svu\u0107i, osloboditi? Mora se osloboditi najve\u0107e opasnosti koja prijeti svakoj osobi u Crkvi, svima \u2013 opasnosti svjetovnosti. Kr\u0161\u0107anin ne mo\u017ee \u017eivjeti prema duhu svijeta. Svjetovnost nas vodi prema ispraznosti, umi\u0161ljenosti, oholosti, dovodi nas do la\u017enih idola, do idolatrije koja je najve\u0107i grijeh, zar ne? \/\u2026\/ Svjetovnost nam \u010dini zlo i toliko je \u017ealosno susresti jednoga svjetovnog kr\u0161\u0107anina, koji svoju sigurnost ne temelji na vjeri, nego na uljuljkanosti u prividnu sigurnost koju mu daje svijet. \/\u2026\/ Svjetovnost usmr\u0107uje duhovnost! Usmr\u0107uje du\u0161u, ubija osobe! Ubija Crkvu! \/\u2026\/ Danas ovdje molimo milost za sve kr\u0161\u0107ane da Gospodin svima nama dade hrabrost odricanja, ali ne 20 lira, nego da se oslobodimo duha svijeta, koji je kuga, rak dana\u0161njeg dru\u0161tva i rak Bo\u017eje objave. Duh svijeta je Isusov neprijatelj!\u201d<\/em><\/span><\/p>\n

8. Prevarljivost osje\u0107aja<\/strong><\/span><\/p>\n

Ako su osje\u0107aji temelj na kojima gradimo vjeru i duhovnost, dakle, ako o mojim osje\u0107ajima i raspolo\u017eenju ovisi kada \u0107u moliti, kada ne; kada \u0107u \u010diniti dobro, a kada ne; kada \u0107u ljubiti, a kada ne tada ni\u0161ta niti od moje vjere niti od duhovnosti. Bija\u0161e to ru\u0161evina velika (usp. Mt 7,27). Osje\u0107aji su prevarljivi i promjenjivi, samim time nikako \u010dvrst oslonac. Istina, ne treba ih u potpunosti zanemariti i oni su nam od Gospodina dani, no ne smiju vladati nama. Mora se znati tko je gazda u dvori\u0161tu. Volja je bitnija od osje\u0107aja. Molitva svaki dan \u2013 ustrajna \u2013 bez obzira kako se osje\u0107ao; ljubav prema svima, pa i onima prema kojima osje\u0107am antipatiju i odbojnost (prema takvima pogotovo); raspolo\u017eenje i otvorenost za dobro, za ljubav, bez obzira ustao se na desnu ili lijevu nogu. Pa i ne ustao se. U krevetu se mo\u017ee izmoliti zlatna krunica. I to je dobro. Vrhunski, zapravo.<\/span><\/p>\n

I ono \u0161to je ovdje najbitnije, gdje mnogi padaju: voljeti i ljubiti Gospodina i kada on ukloni sve slatko\u0107e i ugodnosti. Uzdati se jednako u Njega i kad mi makne osje\u0107aj da je uz mene. Ubrzo nakon obra\u0107enja, kada du\u0161a krene ozbiljnije bli\u017ee prema Gospodinu, kada vjera sazrijeva, On uklanjati slasti i ugodnosti da vidi ho\u0107emo li ga ljubiti i kad nemamo koristi i kad se ne osje\u0107amo dobro \u2013 jer tada se vidi da li ga ljubimo radi sebe jer je nama dobro (sebeljublje) ili ga uistinu volimo radi Njega samoga. Takvi su trenuci uistinu te\u0161ki, ali pro\u010di\u0161\u0107uju\u0107i.<\/span><\/p>\n

9. Mlakost<\/strong><\/span><\/p>\n

Do mlakosti se naj\u010de\u0161\u0107e dolazi tako \u0161to se najprije shvati da u mnogim stvarima postoje krajnosti koje nisu dobre, stoga \u2013 mnogi \u0107e re\u0107i \u2013 \u010duvaj se svih krajnosti i tako onda \u010dovjek, a da ni ne bude svjestan toga, malo po malo, \u010duvaju\u0107i se ove krajnosti, \u010duvaju\u0107i se one, vi\u0161e misli kako da se \u010duva krajnosti nego kako da ljubi i tako zapadne u osrednjost iliti mlakost koje je jedno od najgorih stanja u koje \u010dovjek mo\u017ee zapasti. To je gore, svakako, od onoga koji sveto \u017eivi jer je taj na uskom putu prema Gospodinu, ali gore i od okorjelog gre\u0161nika jer njemu neka se dogodi jedan mali klik i on je sutra obra\u0107en \u010dovjek, a ja\u00a0u svojoj mlakosti ne dopu\u0161taju\u0107i da iska\u010dem iz okvira, da me Gospodin iznenadi, obaspe milostima, obistinjujem ono napisano u knjizi Otkrivenja: \u201cZnam tvoja djela: nisi ni studen ni vru\u0107. O da si studen ili vru\u0107! Ali jer si mlak, ni vru\u0107 ni studen, povratit \u0107u te iz usta\u201d<\/em>(Otk 3,15-16). Ima jedna \u201cstvar\u201d koja ne poznaje krajnost: ljubav.<\/span><\/p>\n

Mlakost je jedna od najve\u0107ih zamki duhovnog \u017eivota. Dozvoljavamo si razne ugodnosti opravdavaju\u0107i se \u201ctakva su vremena\u201d kao da zaboravljamo da su i danas prisutna dva duha kao i oduvijek, jedan koji nas \u017eeli odvesti ka punini, ka ispunjenju svih na\u0161ih \u010de\u017enji te drugi koji nas \u017eeli odvesti u propast za vijeke vjekova. Najve\u0107a kobnost mlakosti je \u0161to si \u010desto ne\u0107emo dati re\u0107i da smo mlaki misle\u0107i da smo revni kr\u0161\u0107ani koji pr\u0161te od herojskih kreposti spremni odmah pod ma\u010d prisloniti vrat za Krista. A kad ISIL pokuca na vrata \u2013 \u201cnema nikoga kod ku\u0107e\u201d.<\/span><\/p>\n

10. Napast umire tri dana nakon tebe<\/strong><\/span><\/p>\n

Ovu istinu kao da mnogi zaborave s godinama. Tu\u017eno je vidjeti kr\u0161\u0107anina kako govori: \u201cja sam zadovoljan koliko sam napredovao u vjeri, sad \u0107u si dati odu\u0161ka\u201d. Kada kr\u0161\u0107anin u jednom trenutku svoga \u017eivota ka\u017ee da je dovoljno napredovao i da ne mora dalje upada u omiljenu sotonsku zamku jer neprijatelj zna ono \u0161to je jo\u0161 sveta Katarina Sijenska govorila \u2013 u duhovnom \u017eivotu nema stagnacije, ako se ne raste, pada se. U trenutku kada \u010dovjek ka\u017ee dosta, kada \u0107e malo \u201codmoriti\u201d od rasta u duhovnosti, kada smatra da je dosegao neke vrhunce, kada smatra da stagnira, tada zapravo kre\u0107e strmoglavi pad.<\/span><\/p>\n

Napasti i ku\u0161nje ne\u0107e nikada nestati dok smo \u017eivi. Uvijek \u0107e ih biti, dapa\u010de, posebice i na \u010dasu smrti, stoga, odmora nema, odmarat \u0107emo se u nebu cijelu vje\u010dnost kad tamo stignemo (tko tamo stigne). Dok si \u017eiv Bog ne\u0161to ovdje od tebe tra\u017ei \u2013 ljubiti prije svega. A nema situacije u \u017eivotu za koju bismo mogli re\u0107i \u201ce sada ne trebam ljubiti\u201d, ne postoji takvo \u0161to. Svaki dan s Gospodinom aktivno raditi oko svoga spasenja, a samim time radimo i oko spasenja drugih.Gorivo koje nas pogoni jest ljubav, najprije prema Bogu, a ako je ta prema Bogu iskrena bit \u0107e i ona prema onima oko nas. Ljubimo dok ima vremena, molimo se da ne upadnemo u zamke neprijateljeve, a ako upadnemo da nas Gospodin izbavi te postignemo svrhu svoje vjere \u2013 spasenje du\u0161e, sjedinjenje s Kristom, da uzljubimo Ljubav koja nije ljubljena do kraja. \u201cAko nam je Bog, koji nam ni\u0161ta ne duguje, spreman dati ni\u0161ta manje nego samoga sebe, zar \u0107emo mu uzvratiti djeli\u0107em sebe?\u201d<\/em><\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ispunjenje one najdublje \u010de\u017enje koju svaki \u010dovjek nosi u sebi mo\u017ee dati jedino Bog. Padom prvih ljudi u grijeh u svijet je u\u0161lo zlo, patnja, trpljenje, smrt. Da bi se \u010dovjek uspeo natrag do Boga svakako da mu je potrebna Bo\u017eja milost i milosr\u0111e od \u010dega sve kre\u0107e, ali i vlastiti napor. Na tom usponu … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2220,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-2139","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost"],"views":8325,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2139","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2139"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2139\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2220"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2139"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2139"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2139"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}