{"id":2310,"date":"2017-02-22T08:53:20","date_gmt":"2017-02-22T08:53:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=2310"},"modified":"2017-03-14T16:26:49","modified_gmt":"2017-03-14T16:26:49","slug":"kristov-namjesnik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/kristov-namjesnik\/","title":{"rendered":"Kristov namjesnik"},"content":{"rendered":"

Danas Crkva slavi blagdan Katedre sv. Petra, gledaju\u0107i u njoj znak jedinstva Crkve koja je nazidana na apostolu Petru, a temelj te \u010dinjenice je Evan\u0111elje sv. Mateja (Mt 16, 15-19). Sam blagdan slavi se u Rimu od 4.st., a oltar Katedre (sjedi\u0161te) sv. Petra nalazi se u Bazilici sv. Petra kao vrhunsko umjetni\u010dko djelo slavnog Berninija, zvan i Berninijeva Slava (Gloria) i simbolizira nastavak linije apostolskog naslje\u0111a od svetog Petra do dana\u0161njeg pape, a tu su se izlagale i slike novoprogla\u0161enih svetaca.\u00a0<\/span><\/p>\n

Koje je zna\u010denje jedinstva koje obilje\u017eava ovaj blagdan? Crkva jasno iskazuje da ” “Jedina Kristova Crkva (…) jest ona koju je na\u0161 Spasitelj poslije svoga uskrsnu\u0107a predao Petru da je pase te njemu i drugim Apostolima povjerio da je \u0161ire i njome upravljaju (…). Ta Crkva, ustanovljena i ure\u0111ena na ovom svijetu kao dru\u0161tvo, opstoji (subsistitin<\/em>) u Katoli\u010dkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik Petrov i s njime sjedinjeni biskupi”:\u00a0Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora razla\u017ee: “Samo se po katoli\u010dkoj Kristovoj Crkvi, koja je sveop\u0107e sredstvo spasenja, mo\u017ee dosti\u0107i sva punina sredstava spasenja. Vjerujemo da je samo apostolskom Zboru na \u010delu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, kojemu valja da se potpuno pritjelove svi koji na neki na\u010din ve\u0107 pripadaju Bo\u017ejem narodu”[1]<\/a>.<\/span><\/p>\n

Vidimo i u ovom, mo\u017eemo re\u0107i pravnom izri\u010daju, da Crkva na II. Vatikanskom saboru jasno i izri\u010dito nastavlja svoje poslanje, neodvojivo ga ve\u017eu\u0107i uz prvenstvo Petrova nasljednika, Kristova namjesnika. Za\u0161to je tome tako? Isus Krist je za upravljanje Bo\u017ejim narodom i za njegovo umna\u017eanje u Crkvi ustanovio razli\u010dite slu\u017ebe. On, koji je vje\u010dni Pastir, sagradio je svetu Crkvu poslav\u0161i apostole kao \u0161to je i sam bio poslan od Oca (usp. Iv 20, 21). Tako\u0111er je htio da nasljednici apostola, biskupi, budu pastiri u toj Crkvi do kraja vjekova, a kako bi ta zajednica biskupa bila jedna i nerazdijeljena, postavio im je na \u010delo sv. Petra, te tako u njemu trajno i vidljivo uspostavio temelj jedinstva vjere i zajedni\u0161tva. [2]<\/a><\/span><\/p>\n

Prvenstvo Petrovog nasljednika, Kristovog namjesnika osobito nam je potrebno kako bismo ostali sa\u010duvani u ispravnoj vjeri i u me\u0111usobnom zajedni\u0161tvu. To prvenstvo je dar Bo\u017eji, a ne nametnuta mjera za dr\u017eanje u podlo\u017enosti i poni\u017eavanju. Vjerniku se mogu oko ove stvarnosti pojaviti neka pitanja: Za\u0161to bismo prihva\u0107ali primat Kristovog namjesnika na zemlji? Je li to stvar dogovora odre\u0111enih ljudi u odre\u0111enom vremenu donesenog radi prakti\u010dnih razloga? Obvezuje li nas danas taj primat? Mo\u017ee li nas u njegovu opravdanost uvjeriti utemeljenost u Novom zavjetu, priznavanje tog primata od prvih vremena Crkve, njegova razumska utemeljenost budu\u0107i da smo kao Crkva i Misti\u010dno Tijelo Kristovo, ali i ure\u0111eno dru\u0161tvo, kojem je potrebna struktura?<\/span><\/p>\n

Odgovor je u VJERI. Primat pape nad cijelom Crkvom stvar je vjere, a ne jednostavnog ili dogovorenog na\u010dina upravljanja Crkvom. Papinstvo nije predsjedanje uredom ili trgova\u010dkim dru\u0161tvom, ne mo\u017ee biti svedeno na “primat u \u010dasti” (teorija prema kojoj bi papa bio samo prvi me\u0111u jednakima, a to se ne bi odnosilo na njegov autoritet), a ne smije ga se shva\u0107ati ni kao monarhiju politi\u010dke vrste. Prvotna kr\u0161\u0107anska zajednica prihvatila je \u010dinjenicu da je Krist izabrao Petra kao prvoga me\u0111u apostolima i da mu je povjerio posebnu zada\u0107u u Crkvi. A s vremenom je shva\u0107ala da to slu\u017eenje jedinstvu, povjereno Petru, pripada vje\u010dnom ustrojstvu Kristove Crkve, te da \u0107e prije\u0107i u nasljedstvo biskupu Rima, grada u kojemu je sv. Petar podnio mu\u010deni\u0161tvo. Papa je, kao i svaki drugi vjernik, podlo\u017ean rije\u010di Bo\u017ejoj i katoli\u010dkoj vjeri, a njegove odluke ne donose se prema njegovoj vlastitoj \u017eelji ve\u0107 su glas volje Gospodina koji je govorio preko Svetog pisma i kojega tuma\u010di crkvena Predaja. [3]<\/a><\/span><\/p>\n

Papinstvo je kamen smutnje na koji se mnogi ve\u0107 stolje\u0107ima spoti\u010du, pa i u na\u0161e vrijeme. Koliki su otpali od vjere ne \u017eele\u0107i se podlo\u017eiti papinom autoritetu. Svjedo\u010dimo brojnim nerazumijevanjima i napadima na Petra na\u0161ih dana, papu Franju. O\u010dekuje se da papa, kome je Krist povjerio upravljanje Crkvom, postupa po nekim ljudskim \u017eeljama i planovima. Osu\u0111uje se papu Franju i dovodi ga se u najgore kontekste, pozivaju\u0107i \u010dak i na neposlu\u0161nost. Uzrok tome je, usu\u0111ujem se re\u0107i, nedostatak vjere. Vjere da je Krist glava Crkve i da svaka vlast u Crkvi od njega potje\u010de, a da je slu\u017eba njegova namjesnika, pape, stvar Kristova izabranja, a ne spleta okolnosti ili ljudskog dogovora.<\/span><\/p>\n

Takvi napadi znak su na\u0161e gre\u0161ne naravi. No, pozvani smo druga\u010dije promatrati svijet oko nas, na\u0161e bli\u017enje i Crkvu. U tome su nam najbolji primjer sveci. Njihova nepokolebljiva i bezuvjetna vjernost Crkvi, a osobito rimskom biskupu trajno su nadahnu\u0107e za sve nas. Najbli\u017ei nam je mo\u017eda primjer bla\u017eenog Alojzija Stepinca, iz \u010dijeg djelovanja izdvajam dva primjera koji oslikavaju ovu vjernost i pokazuju da je prema mogu\u0107im slu\u010dajevima ugro\u017eavanja jedinstva Crkve odvajanjem od pape reagirao na vrlo o\u0161tar na\u010din:<\/span><\/p>\n

a) Na Petrovo 1942.g., u vrijeme Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, bl.Stepinac odlu\u010dno staje u obranu[4]<\/sup><\/a> papinog autoriteta i ustaje protiv glasina da bi on (papa) bio protivan Hrvatskom Narodu, protestiraju\u0107i tako protiv vladine zabrane da se objelodanjuju govori pape u tisku:<\/span><\/p>\n

“Ako je dakle papinstvo, kao \u0161to jest, Bo\u017eja, a ne ljudska institucija, zar nije najve\u0107i luda onaj koji bi tu od Krista postavljenu pe\u0107inu udarao glavom u nadi, da \u0107e sru\u0161iti pe\u0107inu? A ipak se sli\u010dni poku\u0161aji opet i opet obnavljaju u povijesti \u010dovje\u010danstva, pa i u na\u0161e vrijeme.(…) Jedno od najve\u0107ih zala na\u0161ega vremena je polovi\u010dnost u pitanjima na\u0161ega vjerovanja. Ne pravimo nikakve iluzije ni u ovome pitanju, u pitanju po\u0161tivanja auktoriteta sv. Petra i njegovih nasljednika. Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda valja da se to odrazuje na \u010ditavoj liniji na\u0161ega \u017eivota. Ne mo\u017eemo biti u crkvi katolici, a na ulici napadati kao pogani odredbe namjesnika Kristova izdane za op\u0107e dobro, a koje mo\u017eda ne konveniraju na\u0161em li\u010dnom raspolo\u017eenju.”<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n

b) Kako se u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji pripremalo odvajanje Katoli\u010dke Crkve u Hrvatskoj od Rima, za \u0161to se poku\u0161alo pridobiti i samog bl.Stepinca, a \u0161to je on izri\u010dito odbio, nadbiskup Stepinac \u0161alje 23. kolovoza 1954. pismo[5]<\/a> Josipu Pavli\u0161i\u0107u, biskupu Rije\u010dko-senjske biskupije, u kojem navodi sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

“Molim Vas, a upozorite na to i va\u0161e susjede, da se ve\u0107 dulje \u0161u\u0161ka o tobo\u017enjoj nacionalnoj Crkvi. Toga se ne treba ni najmanje pla\u0161iti, nego istupiti svom energijom. Zato Vam stavljam na srce, da ve\u0107 sada (ako bi do toga do\u0161lo, \u0161to mi se za sada \u010dini nevjerojatno)\u00a0sve pripremite za ekskomunikaciju doti\u010dnih sve\u0107enika, da ih zahvati kao munja za njihovo besramno djelo izdajstva Crkve.”<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n

Tako je vidljiva vjernost Crkvi i Kristovom namjesniku, budu\u0107i da bl. Stepinac tra\u017ei najstro\u017ee predvi\u0111ene kazne izop\u0107enja (ekskomunikacije) koje se u Crkvi primjenjuju u iznimnim slu\u010dajevima.<\/span><\/p>\n

Iz ovoga kratkog prikaza slu\u017ebe Kristovog namjesnika mo\u017ee se vidjeti da je ona zapravo Bo\u017eji dar nama da ostanemo sa\u010duvani u istini i u me\u0111usobnom zajedni\u0161tvu. Ne bi bilo dobro kada bismo drugima, koji u to ne vjeruju, silom nametali ovu istinu, jer to nije Kristov na\u010din postupanja. S druge strane, od prvenstva Kristovog namjesnika na zemlji ne mo\u017eemo odstupiti, budu\u0107i da je to Bo\u017eja ustanova i Njegov dar nama; svako zadiranje u Bo\u017eja prava i odbijanje njegova dara, pa tako i dara papinstva, iz bilo kojeg, ma kako naizgled i plemenitog razloga, ne mo\u017ee biti ispravno i ne \u0107e biti popra\u0107eno Bo\u017ejim blagoslovom. Mole\u0107i tako za jedinstvo razdijeljenih kr\u0161\u0107ana, molimo da ono bude potpuno, uklju\u010duju\u0107i i “zajedni\u010dko priznanje univerzalnosti crkvenog slu\u017eenja[6]<\/a>“, odnosno “da se tom Zboru, na \u010delu s Petrom, kojemu je Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, potpuno pritjelove svi koji na neki na\u010din ve\u0107 pripadaju Bo\u017ejem narodu[7]<\/a>“.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> Katekizam Katoli\u010dke Crkve(KKC), Hrvatsko izdanje: Hrvatska Biskupska Konferencija, 1994, br. 816.; usp. II. Vatikanski sabor, Lumen gentium(LG), 8; II. Vatikanski sabor, Unitatis redintegratio, 3<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> Usp. LG, 18<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> Usp. Congregation for the Doctrine of the Faith,<\/strong> Considerations on The Primacy of the Successor of Peter in the mystery of the Church, October 31, 1998, dostupno na: http:\/\/www.vatican.va\/roman_curia\/congregations\/cfaith\/documents\/rc_con_cfaith_doc_19981031_primato-successore-pietro_en.html<\/a>; sli\u010dno: http:\/\/www.ika.hr\/index.php?prikaz=vijest&ID=5240<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Benigar A., Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, II izdanje, Zagreb 1993, str. 439 (propovijed na blagdan sv. Petra i Pavla u katedrali 1942.g.)<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Stepinac Alojzije, Pisma iz su\u017eanjstva(1951.-1960.), priredio Juraj Batelja, Postulatura Sluge\u00a0 Bo\u017ejeg Alojzija Stepinca, 1998., str. 87.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> Usp. Congregation for the Doctrine of the Faith,<\/strong> Considerations on The Primacy of the Successor of Peter in the mystery of the Church, October 31, 1998, dostupno na: http:\/\/www.vatican.va\/roman_curia\/congregations\/cfaith\/documents\/rc_con_cfaith_doc_19981031_primato-successore-pietro_en.html<\/a><\/span><\/p>\n

[7]<\/a> II. Vatikanski sabor, Unitatis redintegratio, 3, prene\u0161eno iu KKC, br.816.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas Crkva slavi blagdan Katedre sv. Petra, gledaju\u0107i u njoj znak jedinstva Crkve koja je nazidana na apostolu Petru, a temelj te \u010dinjenice je Evan\u0111elje sv. Mateja (Mt 16, 15-19). Sam blagdan slavi se u Rimu od 4.st., a oltar Katedre (sjedi\u0161te) sv. Petra nalazi se u Bazilici sv. Petra kao vrhunsko umjetni\u010dko djelo slavnog … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2311,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-2310","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogadanja"],"views":6057,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2310","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2310"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2310\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2311"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2310"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2310"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2310"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}