{"id":2710,"date":"2017-04-01T08:35:22","date_gmt":"2017-04-01T08:35:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=2710"},"modified":"2017-04-01T08:41:37","modified_gmt":"2017-04-01T08:41:37","slug":"zasto-je-jedna-muskarcina-pustila-suzu-u-vukovaru-ii-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/zasto-je-jedna-muskarcina-pustila-suzu-u-vukovaru-ii-dio\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je jedna mu\u0161kar\u010dina pustila suzu u Vukovaru? II. dio"},"content":{"rendered":"

Ovo nije politi\u010dka kampanja!<\/span><\/p>\n

Pjeva jedna lijepa pjesma: “Sin sam zlatnih \u017eitnih polja, plodnih njiva, \u0161uma hrasta!” Dolazim iz Slavonije, iz Vinkovaca. Tamo sam proveo djetinjstvo i na svoj kraj me ve\u017eu jako lijepe uspomene. Volim tu ravnicu koju vidim kada idem vlakom iz Zagreba, volim onu \u0161iroku cestu i to \u0161to moram jednom samo skrenuti kada idem na hodo\u010da\u0161\u0107e u Ila\u010du, volim i sjesti kraj Bosuta i samo gledati kako stoji, ili te\u010de, to ne zna ni on \u0161to radi.<\/span><\/p>\n

Pjeva onaj jedan pjeva\u010d, \u010diji nisam neki ljubitelj, ali ima lijepih stihova: “Ej da mo\u017ee moja pjesma popraviti svijet!” To bih i ja htio – da mo\u017ee ovaj moj tekst popraviti svijet. Mo\u017eda \u0107e sada Vukovarci i Slavonci re\u0107i – Evo jo\u0161 jednoga koji iz udobnog Zagreba daje nama podr\u0161ku, suosje\u0107a s nama, i onda legne u svoj udobni krevet, a mi dalje nastavljamo sa svojim problemima. Tako je bilo 1991., \u010dast izuzecima naravno, a tako je \u010desto i sada. Vukovara se sjete 18.11., osim ako ne do\u0111u neki izbori u me\u0111uvremenu pa su puna usta Slavonije, i opet sve isto. Samo, ovo je sada najvi\u0161e \u0161to mogu, re\u0107i, napisati jo\u0161 jedan tekst za\u0161to sam, samo skoro na \u017ealost, pustio suzu u Vukovaru.<\/span><\/p>\n

Ve\u0107 dvije godine i\u0161ao sam na blagoslov obitelj u Borovo Naselje. Lijepa, radni\u010dka \u017eupa na rubu Vukovara. Sada bih potpisao da \u017eivim tamo, stvarno mi se svi\u0111a. I ljudi, i mjesto. Ali, kada je se malo vi\u0161e obi\u0111e i upozna ljude koji je sa\u010dinjavaju mo\u017ee se zaklju\u010diti: Majka Domovina, za koju su se ti hrabri ljudi borili, postala je ma\u0107eha<\/span>. Dovoljno govori \u010dinjenica da od nekih 4 500 vjernika, jedno 400 “obitelji” su samci, a malo vi\u0161e njih po dvoje u ku\u0107i. Kako to izgleda na terenu? Do\u0111em u ku\u0107u, vidim staricu koja naravno ima svete slike na zidu, slike svoje djece i unu\u010dadi na polici i nitko nije ovdje s njom. Mu\u017e joj je poginuo, ili je ve\u0107 umro, a ona tu samuje. Idem tako u sljede\u0107u ku\u0107u i vidim petero ljudi, ugodno se iznenadim, ka\u017eem – o, velika obitelj -, i na to odgovori mlada \u017eena dr\u017ee\u0107i dijete u naru\u010dju – Samo su mama i tata tu u ku\u0107i, suprug ja i dijete \u017eivimo u Zagrebu. Ni\u0161ta, pomolimo se i za njihov posao, pitam otkud to da su i oni u Zagrebu, a \u017eena na to odgovori: “Pater, vjerujte mi, nakon fakulteta vi\u0161e od svega sam \u017eeljela vratiti se u Vukovar, zavr\u0161ila sam farmaciju i 8 mjeseci sam slala molbe sve do Osijeka i Broda i ba\u0161 ni\u0161ta nisam na\u0161la, oti\u0161la sam u Zagreb i u tjedan dana dobila posao!” Dalje su bili i te\u017ei slu\u010dajevi. Do\u0111em u ku\u0107u na Trpinjskoj Cesti do\u010deka me doma\u0107in na ulazu, 1, 90 visok sigurno, jak, kao stijena. Lijepo i prijazno sjednemo, popri\u010damo, naravno ka\u017ee da je branitelj, ranjen dva put, bio logora\u0161, pro\u0161ao sve \u0161to je mogao. Sada je u ku\u0107i, supruga radi kao blagajnica u slavnom trgova\u010dkom lancu iz na\u0161e \u017eupanije (prepoznat \u0107ete svi o kojem to pri\u010dam, ne bih ba\u0161 smio spomenuti ime), a on je u invalidskoj mirovini. I pro\u010ditamo Evan\u0111elje, po\u010dnem molitvu nadaju\u0107i se da sam napokon susreo nekog kome je dobro, tko je zadovoljan sa \u017eivotom, i na spomen djece \u010dovjek brizne u pla\u010d. Sablazan prizor – mu\u0161kar\u010dina, ratnik, koji je pro\u0161ao sve i sva\u0161ta preda mnom pla\u010de poput malog djeteta, za\u0161to? Dva sina, samo njih ima, odlaze u Irsku tjedan dana nakon toga. Gdje se ne\u0107e rasplakati? Nastavio je dalje kroz suze pri\u010dati o tome kako je jedan zavr\u0161io srednju \u0161kolu, drugi vi\u0161u i nemaju posla, nemaju budu\u0107nosti. Sada odlaze, na \u017ealost to je bilo prije godinu dana i ne znam jesu li se ti momci vratili. \u010covjek koji se borio za slobodu tog kraja, mora gledati djecu kako mu iz njega odlaze trbuhom za kruhom negdje daleko. U sljede\u0107oj ku\u0107i starica se jedna rasplakala jer su joj djeca daleko (Istra i Njema\u010dka) i ka\u017ee: “Rekla mi je unuka iz Umaga da \u0107e mo\u017eda do\u0107i iza Nove godine, samo mo\u017eda, ali ja se tome nadam da barem malo ne budem sama!”<\/span><\/p>\n

Mo\u017eemo se slobodno i maknuti dalje od Vukovara pa obi\u0107i na\u0161a sela u tom kraju. Obi\u0107i i gradove Vinkovce i Osijek i pogledati koliko ih je oti\u0161lo. Koliko mladih ljudi koji su mogli zasnovati ovdje obitelji, koji su mogli imati djecu koja bi bila budu\u0107nost na\u0161e Slavonije, na\u0161e Hrvatske. Ne osu\u0111ujem njih ni milimetra. Jasno da je nemogu\u0107e da majka koja radi u tvornici no\u0107ne smjene za 3000 kuna mjese\u010dno prehrani \u010detvero\u010dlanu obitelj i jo\u0161 \u0161koluje dijete, a suprug joj nije dobio pla\u0107u zadnja tri mjeseca! Jasno da je frustriraju\u0107e kada mladi\u0107 koji se trudio \u0161kolovati, polagati ispite i dobro zavr\u0161io taj fakultet u Osijeku ili Zagrebu i sada se \u017eeli zaposliti, barem da vrati roditeljima dio novca \u0161to su ga \u0161kolovali, on ne mo\u017ee na\u0107i posao. Ne mogu ga osuditi \u0161to odlazi u neki bolji svijet. Dovoljno je samo obi\u0107i Vinkovce, Vukovar, Osijek, okolna u\u0161orena sela na \u010dijim ku\u0107ama \u0107emo vidjeti spu\u0161tene firange i tablu: Na prodaju! <\/span><\/p>\n

Nakon toga, vra\u0107ao sam se u Zagreb dobrim sporim vlakom i gledao zapu\u0161tena i neobra\u0111ena polja koja vi\u0161e nema tko obra\u0111ivati. Ne ka\u017eem da je moj narod lijen, nije, ali ne isplati se vi\u0161e. Kolike na\u0161e farme su se ugasile, koliko je jo\u0161 svinjokolja po selima po kojima sam ja jo\u0161 i\u0161ao kada sam bio klinac, ali razumijem kada ljudi ka\u017eu da se ne isplati. I tada, gledaju\u0107i ta polja oko pruge kada se ide prema Brodu sam, na \u017ealost samo skoro, pustio suzu za svoj kraj! Slavonija koja je tolike prehranjivala, na\u0161e tvornice kojima su majke pla\u0161ile djecu da \u0107e raditi tamo ako ne budu dobro u\u010dili, vi\u0161e ih nema, ili je proizvodnja minimalna, polja koja su primila toliko djece iza Prvog svjetskog rata i prehranila ih, sada miruju, \u010dekaju neke bolje dane. Pitam se za\u0161to? Zar je nekom u cilju raseliti Slavoniju? Kako je mogu\u0107e da toliko iseljavanje zadnjih godina ne vide oni koji bi trebali to vidjeti? Nisam u funkciji sada predizborne kampanje, ne daj Bo\u017ee, samo mi je \u017eao moga kraja!<\/span><\/p>\n

Ali, vjerujem! Vjerujem da Slavonija ne\u0107e pustiti da joj zamru njive, kako pjeva ona lijepa pjesma, vjerujem da se Bog brine, kada ve\u0107 ne\u0107e nitko drugi, za tog svog slavonskog \u010dovjeka koji mu je ostao vjeran i pod Turcima i pod diktaturom iz Beograda, vjerujem svojoj bra\u0107i franjevcima koji su od 13. st. na tom prostoru i \u010duvaju ga duhovno. Vjerujem i nadam se da \u0107e Slavonija o\u017eivjeti, a na \u017ealost, ja sve \u0161to mogu sada, jest napisati ovaj tekst i nadati se da \u0107e ga barem netko od onih gore pro\u010ditati i biti tako motiviraniji da napravi ne\u0161to da mi se dva prijatelja kojima posve\u0107ujem ovaj tekst, s kojima sam u\u017eivao u ljepoti na\u0161ega grada, nabijao loptu po igrali\u0161tima, ro\u0161tiljao na ran\u010du, i svi koji su oti\u0161li sa svojih ognji\u0161ta vrate te mogu \u017eivjeti u miru svoji na svome! Vjerujem, nadam se, to je sve \u0161to sada mogu! <\/span><\/p>\n

Za sve koji su propustili prvi dio:\u00a0http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=2508<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovo nije politi\u010dka kampanja! Pjeva jedna lijepa pjesma: “Sin sam zlatnih \u017eitnih polja, plodnih njiva, \u0161uma hrasta!” Dolazim iz Slavonije, iz Vinkovaca. Tamo sam proveo djetinjstvo i na svoj kraj me ve\u017eu jako lijepe uspomene. Volim tu ravnicu koju vidim kada idem vlakom iz Zagreba, volim onu \u0161iroku cestu i to \u0161to moram jednom samo … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2711,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2710","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kutak-tisine"],"views":7785,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2710","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2710"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2710\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2710"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2710"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2710"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}