{"id":2750,"date":"2017-04-26T05:31:04","date_gmt":"2017-04-26T05:31:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=2750"},"modified":"2017-04-26T05:31:04","modified_gmt":"2017-04-26T05:31:04","slug":"cernobil-i-vjera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/cernobil-i-vjera\/","title":{"rendered":"\u010cernobil i vjera"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\"><span style=\"font-size: 12pt; font-family: georgia, palatino, serif;\">Na dana\u0161nji dan, godine 1986., eksplodirao je \u010detvrti reaktor u nuklearnoj elektrani \u010cernobil. Skupa s krovom u zrak su letjele i radioaktivne \u010destice (ina\u010de smrtonosno opasne po \u017eivot, na sre\u0107u samo po tjelesni, ne i duhovni). I danas, 31 godinu nakon nesre\u0107e, u krugu od otprilike 30 km od nuklearne elektrane zabranjen je slobodan pristup radi radioaktivnosti. Nakon katastrofe prvo je trebalo zatvoriti reaktor kako bi se smanjilo \u0161irenje radijacije, \u0161to je i napravljeno, me\u0111utim, prvotni betonski sarkofag nije bio dugoro\u010dno rje\u0161enje. Stoga je napravljena gigantska kupola visoka preko 100 metara, a te\u0161ka oko 30.000 tona, koja je prije nekoliko mjeseci dovr\u0161ena i postavljena nad mjesto eksplozije kako bi maksimalno sprije\u010dila \u0161irenje radijacije. Nepromjenjivim ostaje \u010dinjenica da je oko 200 tona urana (i plutonija) i dalje u razorenom reaktoru te zra\u010di. U vezi s time ni\u0161ta se ne mo\u017ee u\u010diniti.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><span style=\"font-size: 12pt; font-family: georgia, palatino, serif;\">Koristim sliku radioaktivnog zra\u010denja 200 tona urana kako bih poku\u0161ao opisati vjerske stvarnosti. Postoje (barem) dvije stvari koje su zajedni\u010dke svima ljudima na ovoj planeti: stvoreni smo od Boga i svakome je dano dovoljno milosti koliko mu treba da se spasi, tj. da upozna i uzljubi Isusa Krista. Iz toga proizlazi da svatko ima mogu\u0107nost i sposobnost da vjeruje. U razumu nismo svi jednaki, neki su inteligentniji, neki ne\u0161to manje, no po pitanju vjere svima nam je jednako \u201cpre-zadano\u201d; ne mogu svi rije\u0161iti najte\u017ee matemati\u010dke jednad\u017ebe, no svi mogu vjerovati. Nije, dakle, Bog krivac nevjere, me\u0111utim, ovdje \u017eelim povezati ovu stvarnost sa stvarno\u0161\u0107u eksplodiranog reaktora nuklearne elektrane u \u010cernobilu. Kako?<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><span style=\"font-size: 12pt; font-family: georgia, palatino, serif;\">\u0160to se ti\u010de tog nesretnog \u010detvrtog reaktora, ono \u0161to mi kao ljudi mo\u017eemo u\u010diniti jesu dvije stvari: koliko je u na\u0161oj mo\u0107i reducirati zra\u010denje na minimum ili obrnuto \u2013 pospje\u0161iti \u0161irenje zra\u010denja na maksimum, to bi bilo kada bismo maknuli onu svje\u017ee postavljenu masivnu betonsku kupolu. Ne mo\u017eemo utjecati na onih 200 tona urana koji su unutra, u sredi\u0161tu jezgre. Oni zra\u010de. Ali mo\u017eemo regulirati zra\u010denje. Jednako je s vjerom. Svakome je od nas dana. U sredi\u0161tu je na\u0161eg bi\u0107a i postojanja. Ne mo\u017eemo ju izbrisati iz sebe, ali joj se mo\u017eemo zatvoriti. Mo\u017eemo regulirati tu vjeru koja nam je dana pa ili donijeti \u010din pristanka i povjerovati te \u017eivot razvijati u tom smjeru (dovesti vjeru do maksimuma) ili se zatvoriti tom poticaju u na\u0161oj najdubljoj nutrini stavljaju\u0107i tako na sebe masivne betonske kupole (te dovesti vjeru do minimuma). Ipak, \u0161to god \u010dinili ne mo\u017eemo uni\u0161titi sposobnost vjere koja nam je dana od Boga, uvijek \u0107emo biti kadri vjerovati, samo \u0161to razliku \u010dini komu ili \u010demu \u0107emo vjerovati.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><span style=\"font-size: 12pt; font-family: georgia, palatino, serif;\">Vjera je i milost (Bo\u017eji dar) i na\u0161 \u010din (opredjeljenje slobodne volje). Milost \u2013 to bi bilo onih 200 tona urana; na\u0161 \u010din \u2013 to je ono koliko se trudimo pospje\u0161iti zra\u010denje, koliko dozvoljavamo Gospodinu da u\u0111e u na\u0161 \u017eivot. Svatko ima mogu\u0107nost da vjeruje, da se opredijeli za Krista. Po tom pitanju nitko nije uskra\u0107en, nitko ne\u0107e mo\u0107i na kraju \u017eivota prigovoriti Bogu: \u201cnisi mi dao dovoljno da uzvjerujem u tebe\u201d. Ina\u010de Bog ne bi bio ni milosrdan niti ljubav.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><span style=\"font-size: 12pt; font-family: georgia, palatino, serif;\">Stoga i katekizam govori: \u201c<em>Nemogu\u0107e je vjerovati bez milosti i unutarnje pomo\u0107i Duha Svetoga. A ipak nije ni\u0161ta manje istinito da je vjera izvorno ljudski \u010din<\/em>\u201d (KKC 154). Nastavimo li dalje \u010ditati, dolazimo do zanimljivih detalja. Primjerice, za\u0161to vjerujemo? Zato \u0161to je razumski opravdano vjerovati? \u201c<em>Razlog da vjerujemo nije u tome \u0161to se objavljene istine \u010dine istinite i razumljive u svjetlu na\u0161eg naravnog razuma. Mi vjerujemo zbog autoriteta samoga Boga objavitelja, koji ne mo\u017ee prevariti niti prevaren biti<\/em>\u201d (KKC 156). Tako dolazimo do zaklju\u010dka: \u201c<em>Vjera je sigurna, sigurnija od svake ljudske spoznaje, jer se temelji na samoj Rije\u010di Boga koji ne mo\u017ee lagati. Dodu\u0161e, objavljene istine mogu se ljudskom razumu i iskustvu \u010diniti nejasnima, ali sigurnost koju daje bo\u017eansko svjetlo ve\u0107a je od sigurnosti \u0161to je daje svjetlo naravnog razuma<\/em>\u201d (KKC 157). Svakome je, skupa s postojanjem, dana mogu\u0107nost vjerovanja, mogu\u0107nost izabrati pribli\u017eiti se ili udaljiti od Boga. Od toga izbora nitko ne mo\u017ee ute\u0107i taman da ode i u \u010cernobil (na turisti\u010dki izlet) jer se to odvija u nutrini srca, za \u0161to je potpuno irelevantno gdje se nalazimo.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><a href=\"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/IvicaJ.png\" data-rel=\"lightbox-image-0\" data-rl_title=\"\" data-rl_caption=\"\" title=\"\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-full wp-image-2634 aligncenter\" src=\"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/IvicaJ.png\" alt=\"\" width=\"730\" height=\"60\" srcset=\"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/IvicaJ.png 730w, https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/IvicaJ-300x25.png 300w, https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/IvicaJ-50x4.png 50w\" sizes=\"auto, (max-width: 730px) 100vw, 730px\" \/><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na dana\u0161nji dan, godine 1986., eksplodirao je \u010detvrti reaktor u nuklearnoj elektrani \u010cernobil. Skupa s krovom u zrak su letjele i radioaktivne \u010destice (ina\u010de smrtonosno opasne po \u017eivot, na sre\u0107u samo po tjelesni, ne i duhovni). I danas, 31 godinu nakon nesre\u0107e, u krugu od otprilike 30 km od nuklearne elektrane zabranjen je slobodan pristup &#8230; <a title=\"\u010cernobil i vjera\" class=\"read-more\" href=\"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/cernobil-i-vjera\/\" aria-label=\"Read more about \u010cernobil i vjera\">Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2752,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-2750","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-duhovnost"],"views":5797,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2750","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2750"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2750\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2752"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2750"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2750"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2750"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}