{"id":2908,"date":"2017-06-28T08:24:19","date_gmt":"2017-06-28T08:24:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=2908"},"modified":"2017-06-28T08:24:19","modified_gmt":"2017-06-28T08:24:19","slug":"je-li-bog-krivac-za-fizicko-zlo-u-svijetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/je-li-bog-krivac-za-fizicko-zlo-u-svijetu\/","title":{"rendered":"Je li Bog krivac za fizi\u010dko zlo u svijetu?"},"content":{"rendered":"

Razlog za promi\u0161ljanje upravo o patnji koju nije uzrokovao \u010dovjek, nego priroda, dao mi je potres \u0161to se dogodio u Nepalu 25. travnja 2015. godine. U potresu je poginulo vi\u0161e od sedam tisu\u0107a ljudi, a ozlije\u0111eno preko \u010detrnaest tisu\u0107a. Ovaj potres, \u010dini se, nije uzrokovao \u010dovjek jer nije mogao pa se krivnja \u010desto svaljuje na Boga. Na prvi pogled se \u010dini da Boga ne mo\u017eemo opravdati, on kao svemogu\u0107i Stvoritelj svemira mogao je zaustaviti potres, ali nije. Mo\u017eda mu nije stalo ili nije onako mo\u0107an kakvim ga smatramo. Svaka teodiceja po\u010dinje s Bogom na suda\u010dkoj stolici, u sudskom procesu gdje su ljudi suci, odvjetnici i porota. I svaki puta Bog \u0161uti. Zvu\u010di poznato.<\/span><\/p>\n

Druge je spasio, sebe ne mo\u017ee spasiti! Krist Kralj Izraelov! Neka sad si\u0111e s kri\u017ea da vidimo i povjerujemo <\/em>(Mk 15,31-32)!<\/em> Danas su optu\u017ebe jo\u0161 gore. Bog je onaj koji ni\u0161ta ne \u010dini dok ljudi pate, iako bi mogao. Nije ga briga, njemu je dobro. Optu\u017ebe pr\u0161te sa svih strana i tko se usu\u0111uje biti Bo\u017eji odvjetnik. Ta vidimo da i sam Pilat posustaje, bio je uvjeren da je nevin, ali ipak ga predaje tu\u017eiteljima da ga razapnu (usp. Iv 19,4-15). Bog opet sjedi na Litostrotosu i vjerojatno \u0107e tu sjediti do konca vjekova; slu\u0161ati tu\u017ebe koje protiv njega podi\u017eu gosti stanova glinenih <\/em>(Job 4,19).<\/span><\/p>\n

Ovaj tekst \u017eeli biti jedan poku\u0161aj teodiceje, a teodiceja je poku\u0161aj da se obrani Bog i njegovo djelovanje pred optu\u017ebama koje ga krive za postojanje zla u svijetu.[1]<\/a> Zapo\u010det \u0107e s razmatranjem o potresu, o fizi\u010dkom zlu, zatim \u0107e iznijeti neke od ve\u0107 postoje\u0107ih teodiceja, od kojih neki \u017eele dati utjehu patnicima, drugi \u017eele o\u010duvati Bogu obraz, a tre\u0107i poku\u0161avaju razmi\u0161ljati zajedno sa Bogom.<\/span><\/p>\n

1. Utjeha patnicima<\/span><\/h1>\n

1.1. Leibnizova teodiceja<\/span><\/h2>\n

Tri su vrste zla prema G. W. Leibnizu: metafizi\u010dko, fizi\u010dko i moralno. Metafizi\u010dko je ono nu\u017eno zlo koje proizlazi iz nesavr\u0161enosti bi\u0107a (zapravo bi ga mogli nazvati ograni\u010denost stvorenja<\/em>), fizi\u010dko zlo dano je postojanjem tvari, to je zlo koje proizlazi iz prirode, a moralno zlo proizlazi iz slobode slobodnih bi\u0107a.[2]<\/a> Dok je moralno zlo jo\u0161 nekako razumljivo, a sli\u010dno tome i metafizi\u010dko jer je normalno da smo kao stvorenja ograni\u010deni, postojanje fizi\u010dkog zla izravno optu\u017euje stvoritelja za nemar ili za nemo\u0107.<\/span><\/p>\n

Uzmimo sljede\u0107i primjer: dogodio se potres. Mnogi su poginuli, zgrade su devastirane. \u010citava infrastruktura je u kaosu. Majke i o\u010devi pla\u010du nad svojom poginulom dojen\u010dadi. Djeca koja nikakva zla nisu u\u010dinila, ta tek su se rodila. S ljudskog gledali\u0161ta se dogodilo zlo. Majka je izgubila svoje \u010dedo i to dijete nikada ne\u0107e imati priliku \u017eivjeti onako kako smo mi ostali imali. S nekog teolo\u0161kog ili religijskog ili pak kr\u0161\u0107anskog gledi\u0161ta mo\u017eemo re\u0107i da je dijete nevino i da ga Otac Nebeski prima u svoje krilo.<\/span><\/p>\n

Unato\u010d tome, mi ljudi, na potres i pogibiju nevine djece svejedno gledamo kao na zlo. Ne mo\u017eemo re\u0107i \u0161to je volja Bo\u017eja, ali mo\u017eemo se pitati \u017eeli li Bog smrt dojen\u010dadi? Je li to zaista njegova prva zamisao? Da majka pla\u010de nad tim malenim stvorenjem ne znaju\u0107i kako je ono sad u rukama Stvoriteljevim. Je li to zlo ako se tako gleda? Leibniz bi vjerojatno rekao ne\u0161to poput: Dijete je umrlo i sada je spa\u0161eno, a tko zna bi li se spasilo da je malo poraslo. Bolje je umrijeti u potresu nego u smrtnom grijehu, u okrenutosti od Boga. Kad se takvo \u0161to dogodi, \u010dini se da je to odgovor na pitanje i da tu staje svaka rasprava. Bog zna najbolje i vjerojatno svijet bez patnje i grijeha ne bi bio bolji, \u0161tovi\u0161e, ovaj svijet je najbolji onakav kakav jest, govori Hans K\u00fcng osvr\u0107u\u0107i se na Leibnizov teodicejski poku\u0161aj[3]<\/a>. Koliko god sad bilo diskutabilno to uvjerenje, Leibniz je bio uvjeren u Bo\u017eju dobrotu i da sva stvarnost ima smisla, stoga je tvrdio da \u010dak i nakaznost, patnja i zlo imaju u sebi neki dobar smisao[4]<\/strong><\/a>.<\/em> Me\u0111utim K\u00fcng dobro primje\u0107uje: Mo\u017ee li ta teodiceja \u010dovjeku koji o\u010dajava u patnji dati utjehu i snagu za sno\u0161enje i podno\u0161enje? Ili pak ona mo\u017ee ponuditi tek neko razborito argumentiranje \u0161to patniku daje otprilike onoliko koliko gladnome i \u017eednome neko predavanje o higijeni i kemiji \u017eive\u017enih namirnica?[5]<\/strong><\/a><\/em><\/span><\/p>\n

1. 2. Primjer Joba<\/span><\/h2>\n

U Knjizi o Jobu<\/em> imamo zanimljivo razmi\u0161ljanje Elihua koji se osvr\u0107e na mudrost onih mudraca koji poku\u0161avaju obraniti Boga pred Jobom u patnjama. Oni ne uspijevaju obraniti Boga svojim argumentima, a Jobov grijeh vidi upravo u njegovu isku\u0161avanju i osu\u0111ivanju Boga (usp. Job 34). Njegov grijeh je sumnja u ispravnost Bo\u017ejeg upravljanja svijetom. Jer Job cijelo vrijeme govori da mu nije jasno kako je Bog dopustio njemu, pravedniku, da posrne, da mu se dogodi zlo. Elihu donosi ovu misao: Tko je Njemu put odredio? Tko \u0107e mu re\u0107i: ‘Radio si krivo!’ <\/em>(Job 36,23). Izaija ovako donosi ove Jahvine rije\u010di: ‘Jer misli va\u0161e nisu moje misli i puti moji nisu va\u0161i puti’, rije\u010d je Jahvina. ‘Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad va\u0161ih putova, i misli moje iznad va\u0161ih misli.’<\/em> (Iz 55,8-9) A u Knjizi o Jobu, <\/em>kad se sam Svemogu\u0107i Bog javlja pred Jobom, postavlja mu sljede\u0107a pitanja: Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Zna\u0161 li tko joj je mjere odredio i nad njom u\u017ee mjerni\u010dko napeo? Na \u010demu joj po\u010divaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Bo\u017eji uzvikivali dvorjani? <\/em>(Job 38,4-7) Izvede li se zaklju\u010dak, Jobova pogre\u0161ka je upravo sumnja da Bo\u017eja providnost ispravno vodi svijet. On, prah i pepeo<\/em> (usp. Post 18,27), bi\u0107e koje u potpuno ovisi o Stvoritelju i koje je tek nedavno stiglo u ovaj svijet, postavlja Stvoritelju pitanje: Kako si mogao?<\/em> i optu\u017euje: Nepravedan si!<\/em><\/span><\/p>\n

2. Razmi\u0161ljanje o porijeklu zla<\/span><\/h1>\n

Preko Jobova iskustva dolazimo do zaklju\u010dka da je zlo tu jer ga je Bog unaprijed zamislio kao sastavni dio ovoga svijeta. Jer ovaj je svijet najbolji od svih svjetova, ina\u010de bi Bog stvorio neki bolji, tako barem tvrdi Leibniz. No jesmo li time odgovorili na pitanje zla jer zlo nije samo neko pitanje na koje \u0107emo odgovoriti i vratiti ga nazad na policu na\u0161eg znanja. Zlo je skandalozno, pitamo se ponekad je li Bog nemo\u0107an sprije\u010diti ga, \u017eeli li ga sprije\u010diti i ako ne \u017eeli, za\u0161to ne \u017eeli; ako ne mo\u017ee, za\u0161to ne mo\u017ee? Je li uzrok zla sloboda? Razmi\u0161ljaju\u0107i o padu an\u0111ela ovo pitanje postaje nerje\u0161ivo. \u0110avao ‘grije\u0161i od po\u010detka’ (1 Iv 3,8), on je ‘otac la\u017ei’ (Iv 8,44),<\/em>(KKC 392) vjera je Katoli\u010dke Crkve. Ako on grije\u0161i od po\u010detka, a nije stvoren zao, otkud zlo u njemu. Ako je bio ohol, tada je morao imati predispozicije da bude ohol, za\u0161to je Stvoritelj takvo \u0161to dopustio. Imao je slobodu da Bogu slu\u017ei ili da odlu\u010di ne slu\u017eiti. Pa kad je ve\u0107 odlu\u010dio ne slu\u017eiti, za\u0161to ga Bog nije udaljio od sebe i od svoga stvorenja?<\/span><\/p>\n

U potrazi za odgovorom odakle zlo, valja razmotriti je li Bog zamislio zlo kao sastavni dio svijeta? Ako jest, onda ga je i stvorio \u0161to je nepojmljivo za Bog koji bi trebao biti Ljubav. Ako ga Bog nije stvorio, a ono je prisutno, tada zlo ne dolazi od Boga. Ako ne dolazi od Boga, nije stvorenje, a ako nije stvorenje kako ga onda ipak opa\u017eamo. Ne mo\u017eemo re\u0107i za zlo da je u bi\u0107u, niti da mu je izvor neko bi\u0107e. Zlo je atribut koji mogu poprimiti sva bi\u0107a, a o\u010dituje se u nedostatku reda, dobra. Poop\u0107imo li to, zlo bi bilo izraz nedostatka Boga. Bog je \u017eivot, zlo je smrt, Bog dr\u017ei red, zlo vodi u kaos. Za\u0161to? Mo\u017eda zato \u0161to se stvorenje otrgnulo<\/em> od Stvoritelja. Stvoritelj stvorenje i dalje dr\u017ei u postojanju, ali ono odbija da ga Stvoritelj odr\u017eava u redu, \u017eivotu. Tu nastupa smrt, nered, kaos, pakao. Zlo bi prema tome bila posljedica odbacivanja Boga. Zlo ne postoji kao bi\u0107e, zlo je ni\u0161ta<\/em> u kojem se bi\u0107a razobli\u010duju jer su se udaljila od svoga Oblikovatelja. Ili bismo mogli ovako zaklju\u010diti: Zlo ne postoji, a ono \u0161to nazivamo zlo je razobli\u010davanje, uni\u0161tavanje onoga \u0161to postoji.<\/span><\/p>\n

Zato mo\u017eda nije najve\u0107e pitanje otkud i za\u0161to zlo? Pitanje je za\u0161to nevini trpe zlo koje sami nisu po\u010dinili? Za\u0161to smo u ovom sveop\u0107em stanju smrti i grijeha? Mo\u017eda je to jednostavno narav stvorenja, ono je me\u0111usobno povezano i ako se otkine jedan dio, pati i ostatak. Kao neka zaraza koja se \u0161iri. Poput ranjenoga \u010dovjeka, ne pati samo ranjeni dio, pati cijeli \u010dovjek. Tako i \u010ditavo stvorenje, ako je bilo u skladu prije ulaska zla, istina je da najvi\u0161e ispa\u0161ta ranjeni dio, ali bol osje\u0107a \u010ditav svemir.<\/span><\/p>\n

3. Patnja Boga<\/span><\/h1>\n

No gdje je onda tu Bog? Kad bi mu postavili pitanje: Gdje si ti Bo\u017ee u svoj toj patnji i zlu? Kako se ona tebe doti\u010de?, <\/em>\u0161to bi nam odgovorio? J\u00fcrgen Moltmann tvrdi kako Bog nije neosjetljiv na ono \u0161to se doga\u0111a sa svijetom i \u010dovjekom. Po njemu je svaka bol ujedno i Bo\u017eja bol i svaka smrt zapravo Bo\u017eja smrt. U tom smislu, prema Moltmannu, ne mo\u017eemo Bogu pripisivati strogu nepromjenjivost, \u0161tovi\u0161e Bog je ljubav<\/em> (1 Iv 4,16) i kao takav on je otvoren, on je sama prepu\u0161tenost \u010dovjeku i sigurno nije bezosje\u0107ajan prema njemu.[6]<\/a> O tome svjedo\u010di i sam Isus Krist koji je radi \u010dovjeka bio spreman i na najgoru smrt koja ga je \u010dekala na kri\u017eu.<\/span><\/p>\n

Moltmann, zanimljivo je, govori o Bogu kao o onome koji ima sposobnost trpljenja u samom svojem bitku jer Bog je ljubav[7]<\/a>, a ljubav se najbolje iskazuje u trpljenju \u2013 ako smo spremni ne\u0161to pretrpjeti radi boljitka drugoga. Nije to Bo\u017eje trpljenje kao ljudsko, ne proizlazi ono iz nedostatka Bo\u017ejeg bitka<\/em>, nego iz strastvene ljubavi prema drugome koja pripada njegovu bitku.[8]<\/strong><\/a> <\/em>Kr\u0161\u0107anstvo zbog utjecaja gr\u010dke filozofije, kojoj je bilo nepojmljivo da Bog trpi, nije mnogo razmi\u0161ljalo u ovome smjeru. Stari su Grci patnju vijke povezivali s promjenjivo\u0161\u0107u stvorenja \u2013 onaj tko je nepromjenjiv ne mo\u017ee patiti. Zato u tom smislu Bog ne mo\u017ee trpjeti. Ipak, tko zna? Mo\u017eda je Bog sposoban trpjeti na svoj bo\u017eanski na\u010din. Moltmannova opaska da Bog koji ne bi mogao trpjeti, ne bi mogao ni ljubiti i stoga radi ljubavi sam sebe otvara bolima[9]<\/a>, otvara nam perspektivu, a i pru\u017ea nam jo\u0161 jednu mogu\u0107u interpretaciju pripu\u0161tanja patnje u svijetu. Jedna napomena, govor o Bo\u017ejem trpljenju ne treba brkati sa herezom iz ranoga kr\u0161\u0107anstva nazvanom patripasionizam koja je govorila da je Otac trpio na kri\u017eu jer je Sin samo jedno od Bo\u017ejih o\u010ditovanja pa su tako brisali razlike<\/em> u Trojstvu. Moltman samo poku\u0161ava razmi\u0161ljati o mogu\u0107nosti da trojstveni Bog trpi na svoj bo\u017eanski na\u010din.<\/span><\/p>\n

4. Razli\u010diti oblici zla<\/span><\/h1>\n

4.1. Bo\u017eja pedagogija<\/span><\/h2>\n

Bog stvara svijet u koji pripu\u0161ta zlo, mogu\u0107nost patnje i trpljenja upravo radi svoje mudrosti. On naime daje \u010dovjeku da nau\u010di ljubiti, da se nau\u010di posve dati drugome jer se upravo na taj na\u010din ostvaruje najve\u0107a sloboda. U tom pogledu Katoli\u010dka Crkva u\u010di da nema nijednog dijela kr\u0161\u0107anske poruke koji nije, pod nekim vidom, odgovor na problem zla <\/em>(KKC 309). Bog je htio stvoriti svijet <\/em>\u00bbu stanju putovanja\u00ab prema kona\u010dnom usavr\u0161enju. Po Bo\u017ejem naumu taj razvoj uz nastajanje nekih bi\u0107a uklju\u010duje nestajanje drugih, uz ono \u0161to je savr\u0161enije uklju\u010duje ono maje savr\u0161eno, uz izgradnju prirode tako\u0111er i razgradnju. Prema tome uz fizi\u010dko dobro postoji i <\/em>fizi\u010dko zlo, sve dok stvorenje ne dostigne savr\u0161enstvo <\/em>(KKC 310). Pod tim vidikom, fizi\u010dko je zlo pripu\u0161teno isklju\u010divo radi \u010dovjeka, da nau\u010di ljubiti, odnosno \u017eivjeti onako kako \u017eivi sam Bog. S druge strane, moralno zlo je posljedica ljudske slobode, to je zloupotreba slobode radi vlastite koristi i ni na koji na\u010din Bog ne mo\u017ee biti uzrok zla proiza\u0161la iz slobode ljudi i an\u0111ela (usp. KKC 311). Prema tome Bog zlo ne \u017eeli i pitanje je shva\u0107a li Bog fizi\u010dko zlo uop\u0107e kao zlo. Mogu\u0107e je da se fizi\u010dko zlo nama \u010dini zlim radi na\u0161e pale naravi, ali u Bo\u017ejim o\u010dima ono uop\u0107e nije takvo. Bogu uop\u0107e nije \u017eelja da mno\u0161tva izginu u potresima i sli\u010dnim prirodnim katastrofama. Zato bi mo\u017eda bolje bilo pitati se je li katastrofa, kao poplava, potres, prirodni proces ili je dio svijeta koji se raspada zbog toliko ra\u0161irenog moralnog zla? Ili, da postavimo pitanje druga\u010dije, jesu li prirodne katastrofe dio fizi\u010dkog zla ili im je uzrok u moralnom zlu? Neki mislioci u obranu teizma <\/em>tvrde da su sva zla bitno moralna te da \u0111avao uzrokuje prirodna zla.[10]<\/strong><\/a> <\/em>A \u0161to se ti\u010de moralnog zla, logi\u010dki je nemogu\u0107e da Bog stvara slobodna stvorenja i da jam\u010di da ta stvorenja nikada ne\u0107e u\u010diniti zlo<\/em>[11]<\/a>.<\/span><\/p>\n

4.2. Fizi\u010dko zlo<\/span><\/h2>\n

I to nije problem, barem za prvi trenutak. Ali fizi\u010dko zlo? A. Plantinga i S. Davis pripisuju i fizi\u010dko zlo Sotoni[12]<\/a>, a danas bi se moglo re\u0107i da zbog \u010dovjekovoga moralnog zla pove\u0107ava mogu\u0107nost fizi\u010dkog zla. Na primjer, jo\u0161 ne znamo sve posljedice koje sa sobom nose testiranja atomskog oru\u017eja, utjecaj zaga\u0111enja na klimu zemlje i ne znamo kako se to mo\u017ee odraziti na pona\u0161anje na\u0161eg planeta Zemlje. Ali treba ponoviti usporedbu sa ljudskim tijelom \u2013 kada nastane rana najvi\u0161e boli mjesto gdje je rana, ali ju osje\u0107a cijeli organizam. Sli\u010dno bi se moglo re\u0107i i o svemiru \u2013 kad se u jednom kutku pojavi zlo, ono je tu najmo\u0107nije, ali osjeti ga \u010ditava priroda u tragovima. Gomilanje takvoga zla moglo bi stvarati u svemiru kataklizme ve\u0107ih razmjera, kao \u0161to su potresi, poplave i sli\u010dna stanja kaosa koja bi bila naznake pokvarenosti reda uspostavljena u prirodi.<\/span><\/p>\n

S druge strane, postoji teza R. Swinburnea da fizi\u010dko zlo pripada prirodnim doga\u0111ajima kao rezultat<\/em> kombinacije zakona fizikalnog determinizma[13]<\/strong><\/a><\/em>. Prirodno bi zlo bilo samo dio nekog redovitog procesa u prirodi. Kod prirodnih je zakona dobar u\u010dinak povezan s lo\u0161im pa navodi primjer ki\u0161e koja jednom seljaku uni\u0161ti sjetvu, a drugome pobolj\u0161a plodnost. Bog ne intervenira kako bi naru\u0161io ljudsku odgovornost i prirodne zakone.[14]<\/a> U tom slu\u010daju se potvr\u0111uje ve\u0107 izre\u010dena teza da fizi\u010dko zlo jest zlo samo nama, ljudima koji smo pod utjecajem moralnog zla u svijetu.<\/span><\/p>\n

Slu\u0161aju\u0107i njegov pristup, name\u0107e se pitanje: Jesu li svi prirodni procesi u samoj svojoj biti dobri, ali su poprimili zao karakter upravo radi poreme\u0107enih odnosa koji su nastali moralnim zlom? Materija je u svojoj biti dobra, ali ona potencijalno mo\u017ee biti upotrijebljena u lo\u0161e svrhe. Ili jo\u0161 radikalnije, smatra li Bog da je smrt jednog bi\u0107a da se drugo prehrani[15]<\/a>, zlom? Smatra li Bog navodna masovna izumiranja \u017eivih bi\u0107a krajem Perma, Devona i Krede zlom ili normalnim prirodnim procesima? Na to pitanjem mo\u017ee nam odgovoriti, \u010dini se, samo Bog.<\/span><\/p>\n

5. Katoli\u010dki pristup<\/span><\/h1>\n

Prema katoli\u010dkom (kr\u0161\u0107anskom) gledanju, smrt ulazi u svijet po \u010dovjekovu grijehu (usp. Rim 5,12; 1 Kor 15,21). Sad, izvje\u0161taj o padu (Post 3) upotrebljava slikovit govor, ali izla\u017ee pradoga\u0111aj, ne\u0161to \u0161to se dogodilo <\/em>u po\u010detku ljudske povijesti[16]<\/a>. Objava nam daje sigurnost vjere da je cijela ljudska povijest ozna\u010dena isto\u010dnim grijehom \u0161to su ga slobodno po\u010dinili na\u0161i praroditelji <\/em>(KKC 390), <\/em>govori Katekizam pozivaju\u0107i se jo\u0161 na Tridentski sabor, encikliku pape Pia XII. Humani generis <\/em>te na govor pape Pavla VI. izre\u010denog 11. srpnja 1966., \u0161to je, nije na odmet primijetiti, pola godine nakon zatvaranja koncila. Pitanje na koje tra\u017eim odgovor glasi: Je li \u010dovjekov pad uzrokovao fizi\u010dko zlo ili je fizi\u010dko zlo postojalo prije \u010dovjekova pada? Je li stvorenje trpjelo zlo poplava, potresa, ubijanja, oduzimanja \u017eivota prije \u010dovjekova pada? Znamo sigurno da je \u010dovjek, zaveden od \u0111avla, unio moralno zlo u svijet, \u0161tovi\u0161e prava \u00bbprovala\u00ab grijeha preplavljuje svijet<\/em> (KKC 401). <\/em>Ali fizi\u010dko ili prirodno zlo?<\/span><\/p>\n

Uzmemo li da je u biblijskom izvje\u0161taju o padu \u010dovjeka (usp. Post 3) vrt<\/em> slika svijeta u kojemu se \u010dovjek osje\u0107a sigurno i za\u0161ti\u0107eno, kao kod ku\u0107e[17]<\/a>, nakon pada \u010dovjek prestaje gledati svijet kao vrt, mjesto sigurnosti. U tom smislu \u010dovjek u trenutku grijeha po\u010dinje gledati, ne samo na Stvoritelja, nego i na stvorenje neprijateljskim o\u010dima. Tako mo\u017eda ki\u0161a koju je dotad prihva\u0107ao s mirom Bo\u017ejim, sada postaje neprijateljica jer nanosi zlo njegovu vlastitu probitku. Ki\u0161a koja je uvijek bila poslana od Boga da izvr\u0161i Bo\u017eju namjeru sada \u010dovjeku mrsi njegove namjere \u2013 jer njegove namjere vi\u0161e nisu jednake Stvoriteljevima. U skladu s time, mo\u017eda u svijetu koji bi bio li\u0161en moralnoga zla, fizi\u010dko zlo uop\u0107e ne bi smatrali zlom. Da pojasnimo, \u010dovjek koji se pouzdao u Stvoriteljevu providnost ne bi nastradao od potresa, niti bi mu ki\u0161a pokvarila planove; on bi u poslu\u0161nosti Bogu znao prihvatiti ono \u0161to se stavlja pred njega, ne bi to do\u017eivljavao kao sablazan nego bi prihva\u0107ao doga\u0111aje u svjetlu bo\u017eanske mudrosti. Bog zna za\u0161to je na ovaj na\u010din uredio svijet. Nasuprot tome \u010dovjek koji nema povjerenja (vjere<\/em>) u svoga Stvoritelja shva\u0107a svijet kao vje\u010dito boji\u0161te koje mu stoji na putu do cilja. U tom vje\u010ditom protivljenju Bo\u017ejem naumu upada u zlo u koje ina\u010de ne bi upao.<\/span><\/p>\n

Na koncu, nije lo\u0161e postaviti pitanje jesmo li okrenuli logiku stvarnosti? Optu\u017eujemo Boga za zlo u svijetu i pitamo se kako mo\u017ee onaj o kojemu se govori da je dobar, svemo\u0107an, sama ljubav, dopustiti zlo u svijetu, da u potresu, koji nije izazvan ljudskom rukom, umre toliko nevinih, me\u0111u njima djece. Ali tko je u svijetu nevin. Djeca koja umru kao djeca umiru nevina, djeca koja odrastu, odrastu u gre\u0161nike. I sama odrastu u \u0161iritelje zla. Tako da je vrlo upitna takva demagogija. Nema \u010dovjeka koji nije sam pristao na \u010dinjenje zla. Tko takvo \u0161to negira, sam sebe zasljepljuje. Uostalom, i dalje ne znamo jesu li djeca poginula od zla ljudi. Nadalje, ako nije zlo da \u017eivotinjska mladun\u010dad nastrada kako bi druga \u017eivotinja prehranila svoju mladun\u010dad, kako je onda zlo da ljudska djeca poginu u potresu. Okrenimo zato logiku i upitajmo se nismo li mi ti prvi koji pristajemo uza zlo? Gledamo na Boga kao na krivca, kao na onoga koji nas progoni i name\u0107e nam svoje zapovijedi, a mo\u017eda (ka\u017eem mo\u017eda jer ne znam i ne mogu znati) bi zlo (pa i ono koje nazivamo fizi\u010dko) samo od sebe stalo da mu se obratimo i prihvatimo \u017eivot kao takav kakav nam je dan, kao izazov i kao dar. Dakako, za takav scenarij potrebna je vjera, potpuno povjerenje u Boga. Naravno, nije ovo rje\u0161enje zla u svijetu, to je samo jo\u0161 jedan poku\u0161aj obrane Boga, iako ga branim jer i sam sumnjam. Da vjerujem ne bih ga imao potrebe braniti, jednostavno bih mu vjerovao.<\/span><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/span><\/h1>\n

Kad se raspravlja o ljudskoj patnji uvijek smo u opasnosti da je svedemo na banalnost, na puko i neumjesno pametovanje nad ljudskom sudbinom. S druge strane, ponekad pitanje patnje postaje jednako tako neumjesno prigovaranje Bogu koji je u svemu mo\u017eda i najve\u0107i patnik i bli\u017ei je tim umiru\u0107ima nego mi koji prigovaramo njegovoj be\u0161\u0107utnosti. Sve u svemu, zlo je pitanje na koje nemamo odgovor, mo\u017eemo samo poku\u0161avati razumjeti ga.<\/span><\/p>\n

Ako poku\u0161amo svoje primjedbe na ra\u010dun Boga pogledati sa strane, malo objektivnije, lako mo\u017eemo uo\u010diti da su na\u0161i poku\u0161aji optu\u017eivanja Boga besmisleni. Za\u0161to? Zato \u0161to Bog nije mnogo reagirao na na\u0161e optu\u017ebe, vrlo vjerojatno jer razumije na\u0161u ljudsku slabost. On i dalje dopu\u0161ta da svijet te\u010de ovako kako te\u010de. Drugi razlog besmislenosti tih optu\u017eaba le\u017ei upravo u na\u0161oj motivaciji. Za\u0161to imamo potrebu optu\u017eiti Boga? Mo\u017eda zato \u0161to se osje\u0107amo preslabima da i\u0161ta promijenimo. Ili smo previ\u0161e lijeni da se mijenjamo. Mnogo je toga u na\u0161im sredinama \u0161to ne mijenjamo, a mogli bismo; po\u010dev\u0161i od osmjeha, pozdrava; krenuti s time da ne varamo u sitnicama, da ne uzvra\u0107amo na uvrede. Zaludu, jednostavnije je prebaciti krivnju i to na Boga. On nikad ne uzvra\u0107a. Vjerojatno zato samo On i mo\u017ee spasiti \u010dovje\u010danstvo od za\u010daranog kruga zla.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

[1]<\/a> Usp. Hrvatska enciklopedija, http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=60832<\/a> (12.11.2016.)<\/span><\/p>\n

[2]<\/a> usp. Hans K\u00dcNG, Bog i patnja,<\/em> Dru\u017eba katoli\u010dkog apostolata, Zagreb, 1979., 12 \u2013 13. Usp. tako\u0111er: Hrvatska enciklopedija, http:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?id=67316<\/a> (12.11.2016.)<\/span><\/p>\n

[3]<\/a> usp. Hans K\u00dcNG, Bog i patnja,<\/em> 12.<\/span><\/p>\n

[4]<\/a> Isto<\/em>, 13.<\/span><\/p>\n

[5]<\/a> Isto<\/em>, 15.<\/span><\/p>\n

[6]<\/a> usp. Marija PEHAR, Od nu\u017enosti nemogu\u0107nosti do izbora ljubavi. Teodicejsko traganje kao pitanje Bo\u017ejega bi\u0107a, na primjeru Moltmannova nauka o Bogu, u: Bogoslovska smotra, <\/em>81(2011.)2, 429.<\/span><\/p>\n

[7]<\/a> usp. Marija PEHAR, Od nu\u017enosti nemogu\u0107nosti do izbora ljubavi, 429.<\/span><\/p>\n

[8]<\/a> Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[9]<\/a> usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[10]<\/a> Josip PLANINI\u0106, Problem zla u svijetu, u: Obnovljeni \u017eivot<\/em>, 66(2011)3, 347.<\/span><\/p>\n

[11]<\/a> Josip PLANINI\u0106, Problem zla u svijetu, 347.<\/span><\/p>\n

[12]<\/a> usp. Isto<\/em>.<\/span><\/p>\n

[13]<\/a> Isto<\/em>, 348.<\/span><\/p>\n

[14]<\/a> usp. Isto<\/em>, 348.<\/span><\/p>\n

[15]<\/a> Primjer grabe\u017eljivca mesojeda koji ubija drugu \u017eivotinju radi hrane. On tako hrani svoje mladunce, ali je mladunce druge \u017eivotinje ostavio bez majke.<\/span><\/p>\n

[16]<\/a> Ovu frazu KKC preuzima iz: DRUGI VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o crkvi u suvremenom svijetu (7. XII. 1965.), br. 13, u: Dokumenti<\/em>, Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb, 7<\/sup>2008.<\/span><\/p>\n

[17]<\/a> usp. Joseph RATZINGER, U po\u010detku stvori Bog. Promi\u0161ljanja o stvaranju i grijehu<\/em>, Verbum, Split, 2008., 75 \u2013 76.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razlog za promi\u0161ljanje upravo o patnji koju nije uzrokovao \u010dovjek, nego priroda, dao mi je potres \u0161to se dogodio u Nepalu 25. travnja 2015. godine. U potresu je poginulo vi\u0161e od sedam tisu\u0107a ljudi, a ozlije\u0111eno preko \u010detrnaest tisu\u0107a. Ovaj potres, \u010dini se, nije uzrokovao \u010dovjek jer nije mogao pa se krivnja \u010desto svaljuje na … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2910,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-2908","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":10699,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2908","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2908"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2908\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2910"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2908"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2908"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2908"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}