{"id":3053,"date":"2017-09-07T15:50:22","date_gmt":"2017-09-07T15:50:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3053"},"modified":"2017-09-07T15:50:23","modified_gmt":"2017-09-07T15:50:23","slug":"video-svecani-zavjeti-petorice-nase-brace","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/video-svecani-zavjeti-petorice-nase-brace\/","title":{"rendered":"[VIDEO] Sve\u010dani zavjeti petorice na\u0161e bra\u0107e"},"content":{"rendered":"

Rije\u010d Bo\u017eja ka\u017ee: “Nastojte oko mira sa svima! I oko posve\u0107enja bez kojega nitko ne\u0107e vidjeti Gospodina”<\/em> (Heb 12,14). \u017dele\u0107i ispuniti svoju najdublju \u010de\u017enju gledati Boga licem u lice petorica na\u0161e bra\u0107e nastavili su svoj put posve\u0107enja dav\u0161i sve\u010dane zavjete 2. rujna u crkvi sv. Kri\u017ea na Sigetu. Zanimljivo, \u010detvorica od petorice bra\u0107e neko\u0107 su bili \u010dlanovi franjeva\u010dke mlade\u017ei, no ne samo to, ve\u0107 i predsjednici Frama u kojima su djelovali. \u010cini se kako su ve\u0107 frama\u0161i prepoznali kako Bog s njima ima “posebne” planove, kako su i u malome bili vjerni.<\/span><\/p>\n

Zavjete su polo\u017eili fra Marko Vela iz Osijeka, fra Ivan Vladi\u0107 iz Karlovca, fra Josip Ivki\u0107 iz Slavonskoga \u0160amca, fra Mario Zraki\u0107 iz \u0110akova i fra Anto Mandi\u0107 iz Domagovi\u0107a. Kako je provincijalni ministar, fra Ilija Vrdoljak, istaknuo u homiliji, “oni su dali Gospodinu svoju brigu”<\/em>, odlu\u010dili su “nasljedovati Gospodina u onome u \u010demu je on najprepoznatljiviji, u siroma\u0161tvu, jednostavnosti \u017eivota, malenosti, u osje\u0107aju za sve ljude, osobito one rubne”<\/em> jer “na kraju \u017eivota kada budemo su\u0111eni, upravo to \u0107e biti ono temeljno mjerilo, \u0161to ste u\u010dinili jednom od najmanje bra\u0107e meni ste u\u010dinili, i \u0161to niste u\u010dinili meni niste u\u010dinili”<\/em> (usp. Mt 25,40-45).<\/span><\/p>\n

U nastavku se provincijalni ministar dotaknuo i druga dva zavjeta – \u010disto\u0107e i poslu\u0161nosti. Uz \u010disto\u0107u tijela va\u017ena je i ona “misli, pogleda, nastojanja”<\/em> kako bi “\u010disti i otvoreni mogli svjedo\u010diti istinu, jer istina nema ni\u0161ta s la\u017ei, svjetlo nema ni\u0161ta s tamom”<\/em>. Temelj poslu\u0161nosti je u tome da se vr\u0161i “ono \u0161to Bog od nas o\u010dekuje”<\/em>. Isus je “onaj koji je \u010ditav svoj \u017eivot upravo nastojao duboko u svojim razgovorima s Ocem nebeskim, u molitvama, da ne bude njegova volja ve\u0107 Bo\u017eja volja”<\/em>.<\/span><\/p>\n

Zadr\u017eav\u0161i se du\u017ee na zavjetu poslu\u0161nosti, provincijalni je ministar kao primjer naveo jedan poseban trenutak iz Isusova \u017eivota koji se dogodio u Getsemanskom vrtu “kada je u molitvi, u krvavom znoju, u tjeskobi, rekao: “O\u010de, neka bude tvoja volja, a ne moja volja”<\/em> (usp. Lk 22,24) naglasiv\u0161i da bi volio “da i mi u sjeni ovog kri\u017ea danas shvatimo da je to temelj na\u0161ega poslanja”<\/em>.<\/span><\/p>\n

Istaknuo je kako je vrlo va\u017eno da budemo svjedoci evan\u0111elja, “svjedoci zajedni\u010dkog \u017eivota”<\/em>.\u00a0 U na\u0161oj provinciji su u pro\u0161losti bra\u0107a svjedo\u010dila “i onda kada je svjedo\u010diti evan\u0111elje zna\u010dilo i staviti svoju glavu na panj i s druge strane izgubiti svoj \u017eivot”<\/em> crpe\u0107i snagu iz one evan\u0111eoske: “Tko ho\u0107e \u017eivot svoj spasiti, izgubit \u0107e ga; a tko izgubi \u017eivot svoj poradi mene, taj \u0107e ga spasiti”<\/em> (Lk 9,24).<\/span><\/p>\n

Pred kraj homilije fra Ilija je franjeva\u0161tvo sa\u017eeo u jednu zgodu iz \u017eivota na\u0161eg serafskog oca: “Sveti Franjo je jedanput rekao svojoj bra\u0107i: kada u\u0111ete u neko mjesto, kada negdje odete, nemojte odmah letjeti na trg pa ne\u0161to propovijedati, ne\u0161to govoriti. Nastanite se negdje, napravite si neku kolibu na rubu sela. Tamo probajte \u017eivjeti nekoliko dana, molite se, \u017eivite onaj svoj iskreni \u017eivot, a onda nakon toga mo\u017eda ne\u0107e trebati ne\u0161to previ\u0161e ni govoriti, vidjet \u0107e ljudi kakvi ste, vidjet \u0107e ljudi na koji na\u010din \u017eivite”.<\/em><\/span><\/p>\n

Neka i nas ovaj doga\u0111aj sve\u010danih zavjeta potakne da Bo\u017eju volju guramo ispred svoje, da djelovanje guramo ispred rije\u010di, da Gospodinu, koji je bio toliko siroma\u0161an da nije imao gdje bi glavu naslonio (usp. Mt 8,20) ponudimo svoje srce kao siguran dom i boravi\u0161te dok ne stignemo u vje\u010dnu slavu, jer, kako je nam je rije\u010di svetoga Franje zapisao Toma \u010celanski: “Mnogo smo obe\u0107ali, a jo\u0161 vi\u0161e nam je obe\u0107ano; obdr\u017eavajmo ovo, te\u017eimo za onim. U\u017eivanje je kratko, kazna vje\u010dna, trpljenje neznatno, slava beskona\u010dna. Mnogo je pozvanih, malo izabranih, svima \u0107e biti napla\u0107eno”<\/em> (2\u010cel 2,191).<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a>
\n