{"id":3075,"date":"2017-09-14T05:54:43","date_gmt":"2017-09-14T05:54:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3075"},"modified":"2017-09-14T06:02:06","modified_gmt":"2017-09-14T06:02:06","slug":"krscanski-i-ateisticki-pogled-na-smrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/krscanski-i-ateisticki-pogled-na-smrt\/","title":{"rendered":"Kr\u0161\u0107anski i ateisti\u010dki pogled na smrt"},"content":{"rendered":"

Kada se za ne\u0161to do \u010dega nam je istinski stalo \u017eelimo pobrinuti najbolje \u0161to mo\u017eemo, uvijek \u0107emo uzeti u obzir cjelinu stvari. Ne\u0107emo samo djelomi\u010dno zahvatiti problematiku ve\u0107 \u0107emo joj se ozbiljno posvetiti. Poku\u0161at \u0107emo rije\u0161iti stvar vode\u0107i se mi\u0161lju:\u00a0\u201cni\u0161ta me ne smije iznenaditi\u201d.<\/em>\u00a0Razmi\u0161ljaju\u0107i o \u017eivotu name\u0107e se razborit i smislen zaklju\u010dak da pobrinuti se istinski za svoj \u017eivot zna\u010di sagledati ga u cjelini. A tko se to od nas ne bi htio pobrinuti za svoj \u017eivot? No \u0161to to zna\u010di \u201csagledati ga u cjelini\u201d? Istinska briga za \u017eivot ne uklju\u010duje samo istinsku brigu za danas, ve\u0107, ako mi je stvarno stalo do \u017eivota, promi\u0161ljat \u0107u i o svojem po\u010detku (pro\u0161losti) i kraju (budu\u0107nosti). Kada uzmem ovu \u0161iru sliku u obzir, mo\u0107i \u0107u valjanije postaviti kvalitetu sada\u0161njeg \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Po\u010detak se ve\u0107 dogodio, tu ni\u0161ta bitno ne mogu mijenjati, me\u0111utim kada je u pitanju kraj, susre\u0107em se s ne\u010dim od \u010dega nikada nijedan \u010dovjek nije bio po\u0161te\u0111en \u2013 susre\u0107em se s pitanjem smrti.\u00a0\u201cBrinuti se za ljudski \u017eivot samo po sebi tako\u0111er zna\u010di stupiti\u00a0 u razra\u010dun sa stvarno\u0161\u0107u smrti\u201d<\/em>\u00a0(Ratzinger).\u00a0<\/em>Svaki ljudski \u017eivot na ovoj zemlji zavr\u0161ava smr\u0107u. Budu\u0107i da je to ne\u0161to \u0161to me \u010deka, stvarnost je to vrijedna obra\u0107anja pozornosti na nju. Koliko god obrazovan ili neobrazovan bio, svaki \u010dovjek je znao taj podatak \u2013 da \u0107e umrijeti. Uz ovaj usko je povezan jo\u0161 jedan: da smo prolazni (privremeni), da na neki na\u010din tjelesno \u201cpropadamo\u201d, tro\u0161imo se.<\/span><\/p>\n

Nitko na ovoj zemlji ne\u0107e zauvijek ostati i \u017eivjeti. Svjestan ovoga, vi\u0161e mi se ovaj \u017eivot ne \u010dini toliko kao \u201c\u017eivot\u201d gdje di\u0161em punim plu\u0107ima, kao neki \u017eivot iz snova pun ljepota. Svjestan da idem prema starosti, smrtnosti, propadljivosti, \u017eivot se prije \u010dini kao polagano umiranje. Po\u010detak \u017eivota zapravo je po\u010detak procesa umiranja. U ovom se kontekstu potpunije mogu razumjeti rije\u010di svetog Grgura Velikog:\u00a0\u201cVremeniti bi se \u017eivot, u usporedbi s vje\u010dnim, prije moralo nazvati smr\u0107u nego \u017eivotom. Jer \u0161to je svakodnevno tro\u0161enje i propadanje drugo nego lagano, postupno umiranje?\u201d<\/em>.<\/span><\/p>\n

Smrt nije samo ne\u0161to \u0161to nas \u010deka na kraju \u017eivota i to je to. Smrt se doga\u0111a svakog dana na\u0161ega \u017eivota; svaki dan polagano \u201cumiremo\u201d, starimo, tro\u0161imo se. Sada tako blizu jedan kraj drugoga le\u017ee dva pitanja \u2013 pitanja \u017eivota i smrti. \u010cini se da su u\u017ee povezana nego \u0161to bi se na prvu pomislilo i nema ga tko se jednim nije ozbiljnije pozabavio, a da nije i drugim. Jedno bez drugoga ne ide.\u00a0\u201cStoga shvatiti ljudski \u017eivot zna\u010di shvatiti smrt. Pitanje o smrti sna\u017eno zahtijeva s\u00e2m \u017eivot. Ono se neizbje\u017eno postavlja onomu kojemu je \u017eivot stvarna briga\u201d<\/em>(Ratzinger). Ako \u017eelimo dati smisao \u017eivotu, moramo dati smisao i smrti. Ako \u017eivot nema smisla, nema ni smrt. Obrnuto: ako u smrti ne na\u0111emo smisla, ne\u0107emo ni u \u017eivotu.<\/span><\/p>\n

Kako netko tko ne vjeruje u duhovnu stvarnost \u010dovjeka rje\u0161ava problem smrti? Primjerice, kako dana\u0161nji ateisti rje\u0161avaju problem smrti? Onako kako su ga rje\u0161avali i u ostalim vremenima. Ako je smrt samo tjelesno umiranje \u010dovjeka, puki prestanak rada srca, ako potpuno isklju\u010divo duhovnu stranu, tada se smisao ovome \u017eivotu mo\u017ee dati na dva na\u010dina. Prvi je taj da ovaj \u017eivot proglasimo besmislenim jer \u0107emo ionako na kraju umrijeti i s time je sve gotovo, stoga si kao izlaz iz ove bezizlazne situacije moram za \u017eivota, svojim vlastitim snagama, ispuniti \u017eivot i dati mu neki svoj smisao kako meni najbolje odgovora.<\/span><\/p>\n

Drugi je taj da kad \u0107u ve\u0107 na kraju ionako umrijeti i s time je sve gotovo, jedimo onda i pijmo, u\u017eivajmo, proveselimo se do maksimuma. Prvi \u0161irom otvara vrata relativizmu, drugi hedonizmu. Zanimljivo, ne primje\u0107ujemo li ova dva stava kako se na prakti\u010dnoj razini ostvaruju danas u svijetu oko nas? \u00a0\u010cini se da se moje poimanje smrti odra\u017eava na moj na\u010din \u017eivljenja.<\/span><\/p>\n

Rezultat relativizma jest dru\u0161tvo u kojemu svatko sebi stvara i daje smisao \u017eivota kako mu najbolje odgovara, \u201cpo\u0161tuju\u0107i\u201d pritom makar i sasvim suprotni smisao koji drugi daje svojem \u017eivotu po principu:\u00a0\u201cne diraj me, ne diram te\u201d.<\/em>\u00a0Druga\u010dije re\u010deno:\u00a0\u201cTi mo\u017ee\u0161 vjerovati \u0161to ho\u0107e\u0161, ja mogu \u0161to ho\u0107u, tre\u0107i mo\u017ee ne\u0161to tre\u0107e, ne\u0107emo se jedan drugome mije\u0161ati u te stvari, samo da smo mi sretni\u201d<\/em>. Zanimljivo, kako to da onda u jednom takvom dru\u0161tvu pronalazimo najmanje onih sretnih? Problematika i nelogi\u010dnost ovakve postavke je \u0161to se \u010dovjekovo \u201cja\u201d izdi\u017ee kao temelj \u017eivota. No kako ja, koji s\u00e2m sebe nisam ni doveo u postojanje i koji ne mogu birati kada \u0107u umrijeti, mogu biti sebi temelj? Ne bi li temelj trebao biti netko iznad tko me stvorio i tko zna kada \u0107u umrijeti? Ako je tako, onda imamo objektivnu istinu. Ako nema onoga Drugoga, nema ni objektivne istine.<\/span><\/p>\n

Ovo dosad su \u010disto ljudski poku\u0161aji da se rije\u0161i problem smrti. I vidimo da su nedostatni. Na sre\u0107u, Bog se objavio, Bog je zahvatio u ovozemaljski \u017eivot preko svojega Sina Isusa Krista. On, kao jedina i potpuna istina, tako\u0111er nam ima \u0161to re\u0107i o smrti. On nam zapravo daje odgovor na pitanje smrti. Sveti Pavao je to, nadahnut Duhom Bo\u017ejim, lijepo sa\u017eeo:<\/span><\/p>\n

\u201c\u0160to onda \u010dine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uop\u0107e ne uskr\u0161avaju, \u0161to se krste za njih? \u0160to se onda i mi svaki \u010das izla\u017eemo pogiblima? Dan za danom umirem, tako mi slave va\u0161e, bra\u0107o, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu na\u0161em! Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskr\u0161avaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. Ne varajte se: Zli razgovori kvare dobre obi\u010daje. Otrijeznite se kako valja i ne grije\u0161ite jer neki, na sramotu vam ka\u017eem, ne znaju za Boga\u201d<\/em>\u00a0(1 Kor 15,29-34).<\/span><\/p>\n

\u201cA kad se ovo raspadljivo obu\u010de u neraspadljivost i ovo smrtno obu\u010de u besmrtnost, tada \u0107e se obistiniti rije\u010d napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, \u017ealac tvoj? \u017dalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu na\u0161em Isusu Kristu! Tako, bra\u0107o moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znaju\u0107i da trud va\u0161 nije neplodan u Gospodinu.\u201d<\/em>\u00a0(1 Kor 15, 54-58)<\/span><\/p>\n

Bo\u017eja Rije\u010d daje nam sigurnost da je smrt u vlasti Boga. Iako nije isprva planirana kao sastavni dio \u010dovjekova \u017eivota, sada kada je tu, Bog je ima mo\u0107 preobraziti jer je alfa i omega, po\u010detak i svr\u0161etak, onaj koji dovodi u postojanje i odlu\u010duje kada \u0107e pozvati k sebi. Jedino Bog ima vlast nad \u017eivotom \u010dovjeka.\u00a0\u201cNovi zavjet time ne nije\u010de da je smrt po sebi mogu\u0107e najprije poimati kao zakazanje tijela. No on dodaje da egzistencija ovoga tjelesnog zakazanja po\u010diva na Bo\u017ejoj suda\u010dkoj odluci. To se ne mo\u017ee bez daljnjega vidjeti na samomu procesu, nego je to shva\u0107anje procesa koji nam otvara vjera\u201d<\/em>\u00a0(Ratzinger).<\/span><\/p>\n

Tvrdnja s po\u010detka da je na\u0161 \u017eivot proces umiranja, starenja i propadanja biva sada zaodjenuta jednim sasvim druga\u010dijim smislom. Sve ovo tzv. \u201cstarenje, propadanje, umiranje\u201d mo\u017ee biti milosno i spasonosno, mo\u017ee biti sredstvo na\u0161eg posve\u0107enja. Stoga je ovaj \u017eivot itekako dragocjen, itekako ima smisla ljubiti, \u010diniti dobro, nasljedovati Krista. Jer smo sada svjesni da u na\u0161em \u201cstarenju\u201d nismo sami, nego nas Gospodin prati svojom milo\u0161\u0107u kad god Mu se otvorimo. Bog skupa s nama \u017eeli pro\u017eivjeti \u017eivot, pratiti nas i pripremati za kona\u010dni susret licem u lice u Nebu. Kako sada ovaj \u017eivot dobiva na smislu i ljepoti! Tek dav\u0161i smrti onaj smisao koji joj Bog daje, dolazimo do plodnosti, ljepote i svrhe \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Svaki dan jest umiranje, no to mo\u017ee biti umiranje sebi kako bi se Bog jo\u0161 vi\u0161e nastanio:\u00a0\u201cUvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i \u017eivot Isusov u tijelu na\u0161em o\u010dituje. Doista, mi se \u017eivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i \u017eivot Isusov o\u010dituje u na\u0161em smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, \u017eivot u vama. A budu\u0107i da imamo isti duh vjere kao \u0161to je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas \u0107e s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti\u201d<\/em>\u00a0(2 Kor 4,10-14).<\/span><\/p>\n

Ovakvo poimanje smrti mo\u017ee biti proces smrti staroga \u010dovjeka i obla\u010denja novoga koji je Kristom zaodjeven. To je kr\u0161tenje. Kr\u0161tenje je smrt za staroga \u010dovjeka i trajan proces usmr\u0107ivanja posljedica Isto\u010dnoga grijeha kako bi \u0161to vi\u0161e zablistao i zasjao novi. Kr\u0161tenjem na\u0161a smrt ne dobiva vi\u0161e vrijednost pukog umiranja, nego novog ro\u0111enja. Smrt je zapravo novo ro\u0111enje kr\u0161tenjem ovdje na zemlji. Uo\u010davamo blisku povezanost ne samo \u017eivota i smrti, ve\u0107 i kr\u0161tenja sa smrti i \u017eivotom.\u00a0\u201cStoga na\u0161a kona\u010dna tjelesna smrt u biti nije ni\u0161ta drugo do dovr\u0161enje na\u0161ega kr\u0161tenja. Teologija smrti teologija je kr\u0161tenja, a teologija kr\u0161tenja teologija je smrti. Upravo je \u010ditav proces umiranja, ako ga prihvatimo u vjeri, na\u0161e realno biti-kr\u0161ten, koje se dovr\u0161ava tek na samrtnoj postelji: biti osjenjen Kristovim kri\u017eem, a time i Kristovim \u017eivotom\u201d<\/em>\u00a0(Ratzinger).<\/span><\/p>\n

Iz ovoga svega proizlazi da ono \u0161to \u010dinimo u ovome \u017eivotu ima posljedice za vje\u010dnost. Tomu nas u\u010di i upozorava Isus. Samo ono \u0161to u\u010dinimo iz ljubavi ostaje i vrijedi za vje\u010dnost. Razumljivo jer samo ljubav mo\u017ee dati i odr\u017eati na \u017eivotu i ovaj \u017eivot. Jer smo od Boga stvoreni, za ljubav smo stvoreni; ako ljubavi nema, bit \u0107e suho, bezizlazno, puno zapetljanih \u010dvorova i nemogu\u0107ih situacija:\u00a0\u201cOno jedino vje\u010dno jest ljubav; kao ljubav Bog je vje\u010dnost. A njegova je ljubav pak \u010dovjekova vje\u010dnost, on je neprolazno za\u0161ti\u0107en i sa\u010duvan u tomu da ga ljubi vje\u010dna ljubav. To je zbog toga \u0161to on sam mo\u017ee ljubiti. I njemu samo ljubav daje vje\u010dnost; o mjeri i na\u010dinu njegove ljubavi ovisi mjera i na\u010din njegove vje\u010dnosti\u201d\u00a0<\/em>(Ratzinger).<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

*svi citati Josepha Ratzingera preuzeti su iz knjige Dogma i navje\u0161taj<\/em><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada se za ne\u0161to do \u010dega nam je istinski stalo \u017eelimo pobrinuti najbolje \u0161to mo\u017eemo, uvijek \u0107emo uzeti u obzir cjelinu stvari. Ne\u0107emo samo djelomi\u010dno zahvatiti problematiku ve\u0107 \u0107emo joj se ozbiljno posvetiti. Poku\u0161at \u0107emo rije\u0161iti stvar vode\u0107i se mi\u0161lju:\u00a0\u201cni\u0161ta me ne smije iznenaditi\u201d.\u00a0Razmi\u0161ljaju\u0107i o \u017eivotu name\u0107e se razborit i smislen zaklju\u010dak da pobrinuti se … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3080,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-3075","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":4577,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3075","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3075"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3075\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3080"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3075"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3075"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3075"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}