{"id":3148,"date":"2017-10-19T06:25:17","date_gmt":"2017-10-19T06:25:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=3148"},"modified":"2017-10-19T06:25:17","modified_gmt":"2017-10-19T06:25:17","slug":"jeruzalemski-sabor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/jeruzalemski-sabor\/","title":{"rendered":"Jeruzalemski sabor"},"content":{"rendered":"

Jeruzalemski sabor kao centralni doga\u0111aj Djela apostolskih i jedan od zna\u010dajnijih u Pavlovom \u017eivotu prou\u010davamo \u010ditaju\u0107i 15. poglavlje spomenute biblijske knjige. U njoj pisac na dobro dramatur\u0161ki obra\u0111en na\u010din stavlja glavne likove u radnju, a zaklju\u010dcima te epizode mijenja tijek svoje knjige.<\/span><\/p>\n

Djela apostolska do 15. poglavlja izvje\u0161tavaju prvo o idealnoj jeruzalemskoj zajednici prvih kr\u0161\u0107ana, nastavljaju sa ustanovljenjem sedmorice u 6. poglavlju i nakon prodiranja Rije\u010di me\u0111u prve pogane po Petru i Filipu, na scenu stavljaju apostola Pavla koji je prvo podre\u0111en Barnabi da bi nakon 15. poglavlja kada se posljednji puta spominje zbor dvanaestorice Pavao dobio glavnu ulogu u \u0161irenju Evan\u0111elja sve do Rima, centra tada\u0161njeg svijeta, kako nam donosi posljednje 28. poglavlje Djela.<\/span><\/p>\n

Nakon doga\u0111aja kojega danas znamo kao Jeruzalemski sabor, a o kojem mo\u017eemo \u010ditati i u 2. poglavlju autenti\u010dne poslanice Gala\u0107anima, Pavao je dobio potvrdu da nije tr\u010dao uzalud <\/em>(usp. Gal 2, 2) i tako je ta nova teologija koja govori da je sada Kristov zakon ljubavi iznad Mojsijevog zakona postala kr\u0161\u0107ansko u\u010denje sa\u010duvano do danas. Kako neki autori ka\u017eu, mi ne mo\u017eemo sada potpuno shvatiti veli\u010dinu prvog sukoba u ranoj kr\u0161\u0107anskoj zajednici izme\u0111u judeokr\u0161\u0107ana i kr\u0161\u0107ana iz poganstva, ali \u0107emo se tom srazu dviju suprotstavljenih ideja poku\u0161ati kroz ovaj rad pribli\u017eiti prou\u010davaju\u0107i Pavlovu ulogu prije, za vrijeme i nakon Jeruzalemskog sabora. \u017delja nam je pokazati da je autoru djela bio cilj dokazati kako je Duh Sveti po apostolskom zboru zaista vodio Crkvu u tim doga\u0111ajima (usp. Dj 15 28), a odlukom da se ne sili pogane prvo na obrezanje omogu\u0107io da kr\u0161\u0107anstvo iza\u0111e iz okvira \u017eidovstva i krene na put pokoravanja svijeta Kristovim zakonom ljubavi. Za dokazivanje te teze koristili smo renomirane autore s prostora biblijske teologije i egzegeze poput profesora Browna, Klischa, Glinke, Tomi\u0107a, Vidovi\u0107a, Dugand\u017ei\u0107a, Cifraka i drugih uz dostupne nam komentare Svetog pismana hrvatskom, njema\u010dkom i engleskom jeziku.<\/span><\/p>\n

Rad \u0107e prou\u010davati teolo\u0161ku i povijesnu pozadinu sabora u Jeruzalemu, njegov tijek kroz Pavlov i Jakovljev govor te kona\u010dno zaklju\u010dak skupa i novost Jakovljevih klauzula koje nam predstavljaju Djela apostolska, a zaklju\u010dak \u0107e donijeti dodatno razja\u0161njenu tezu koju smo upravo iznijeli.<\/span><\/p>\n

    \n
  1. TEOLO\u0160KA PODLOGA<\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    Vode\u0107i se \u010dlancima u kojima se obra\u0111uju zabilje\u0161ke biblijskih znanstvenika o ovom apostolskom koncilu osnovna misao jest da koncil nudi paradigmu koju mogu slijediti oni koji danas vode i izgra\u0111uju Crkvu. Prema tome je Jeruzalemski koncil zapravo prvi primjer kr\u0161\u0107anske kontekstualizacije. Naime stvari koje su tamo bile rje\u0161avane apostoli nisu imali pod direktnom zapovjedi od Isusa, mo\u017eda su \u010dak imale i suprotne, poput onog djela da je Isus poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova, ali su okupljeni sada morali uo\u010diti i kontekstualizirati Isusovu poruku radi \u0161irenja nove vjere. Na koncilu su glavna pitanja bila kako Evan\u0111elje treba biti izra\u017eeno kada se prenosi preko kulturalnih granica te kako nacionalne Crkve u nastajanju mogu formulirati teologiju na na\u010din da ona odijeva karakteristike vlastite kulture.[1]<\/a><\/span><\/p>\n

    Te\u0161ko je odrediti zapravo tko sudjeluje na koncilu jer se u Dj 15, 6 spominju apostoli i starje\u0161ine, a po imence samo Petar, Barnaba, Pavao i Jakov, dok se u paralelnom izvje\u0161\u0107u kod Pavla spominje jo\u0161 Tita i Ivana. Svakako je va\u017eno znati da su jeruzalemsku crkvu ve\u0107 tada vodile starje\u0161ine te je Pavao, vjerojatno njih, mo\u017eda podrugljivo, nazivao stupovima Crkve.<\/span><\/p>\n

    Zaklju\u010dak koncila o podjeli misionarske zada\u0107e mo\u017ee biti i primjer ve\u0107 tada jedne dvojne strukture autoriteta, iako je te\u0161ko zapravo ustanoviti da je to postojalo prije 15. poglavlja. Tako\u0111er koncil se mo\u017ee shvatiti i kao primjer kanonskog razgovora koji treba biti utemeljen na pismu i otvoren za teologiju pluraliteta. No svakako ne smije ga se mije\u0161ati sa kasnijim ekumenskim koncilima.[2]<\/a> \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

    \u00a0Nabrojali smo kako se sam doga\u0111aj koncila, kako je opisan, mo\u017ee shvatiti, no nas konkretno zanima Pavlova uloga u dolasku uop\u0107e do njega te njegove posljedice za rast prve Crkve. Luki, piscu Djela apostolskih, Jeruzalemski koncil zauzima sredi\u0161nje mjesto knjige. Njemu je potreban taj doga\u0111aj u Jeruzalemu kako bi se naknadno potvrdilo da je Bog djelovao po Pavlu i Barnabi na Prvom misijskom putovanju. A jeruzalemske odluke su za misionare bile znak ohrabrenja za sljede\u0107e putovanje.[3]<\/a>\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

    Jasno je svakako da je postojala i duga\u010dka povijest prethodnica koncila, odnosno velika diskusija koju imamo ve\u0107 tamo od 6. poglavlja izme\u0111u helenskih i hebrejskih \u010dlanova jeruzalemske zajednice.[4]<\/a> <\/span>Kada bismo uzeli za to\u010dno povijesno izvje\u0161\u0107e mogli bismo i tra\u017eiti veliku povijest koja se odigravala ispod koncila prou\u010davaju\u0107i 4 zabrane[5]<\/a> u apostolskom dekretu koje vuku duboko u Stari zavjet i Levitski zakonik. Svakako je osnovno pitanje kojim su se ondje bavili – kako se ljudi spa\u0161avaju, odnosno je li za \u010dlanstvo u Crkvi potrebno obrezanje kako su neki tra\u017eili zato \u0161to na\u010din svjedo\u010denja na koje ih \u0161alje Isus apostolima od samog po\u010detka nije bio potpuno jasan i s vremenom su ga otkrivali.[6]<\/a><\/span><\/p>\n

    Sam jeruzalemski koncil sazvan je kako bi se rije\u0161ile brojne dvojbe koje su tada mu\u010dile ranu kr\u0161\u0107ansku zajednicu. Dvadesetak godina je ve\u0107 bilo pro\u0161lo od Isusovog odlaska, me\u0111u kr\u0161\u0107ane do\u0161li su ljudi raznih interesa, predznanja, stavova, a klju\u010dna stvar je bila \u0161to su se sada na jednom mjestu na\u0161li \u017didovi, izabrani Bo\u017eji narod, narod koji je, po mi\u0161ljenju njih samih, iznad svakog drugog naroda, i kr\u0161\u0107ani iz poganstva. Nije bilo realno o\u010dekivati da \u0107e jedan \u017didov samo zato \u0161to je povjerovao u Isusa promijeniti mi\u0161ljenje koje je primio jo\u0161 od djetinjstva. Upravo je u tome veli\u010dina Jeruzalemskog sabora – poku\u0161aj promijene mentaliteta \u017didova, prvi poku\u0161aj kontekstualizacije Isusove poruke na temelju hermeneutike starozavjetnih tekstova u ustima vo\u0111a apostolske zajednice u Jeruzalemu.<\/span><\/p>\n

    2. OKOLNOSTI SABORA<\/span><\/p>\n

    \u00a0“Koncil je imao priliku napustiti nauk da se za spasenje treba obrezati kako su nau\u010davali neki iz Jeruzalema u Antiohiji.”[7]<\/a> \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

    Naime, kako nam donose Djela apostolska ranije, progonstvo u Jeruzalemu raspr\u0161ilo je u\u010denike po svom onom kraju (Samarija, Damask, Cipar), pa sve do Antiohije(11,19)gdje se rije\u010d prvo navje\u0161\u0107ivala samo \u017didovima, no ve\u0107 u 11, 20 vidimo po\u010detke dolaska pogana. Taj dolazak pogana na scenu se posebno nagla\u0161ava u takozvanom prvom misijskom putovanju nakon Antiohije Pizidijske \u0161to svoj vrhunac ima u 14, 11-18 u Ikoniju i Listri gdje Crkva postaje univerzalna. Otvorio se tada plodni teren za sukob kr\u0161\u0107ana koji dolaze iz poganstva i onih iz \u017eidovstva. Judeokr\u0161\u0107ani po svom uvjerenju po\u010dinju zahtijevati obrezanje u Antiohiji. Pavao, potaknut iskustvom misijskog putovanja kre\u0107e u raspravu s njima. Po dogovoru Antiohijske Crkve Pavao i Barnaba odlaze u Jeruzalem. Gotovo da nema niti jednog spisa u kojem se Pavao ne bavi ovom problematikom koja mu je bila od samog po\u010detka njegovog misonarenja manetnuta. Pavao\u00a0 neprilike koje dolaze \u017eeli rije\u0161iti stavljaju\u0107i naglasak na temelje svoje teologije: Bog je u Isusu Kristu svima i pod istim uvjetima ponudio spasenje na temelju vjere, a ne na opslu\u017eivanju Zakona(usp. Rim 21,26) ili na temelju nacionalne, religijske, spolne ili socijalne pripadnosti (usp. Gal 3,28). Sam je imao velikih problema sa judejskim elementima kako svjedo\u010di u brojim svojim poslanicama.[8]<\/a><\/span><\/p>\n

    Mo\u017eda se moglo pomisliti da je problem obrezanja o kojem se raspravljalo u Jeruzalemu i kojega je Luka lijepo doveo na scenu u 15. poglavlju po rije\u010dima \u010dlanova farizejske sljedbe u 15, 6, rije\u0161io ve\u0107 u Dj 11 sa Kornelijem, no to je uklju\u010divalo svega nekolicinu neobrezanih unutar ve\u0107e zajednice. Sada su nastajale cijele Crkve neobrezanih i logi\u010dno je da se javio problem.[9]<\/a><\/span><\/p>\n

    Prema Brownu taj sabor je najva\u017eniji sastanak koji se ikada doga\u0111ao u povijesti kr\u0161\u0107anstva. O njemu imamo dva izvje\u0161taja – u Dj i u Gal, a iako “bibli\u010dari vi\u0161e preferiraju onaj izvje\u0161taj iz Gal 2 jer je to izjava o\u010devidca”[10]<\/a>, dodu\u0161e izrazito subjektivnog o\u010devidca, mi \u0107emo se vi\u0161e bazirati na onome iz Dj 15. Sam sabor bismo mogli smjestiti u 48. ili 49. po ra\u010dunici iz poslanice Gala\u010danima kada Pavao ka\u017ee 14 godina kasnije, dakle negdje u vrijeme cara Klaudija i kralja Agripe II.[11]<\/a><\/span><\/p>\n

    Pogani su za \u017didove bili narod ispod njih, narod manje vrijednosti, a sada ih vidimo da sve ja\u010de dolaze na scenu sa mladim kr\u0161\u0107anstvom. Na po\u010detku Djela apostolskih smo susreli satnika Kornelija, susreli smo scenu u kojoj je Petar “o\u010distio” hranu koja je \u017didovima bila zabranjena, ali sada povijesne okolnosti tra\u017ee od \u017didova da priznaju kako su oni iz poganstva u vjeri u Isusu jednaki njima, \u0161to je zapravo okosnica Pavlove teologije. Pavao je uvijek zastupao da je Bog poganima ponudio spasenje po vjeri u Isusa Krista, a ne po opslu\u017eivanju zakona. Pogani su to jasno odmah prihvatili, ali je bilo pitanje kako u takvu konstelaciju uvjeriti \u017didove. Povod piscu Djela apostolskih za prvi poznati crkveni sabor (iako ne u smislu kasnijih sabora) bilo je inzistiranje jeruzalemskih \u017eidova u Antiohiji da se pogani prvo moraju obrezati. Tada su iz Antiohije poslali Pavla i Barnabu da izvide tu stvar. Sve je bilo spremno da se, prili\u010dno povijesno sigurno, odr\u017ei sredinom prvog stolje\u0107a sabor u Jeruzalemu.<\/span><\/p>\n

    3. TIJEK SABORA KROZ PETROV I JAKOVLJEV GOVOR<\/span><\/p>\n

    Na samom koncilu na sceni se nalaze Pavao i Barnaba(i Tit?), njihovi protivnici, Jakov, Petar (i Ivan?) Stav prvih je jasan i o\u010dekivan, stav petrov se mo\u017ee pretpostaviti, ali Jakov koji uzima rije\u010d na kraju ne mo\u017ee se ni pretpostaviti \u0161to \u0107e izre\u0107i. Opravdano je pretpostavljati kako je klju\u010dnu ulogu tu igrao Jakov kao vo\u0111a jeruzalemske zajednice, a Pavlovi protivnici da su mo\u017eda bile starje\u0161ine, odnosno stupovi kako ih on naziva jer je tako bila ure\u0111ena\u00a0 jeruzalemska zajednica.[12]<\/a> <\/span>Nakon \u0161to je Pavao tamo do\u0161ao s Titom, \u0161to je svakako bio mudar potez, Djela nas izvje\u0161tavaju da je krenula raspra nemalena(15, 7) i tu sada na scenu stupa Petar.[13]<\/a><\/span><\/p>\n

    Glavna rasprava dakle vodila se oko \u00a0\u1f10\u03c0\u03b9\u03c3\u03c4\u03c1\u03bf\u03c6\u1f74\u03bd \u03c4\u1ff6\u03bd \u1f10\u03b8\u03bd\u1ff6\u03bd\u00a0\u0161to imamo ve\u0107 u 15, 3. Prema Petrovu govoru koji nam stoji od 7 do 11 retka. Bog je utvrdio da narodi trebaju \u010duti evan\u0111elje po Petru i povjerovati u njega. U tome se on poziva na prije u Djelima donijeto izvje\u0161\u0107e o kr\u0161tenju Kornelija. To potvr\u0111uje Bog svojom odlukom. Rije\u010d evan\u0111elja njemu je Rije\u010d o Isusu na koju \u0107e narodi povjerovati te zato oni ne trebaju biti obrezani. U 10. retku sva isku\u0161enja sastoje se od susreta bo\u017eanskoga sa svojim protivnikom. Napasnici \u017eele staviti jaram na vrat mla\u0111ih. njega nisu, govore\u0107i u 1. licu, mogli nositi ni oni ni njihovi oci. Ovdje se naime radi o obrezanju, ispo\u0161tivanju zakona i o priznanju krivice. Kako stoji u Starom Zavjetu, Oci su bili tvrdoglavi i stalno su se i srcem i u\u0161ima opirali Duhu Svetom. Oni su kroz an\u0111ele primili zakon, ali se toga nisu dr\u017eali. Kada Petar ka\u017ee da ni “mi” nismo mogli nositi jaram Luka se \u017eeli prisjetiti prve Petrove sva\u0111e s Isusom u Lk 5, 8.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

    \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>
    \n Sljede\u0107i 11. redak \u010dita zapravo Petrov odgovor judeokr\u0161\u0107anima. On govori da su i kr\u0161\u0107ani iz poganstva spa\u0161eni kroz milost Isusa. To zna\u010di da rije\u010d koju su primili, po kojoj je milost Isusa prisutna, ozna\u010dava spasenje. Ozdravljenje po milosti Isusovoj odgovara spa\u0161avanju Bo\u017ejem. Milost Isusova odgovara zapravo milosti Bo\u017ejoj. A ta milost pokazala se kao Heilsgnade <\/em>(spasenjska milost). Na isti na\u010din su, prema tome dakle spa\u0161eni i judejski i poganski kr\u0161\u0107ani, ne obdr\u017eavanjem zakona ve\u0107 milo\u0161\u0107u. Dakle prvo dolazi Rije\u010d, pa vjera pa milost spasenja.\u00a0 U Jakovljevu govoru koji nam se donosi od 14. do 21. retka Luka pokazuje punu suglasnost svih okupljenih oko Gospodinova brata Jakova i oko Pavlovog misionarskog rada. Jakov potvr\u0111uje u svom govoru izjave \u0160imuna kroz citat iz Am 9, 11, \u0161to se spominje u apostolskom dekretu. Te 4 zabrane \u0107emo kasnije posebno obraditi kada budemo govorili o apostolskom dekretu. U Jakovljevu govoru stavljen je jedan mje\u0161oviti citat iz Am 9, 11 kao baza, ali sa aluzijama na Zah 1, 6; Jer 12, 15 i jer 45, 21f. \u0161to se dobije kada se usporedi citat iz Dj 15, 16-18 sa Am 9, 11-12 iz LXX. Vidi se velika sli\u010dnost izme\u0111u ta dva citata, a uz podudaranje tekst iz Djela jest jo\u0161 pro\u0161iren. Posebno je zanimljiv izraz \u03b3\u03bd\u03c9\u03c3\u03c4\u1f70 \u1f00\u03c0\u2019 \u03b1\u1f30\u1ff6\u03bd\u03bf\u03c2 koji se jo\u0161 koristi u Lk 1, 70 i Dj 3, 21. Taj izraz zna\u010dajan je jer potvr\u0111uje da je ono \u0161to je re\u010deno, poznato od davnina. Naime poznato je pri\u010da o \u0161atoru Davidovu kojega \u0107e Bog iznova podi\u0107i kako bi i drugi ljudi do\u0161li do Boga i tako uzvisili njegovo ime. Podignuti \u0161ator Davida sastoji se od naroda koji slave Bo\u017eje ime, a taj narod su kr\u0161\u0107ani iz poganstva. Ime Izrael se sada mo\u017ee zapravo pro\u0161iriti na sve narode koji Boga priznaju i koji tako \u010dine jedan narod.    [14]<\/a><\/span><\/p>\n

    Dakle oni iz 15, 10 koji su isku\u0161avali Boga su oni koji su \u017eeljeli staviti na vrat mla\u0111ih jaram kojega ni oni nisu mogli nositi, odnosno obrezanje i po\u0161tivanje zakona. No po Duhu Svetom, kako se donosi kasnije u dekretu, odlu\u010deno je dr\u017eati stav i mi\u0161ljenje da se spa\u0161ava po vjeri u Isusa te da i kr\u0161\u0107ani iz poganstva mogu bezuvjetno pripadati Crkvi, \u0161to je posebno nagla\u0161avao Pavao jer, da ne mogu, onda Crkva ne bi bila jedinstvena.[15]<\/a> Mo\u017eemo jo\u0161 napomenuti da to isku\u0161avanje Boga je “biblijski izraz iz Izl 17, 2 koji zna\u010di dovoditi u pitanje o\u010ditu Bo\u017eju volju. (…) Ovo gledanje na Zakon kao nepodnosivi jaram nije ni pavlovsko niti se uklapa u maticu \u017eidovskog vrednovanja Tore: to je perspektiva kr\u0161\u0107anina kojemu je prekid sa \u017eidovstvom daleka pro\u0161lost.”[16]<\/a><\/span><\/p>\n

    Zapravo, mo\u017eemo vidjeti veliku izvojevanu pobjedu Pavlovu i prve Crkve. Da se na jeruzalemskom saboru odlu\u010dilo druga\u010dije, kr\u0161\u0107anstvo bi jo\u0161 uvijek bila sekta unutar \u017eidovstva, ako bi se uop\u0107e i odr\u017ealo sada, a otvaranje prema poganima omogu\u0107ilo je \u0161irenje kr\u0161\u0107anstva neovisno o \u017eidovstvu kojega \u0107e uskoro potresti veliki problemi s propa\u0161\u0107u hrama te su te odluke otvorile mogu\u0107nosti Drugog misijskog putovanja.[17]<\/a><\/span><\/p>\n

    Na saboru se vidio jedan pravi primjer kontekstualizacije tekstova Staroga zavjeta u ustima apostolskih prvaka Jakova i Petra. Pisac Djela apostolskih, vjerujemo s pravom, u izri\u010dajima govornika, gleda Duha Svetoga. Rasprava je time, barem de iure<\/em> bila zaklju\u010dena, trebalo ju je provesti u djelo. U na\u010delu je dogovor bio izvrstan: jedni \u0107e k poganima, drugi k \u017didovima, svatko po onome \u0161to mu je bli\u017ee i u \u010demu ima vi\u0161e iskustva. Mlada Crkva pripravila je put da se Rije\u010d \u0161iri do kraja zemlje.<\/span><\/p>\n

    4. APOSTOLSKI DEKRET I POSLJEDICE SABORA<\/span><\/p>\n

    “Zaklju\u010dak sabora veoma je jasno i zna\u010dajno obra\u0111en. Vode\u0107i mu\u017eevi izabiru se za poslanstvo, zaklju\u010dci su stavljeni u dokument, a Apostolski se sabor progla\u0161ava djelom Duha Svetoga. Petar i apostoli rekli su zadnju rije\u010d i Djela ih vi\u0161e ne spominju toliko. Po\u010dinje novo doba u kojem Pavao odsada postaje glavnim pokreta\u010dem na putu Rije\u010di te postaje vjerovjesnik i svjedok Crkve koja se udaljila od \u017didovstva i dalje se samostalno razvija nezaboravljaju\u0107i svoje korijene.”[18]<\/a> Dekret se \u0161alje bra\u0107i iz poganstva u Antiohiju, Siriju i Ciliciju, a kasnije \u0161to vidimo u 16, 4 \u0107e biti objavljen po svim gradovima Prvog misijskog putovanja. Vidimo da su druge dvije zajednice koje je Pavao osnovao, a o po\u010decima zajednice u Antiohiji ve\u0107 smo ne\u0161to govorili. Samo apostolsko pismo sastavljeno je po obi\u010daju helenisti\u010dkih povjesni\u010dara. naslov je uobi\u010dajen za sva helenisti\u010dka pisma.[19]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>
    \n U samom dekretu pogled nam se zaustavlja prvo na re\u010denici iz 15, 28 \u1f14\u03b4\u03bf\u03be\u03b5\u03bd \u03b3\u1f70\u03c1 \u03c4\u1ff7 \u03c0\u03bd\u03b5\u1f7b\u03bc\u03b1\u03c4\u03b9 \u03c4\u1ff7 \u1f01\u03b3\u1f77\u1ff3 \u03ba\u03b1\u1f76 \u1f21\u03bc\u1fd6\u03bd. “Taj izraz prikladno ozna\u010dava razmi\u0161ljanje u kojem je veoma sna\u017eno nagla\u0161ena Bo\u017eja inicijativa. Crkvena vlast ne djeluje na temelju vlastitog naho\u0111enja, zakonita je samo kada provodi spasonosnu volju Bo\u017eju.”    [20]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

    Sljede\u0107e \u0107emo prou\u010diti takozvane 4 Jakovljeve klauze koje se nalaze na 3 mjesta u Djelima: 15, 20; 15, 29; 21, 25: 1. \u1f00\u03c0\u1f73\u03c7\u03b5\u03c3\u03b8\u03b1\u03b9 \u03c4\u1ff6\u03bd, \u1f00\u03bb\u03b9\u03c3\u03b3\u03b7\u03bc\u1f71\u03c4\u03c9\u03bd \u03c4\u1ff6\u03bd \u03b5\u1f30\u03b4\u1f7d\u03bb\u03c9\u03bd, \u03ba\u03b1\u1f76 \u03c4\u1fc6\u03c2 \u03c0\u03bf\u03c1\u03bd\u03b5\u1f77\u03b1\u03c2, \u03ba\u03b1\u1f76 \u03c4\u03bf\u1fe6 \u03c0\u03bd\u03b9\u03ba\u03c4\u03bf\u1fe6 \u03ba\u03b1\u1f76 \u03c4\u03bf\u1fe6 \u03b1\u1f35\u03bc\u03b1\u03c4\u03bf\u03c2. <\/strong>Tu se radi o zabranama koje su nu\u017ene za svakoga tko \u017eivi u okru\u017eenju \u017didova. Pozadinu tih klauza nalazimo u Lev 17-18. Profesor Cifrak razlog tih klauza tra\u017ei u mogu\u0107nosti da se mo\u017ee djelovati me\u0111u \u017didovima. Naime, pozivaju\u0107i se na 15, 21 gdje se govori da je Mojsije imao poslanike po svim gradovima, mo\u017ee se zaklju\u010diti da su \u017didovi i prije blagovali s poganima. I dakle ako bi \u017didovi vidjeli pokr\u0161tene \u017didove da blaguju s poganima ne uzdr\u017eavaju\u0107i se onoga \u0161to je osnovno propisano u Starom Zavjetu tada bi bili jo\u0161 dalje od prihva\u0107anja Radosne Vijesti. Zbog toga se savjetuje da se i kr\u0161\u0107ani iz poganstva zapravo pona\u0161aju kao ve\u0107 otprije poznati prozeliti. U tom smislu se mo\u017ee ostvariti veza sa Gal 2, 7-8 gdje se govori o Evan\u0111elju za obrezane i neobrezane te se mo\u017ee promatrati takozvani antiohijski slu\u010daj, ali se mo\u017ee dalje povezati i sa 1 Kor 9, 20-21 gdje Pavao daje naputke kako je on evangelizirao:” Bijah \u017didovima \u017didov da \u017didove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom – premda ja nisam pod Zakonom – da one pod Zakonom steknem; onima bez Zakona, kao da sam bez zakona – premda nisam bez Bo\u017ejeg zakona nego u Kristovu zakonu – da steknem one bez Zakona”[21]<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/p>\n

    Same Jakovljeve klauzule mo\u017ee se promatrati i eti\u010dki. Tako bi ona koja brani \u017ertvovanje idolima mogla biti zapravo klauzula koja podsje\u0107a na strogo \u010duvanje saveza koje je izra\u017eeno jo\u0161 u Tori. Sljede\u0107a koja brani udavljeno mogla bi zna\u010diti, prema nekim autorima, zabranu svakog nasilja i nad ljudima i nad \u017eivotinjama, zabrana Krvi mogla bi tada ozna\u010davati zabranu ritualnog \u010da\u0161\u0107enja drugih bogova, a sli\u010dno tako\u0111er i zabrana bludni\u0161tva jer u antici su bili \u010desti politeisti\u010dki kultovi koji su se ispoljavali kroz razuzdane seksualne sastanke.[22]<\/a><\/span><\/p>\n

    Mo\u017eemo zaklju\u010diti da su te Jakovljeve klauzule duboko ukorijenjene u Stari zavjet, a cilj im je na jedan na\u010din privu\u0107i na kr\u0161\u0107anstvo one iz obrezanja. Naime, Jakov, kao predstavnik i vo\u0111a judeokr\u0161\u0107ana vodi ra\u010duna da se \u017didovi koji jo\u0161 nisu prihvatili Krista ne sablazne kada vide kr\u0161\u0107ane iz poganstva kako ne po\u0161tuju ni ono temeljno \u0161to donosi Levitski zakonik. “Ako se poganokr\u0161\u0107ani toga pridr\u017eavaju, tada Evan\u0111elje ima priliku (ra\u0161iriti se – op. a.) i me\u0111u Obrezanima.”[23]<\/a><\/span><\/p>\n

    Kr\u0161\u0107ani prvog stolje\u0107a su zasigurno imali problema s interpretiranjem te 4 zabrane o \u010demu najbolje svjedo\u010danstvo imamo u takozvanom antiohijskom slu\u010daju i sukobu Pavla i Petra \u0161to vidimo u Gal 2. Ali, dopu\u0161teno nam je pretpostaviti, da su one bile temelj na kojem se rije\u0161io sukob izme\u0111u judeokr\u0161\u0107ana i kr\u0161\u0107ana iz poganstva te da su, uz povijesne okolnosti 1. st. \u0161to uklju\u010duje razorenje hrama i raseljavanje \u017didova, zaslu\u017ene da se kr\u0161\u0107anstvo prestalo ve\u0107 po\u010detkom 2. st. smatrati \u017eidovskom sektom \u0161to mu je uvelike pomoglo u \u0161irenju tada poznatim svijetom.<\/span><\/p>\n

    ZAKLJU\u010cAK<\/span><\/p>\n

    Jeruzalemski sabor kao prvi poku\u0161aj kontekstualizacije Isusove poruke imao je iza sebe podlogu odnosa \u017didova i pogana u Starom zavjetu. \u017didovi, koji su izabrani narod, a tako su se i sami smatrali, te\u0161ko su mogli podnijeti da je i poganima omogu\u0107eno ono \u0161to je obe\u0107ano njihovim ocima. Ve\u0107 na po\u010detku Djela u 6. poglavlju mo\u017ee se nazrijeti sukob izme\u0111u judeokr\u0161\u0107ana i kr\u0161\u0107ana koji su do\u0161li od \u017didova gr\u010dkog jezika, a to je sve kulminiralo \u0161irenjem kr\u0161\u0107anstva u Antiohiju i Pavlovim prvim misijskim putovanjem.<\/span><\/p>\n

    Pavao je u svojoj teologiji uvijek tvrdio da je i poganima omogu\u0107eno spasenje vjerom u Isusa Krista, a problem je nastalo kada je trebalo uvjeriti \u017didove da na takvu vjeru pristanu \u0161to nas dovodi do apostolskog sastanka. Okupljeni u Jeruzalemu su tada morali odlu\u010diti ho\u0107e li kr\u0161\u0107anstvo se zatvoriti unutar \u017eidovstva, ili \u0107e na odre\u0111eni na\u010din postati samostalno. Upravo veli\u010dina i dalekose\u017enost te odluke da za vjeru u Isusa nije potrebno obrezanje prema autoru Djela \u010din je Duha Svetoga koji je i u najranijim danima vodio Bo\u017eji narod. Odluke sabora sa\u017eele su se u 4 takozvane Jakovljeve klauzule koje su poslu\u017eile kao temelj budu\u0107eg odnosa kr\u0161\u0107ana iz \u017didostva i iz poganstva, a iako je bilo problema s njihovom interpretacijom, one su pomogle da se na kr\u0161\u0107anstvo i dalje mo\u017ee privu\u0107i i uvjerene \u017didove.<\/span><\/p>\n

    Svakako da je puno pitanja ostalo otvoreno, a da se iznesenom problemu moglo i trebalo pristupiti iz jo\u0161 vi\u0161e perspektiva, no stava smo kako smo ostvarili cilj i dokazima potkrijepili po\u010detnu tezu koja ka\u017ee kako je autoru Djela bila nakana pokazati da je Duh Sveti bio na djelu u dono\u0161enju odluka Jeruzalemskog sabora zahvaljuju\u0107i kojima su se kr\u0161\u0107anstvu otvorile mogu\u0107nosti da se pro\u0161iri u sve krajeve svijeta. To \u0161irenje Djela su pokazala kroz lik apostola Pavla koji \u0107e u sljede\u0107im poglavljima malo po malo pribli\u017eavati se Urbs aeterna<\/em> i u njega u\u0107i u 28 poglavlju.<\/span><\/p>\n

    \"\"<\/a><\/p>\n

    [1]<\/a> usp. Thimothy WIARDA, The Jerusalem council and the theological Task <\/em>u: JETS 46\/2, 2003.233.-235.<\/span><\/p>\n

    [2]<\/a> usp. Hyang DEA PARK, Drawing ethical principles from the process of the Jerusalem council <\/em>na: Tyndale Fellowship Conference in 2009., 272.-273.<\/span><\/p>\n

    [3]<\/a> usp. Celestin TOMI\u0106, Savao Pavao, <\/em>Zagreb, 1982., 226.<\/span><\/p>\n

    [4]<\/a> vi\u0161e o tome u: Joachim GNILKA, Prvi kr\u0161\u0107ani. Izvori i po\u010detak Crkve, <\/em>Zagreb, 2003., 212.-220.<\/span><\/p>\n

    [5]<\/a> takozvane Jakovljeve klauze koje se nalaze u Dj 15, 20(“nego im poru\u010di da se uzdr\u017eavaju od mesa okaljana idolima, od bludni\u0161tva, od udavljenoga i od krvi<\/em>“) sli\u010dno jo\u0161 u: 15, 29; 21, 25<\/span><\/p>\n

    [6]<\/a> usp. Raymond E. Brown, Uvod u Novi zavjet, <\/em>Zagreb, 2008., 301.<\/span><\/p>\n

    [7]<\/a> Klaus KLIESCH, Djela apostolska<\/em>, Zagreb, 1993., 93.<\/span><\/p>\n

    [8]<\/a> usp. Marinko VIDOVI\u0106, Poganokr\u0161\u0107ani: Okosnica poslanice Efe\u017eanima, <\/em>u: Crkva u svijetu, 38\/1, 2003., 8-13<\/span><\/p>\n

    [9]<\/a> usp. Raymond E. Brown, Uvod u Novi zavjet, 299.<\/em><\/span><\/p>\n

    [10]<\/a> Raymond E Brown, Uvod u Novi zavjet, 300.<\/em><\/span><\/p>\n

    [11]<\/a> E. EBEL, “Das Leben des Paulus<\/em>“, Paulus. Leben – Umwelt – Werk – Briefe<\/em>, T\u00fcbingen – Basel, 2006., 87.; preneseno u: Mario CIFRAK, I rije\u010d je Bo\u017eja rasla. Od kerigme do evan\u0111elja<\/em>, Zagreb 2016., 126.<\/span><\/p>\n

    [12]<\/a> usp. Raymond E. Brown, Uvod u Novi zavjet<\/em>, 300.-301.<\/span><\/p>\n

    [13]<\/a> usp. Ivan Dugand\u017ei\u0107, Pavao. Svjedok i apostol Isusa Krista., Zagreb, 2002.<\/em><\/span><\/p>\n

    [14]<\/a> tako u: Mario CIFRAK: Petrus und Jakobus bei dem sog. Apostelkonzil in Jerusalem (Apg 15)<\/em>, Antoianum LXXXV (2010.), 10.-13.<\/span><\/p>\n

    [15]<\/a> usp. Mario CIFRAK, Petrus und Jakobus, <\/em>17.<\/span><\/p>\n

    [16]<\/a> Tomo VUK\u0160I\u0106 (ur.), Komentar evan\u0111elja i Djela apostolskih, <\/em>Sarajevo, 1997., 472.<\/span><\/p>\n

    [17]<\/a> usp. Marinko VIDOVI\u0106, Poganokr\u0161\u0107ani<\/em>., 13<\/span><\/p>\n

    [18]<\/a> Klaus KLIESCH, Djela apostolska<\/em>, 95.<\/span><\/p>\n

    [19]<\/a> usp. Tomo VUK\u0160I\u0106 (ur.), Komentar evan\u0111elja i Djela apostolskih, 474.-475.<\/em><\/span><\/p>\n

    [20]<\/a> Tomo VUK\u0160I\u0106 (ur.), evan\u0111elja i Djela apostolskih,475.<\/em><\/span><\/p>\n

    [21]<\/a> Mario CIFRAK, I rije\u010d je Bo\u017eja rasla. Od kerigme do evan\u0111elja, <\/em>80.-82.<\/span><\/p>\n

    [22]<\/a> usp. Hyang DEA PARK, Drawing ethical principles<\/em>, 286.-290.<\/span><\/p>\n

    [23]<\/a> usp. Mario CIFRAK: Petrus und Jakobus, 14.<\/em><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Jeruzalemski sabor kao centralni doga\u0111aj Djela apostolskih i jedan od zna\u010dajnijih u Pavlovom \u017eivotu prou\u010davamo \u010ditaju\u0107i 15. poglavlje spomenute biblijske knjige. U njoj pisac na dobro dramatur\u0161ki obra\u0111en na\u010din stavlja glavne likove u radnju, a zaklju\u010dcima te epizode mijenja tijek svoje knjige. Djela apostolska do 15. poglavlja izvje\u0161tavaju prvo o idealnoj jeruzalemskoj zajednici prvih kr\u0161\u0107ana, … Op\u0161irnije<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3172,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-3148","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-teologija-i-filozofija"],"views":6293,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3148","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3148"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3148\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3172"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3148"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3148"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3148"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}