{"id":332,"date":"2015-04-16T15:03:59","date_gmt":"2015-04-16T15:03:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.ofm.hr\/juniorat\/?p=332"},"modified":"2015-04-16T15:13:26","modified_gmt":"2015-04-16T15:13:26","slug":"odnos-sv-franje-prema-bozjoj-rijeci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ofm.hr\/juniorat\/odnos-sv-franje-prema-bozjoj-rijeci\/","title":{"rendered":"Odnos sv. Franje prema Bo\u017ejoj rije\u010di"},"content":{"rendered":"

U Starom zavjetu tema o Bo\u017ejoj rije\u010di nije predmet apstraktne spekulacije. Ona je prije svega iskustvena \u010dinjenica: Bog izravno govori nekim povla\u0161tenim ljudima; preko njih govori svome narodu i svim ljudima. Izabrani izraelski narod imao je direktno iskustvo Boga koji govori. Narod je vjerovao Bogu i Bog ga je postepeno uvodio u ispunjenje svojih obe\u0107anja. U Novom zavjetu ta rije\u010d koju je Bog davao narodu postala je tijelom, osobom \u2013 Isusom Kristom \u2013 vje\u010dnom Bo\u017ejom rije\u010di koja postaje kona\u010dni odgovor na sva ljudska tra\u017eenja i vrhunac Bo\u017ejega darivanja i objavljivanja \u010dovjeku. [1]<\/a> Evan\u0111elje u izvanbiblijskom gr\u010dkom jeziku zna\u010di \u201eradosna vijest\u201c, osobito vijest o pobjedi. Kr\u0161\u0107anski je govor, me\u0111utim glagol \u201eevangelizirati\u201c nesumnjivo preuzeo iz Staroga zavjeta, s onim naro\u010dito smislom koji je ta rije\u010d ve\u0107 tamo imala, a to je: navje\u0161\u0107ivati spasenje.[2]<\/a><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u017divot sv. Franje bio je obilje\u017een upravo ovakvim iskustvom Boga koji govori. Franjino je obra\u0107enje po\u010delo izravnim Bo\u017ejim pozivom. Bog mu govori i poziva ga u zajedni\u0161tvo sa sobom. \u010citav \u0107e Franjin \u017eivot biti obilje\u017een Bo\u017ejom rije\u010di. Franjo nije slijepi slu\u0161a\u010d evan\u0111elja ve\u0107e on ono \u0161to \u010duje \u017eeli provesti u djelo i konkretni \u017eivot. Evan\u0111elje, Bo\u017eja rije\u010d za Franju nije samo knjiga ve\u0107 osoba s kojom se svakodnevno dru\u017ei, kojoj vjeruje. U Bo\u017ejoj rije\u010di Franjo prepoznaje Bo\u017eju volju koju treba slijediti.<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kroz ovaj rad ukratko \u0107u prikazati kakav je Franjo imao odnos prema Bo\u017ejoj rije\u010di i kako je Bo\u017eja rije\u010d, evan\u0111elje bilo vodi\u010d njegova \u017eivota, \u017eivota njegove bra\u0107e. Franju je evan\u0111elje pratilo od njegova obra\u0107enja pa sve do prelaska u ku\u0107u O\u010devu. Ograni\u010dit \u0107u se samo na Franjine \u017eivotopise (sv. Bonaventure i Tome \u010celanskoga) te na Franjine spise. Rad ima sedam poglavlja. Prvo poglavlje govori o Franjinom razumijevanju\u00a0 i \u010ditanju Svetoga pisma. Drugo poglavlje isti\u010de Franjino po\u0161tovanje prema Bo\u017ejoj rije\u010di i napisanim Bo\u017ejim imenima i rije\u010dima i to po\u0161tovanje koje se nije sastojalo samo u \u010ditanju i razmatranju Bo\u017eje rije\u010di ve\u0107 u po\u0161tovanju prema papirima na kojima su napisana imena i rije\u010di Gospodnje. Tre\u0107e poglavlje pokazuje kako je Franjo ugradio evan\u0111elje u \u017eivot i Pravilo Reda Manje bra\u0107e. \u010cetvrto poglavlje \u017eeli pokazati kako je Bo\u017eja rije\u010d temelj i putokaz za Franjin \u017eivot i djelovanje. Tema petog poglavlja je teologija sv. Ivana u Franjinim spisima. Franjo u svojim spisima gradi sliku Boga koji je dobrota i ljubav i to na temelju Bo\u017eje rije\u010di. To je \u00a0tema \u0161estog poglavlja. Sedmo poglavlje govorio o Bo\u017ejoj rije\u010di kao glavnom nadahnu\u0107u Franjine molitve.<\/span><\/p>\n

    \n
  1. Franjino razumijevanje i \u010ditanje Bo\u017eje rije\u010di<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Brojni \u017eivotopisci \u017eivota sv. Franje izvje\u0161\u0107uju nas o njegovom razumijevanju i \u010ditanju svetih knjiga.[3]<\/a>\u00a0 Toma \u010celanski u Drugom \u017eivotopisu svjedo\u010di i tvrdi da Franjo nije studirao nikakve znanosti, ali ipak je nau\u010dio najuzvi\u0161enije znanje, a to je ona mudrost od Boga koja je \u010disti Bo\u017eji dar. \u00a0Razlog kako je Franjo nau\u010dio to \u201esveto znanje\u201c, tu mudrost od Boga Toma \u010celanski obrazla\u017ee: \u201eBio je obasjan sjajem vje\u010dnoga svjetla te nije bio neupu\u0107en u Sv. pismo.\u201c[4]<\/strong><\/a> <\/em>Time nas Toma \u010celanski izvje\u0161tava kako je sv. Franjo imao dar od Boga ulaziti\u00a0 u skrivenost Bo\u017ejih otajstava jer je\u00a0 imao prije svega \u010dist um i \u010disto srce i \u017earku ljubav prema Gospodinu koja ga je \u010dinila otvorenim da je Rije\u010d koju je \u010ditao mogao i utisnutu u svoju du\u0161u, usvojiti, zapamtiti, a onda i preto\u010diti u konkretni \u017eivot i djelo. “Imao je pam\u0107enje za \u010ditanje knjiga”, i sluh nije ne\u0161to samo jedanput uzalud \u010duo, jer je to neprestano s pobo\u017eno\u0161\u0107u u njemu pre\u017eivala ljubav. Govorio je da je ovakav na\u010din u\u010denja i \u010ditanja plodonosan, a ne onaj kad netko prije\u0111e na tisu\u0107e rasprava.[5]<\/strong><\/a> <\/em>Franjo ovime isti\u010de va\u017enost kako je rije\u010d Bo\u017eju vrlo va\u017eno prebirati u svome srcu, razmi\u0161ljati jer teka tada rije\u010d Bo\u017eja donosi ploda u \u017eivotu vjernika. Uvjet da Bo\u017eja rije\u010d bude posijana na plodno tlo u na\u0161em \u017eivotu prije svega jest poniznost jer \u201eonaj koji ponizno, a ne preuzetno nastoji istra\u017eivati sv. Pismo, od poznavanja samog sebe lako \u0107e do\u0107i do Boga i do znanja o Bogu<\/em>.[6]<\/a><\/span><\/p>\n

    Franjo je imao uliveno znanje svetih knjiga i dar njihova razumijevanja. O tom nam prije svega Toma \u010celanski potvr\u0111uje u Drugom \u017eivotopisu u dvije zgode, kada je jednom bratu dominikancu potvrdio i rastuma\u010dio proro\u010danstvo iz Ezekijelove knjige (Ez 3,18). Na Franjino tuma\u010denje brat dominikanac je uskliknuo svojoj bra\u0107i, koja su u to vrijeme bila poznata po teolo\u0161kom znanju i u\u010deno\u0161\u0107u: \u00a0\u201e<\/em>Bra\u0107o moja, bogoslovsko znanje ovoga \u010dovjeka, koje se temelji na \u010disto\u0107i i kontemplaciji, sli\u010dno je orlu u letu; a na\u0161e znanje “trbuhom plazi po zemlji”.\u201c[7]<\/strong><\/a> <\/em>Nadalje Toma \u010celanski u svom Drugom \u017eivotopisu svjedo\u010di nam u broju 105. jo\u0161 jednom kako je sv. Franjo imao veliko znanje i poznavanje svetih knjiga. Dok je jednom bio bolestan i dok su ga snalazile boli jedan mu je brat kazao da bi bilo dobro da mu se \u010dita ne\u0161to iz proroka kako bi mu se obradovao duh u Gospodinu. Franjo je istaknuo kako je sam sebi iz pisma toliko toga usvojio da mu je to posve dosta za razmatranje i razmi\u0161ljanje.[8]<\/a><\/span><\/p>\n

    Na tragu ovih svjedo\u010denja Tome \u010celanskoga stoji i sv. Bonaventura u Manjem i Ve\u0107em \u017eivotopisu u kojem jo\u0161 nadodaje kako je \u201emnogostruki duh proroka u punini tako mnogolike milosti po\u010divao (usp. Iz 11,2) na njemu\u201c[9]<\/strong><\/a><\/em> Bonaventura isti\u010de kako je razlog Franjine tako velike upu\u0107enosti u sv. Pismo prije svega neumorno nastojanje u molitvi i vje\u017ebanje u krepostima po kojem je na poseban na\u010din dobio dar poznavanja i upu\u0107enosti u Bo\u017eju rije\u010d.[10]<\/a><\/span><\/p>\n

      \n
    1. Franjino po\u0161tovanje prema Bo\u017ejoj rije\u010di<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

      \u010citaju\u0107i Franjine spise jasno mo\u017eemo vidjeti kako evan\u0111elje za njega ne predstavlja bilo kakav spis ve\u0107 u njemu vidi tajanstvenu Kristovu nazo\u010dnost, Kristovu prisutnost. Tako je vjerovao da kada \u010dita evan\u0111elje da to sam Krist progovara i o\u010dituje nam svoju volju. Franjo je tako bratu Bernardu Kvintavalskom koji mu se je \u017eelio pridru\u017eiti rekao: Po\u0111imo u crkvu, uzet \u0107emo evan\u0111elistar pa od Krista zatra\u017eimo savjet.<\/em>[11]<\/a> Vjeruju\u0107i \u010dvrsto u Gospodinovu prisutnost u evan\u0111eoskim rije\u010dima\u00a0 Franjo \u017eeli da se u napisanim rije\u010dima \u0161tuje Gospodin koji je te rije\u010di rekao. U Pismu kustodima<\/em> Franjo zaklinje i moli: \u201e<\/em>Molim vas ve\u0107ma nego za samoga sebe da, onda kad bude zgodno i kad vidite da je prikladno, ponizno zamolite klerike da presveto tijelo i krv Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i sveta imena i napisane njegove rije\u010di, koje posve\u0107uju tijelo, moraju \u0161tovati iznad svega\u2026 Napisana Gospodinova imena i rije\u010di, gdje god ih na\u0111u na ne\u010distim mjestima, neka pokupe i smjeste na pristojno mjesto.[12]<\/strong><\/a><\/em> U Pismu klericima<\/em> Franjo izri\u010de istinu kako bez rije\u010di nema sakramenta: \u201e\u010cuvajmo se, svi mi klerici, velikoga grijeha i neznanja \u0161to ga neki imaju s obzirom na presveto tijelo i krv Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i s obzirom na presveta imena i njegove napisane rije\u010di koje posve\u0107uju tijelo. Znamo da ne mo\u017ee postojati tijelo, ako ga prije ne posveti rije\u010d. Ni\u0161ta, naime, nemamo i ne vidimo tjelesno na ovome svijetu od samoga Svevi\u0161njega osim tijela i krvi, imena i rije\u010di po kojima smo stvoreni i otkupljeni iz smrti u \u017eivot (1Iv 3, 14).[13]<\/strong><\/a><\/em> Franjo kroz oba Pisma klericima <\/em>osobito i strogo poziva klerike da na dostojna mjesta pohrane presveto tijelo i krv Gospodinovu\u00a0 kao i imena i rije\u010di Gospodinove potaknut o\u010dito osobnim osvjedo\u010denjem o krivom postupanju klerika prema presvetim Tajnama i rije\u010dima Gospodnjim te u svoja pisma stavlja o\u0161tru prijetnju kako \u0107e svatko do\u0107i u ruke Gospodinove kao \u0161to se i on daje nama u ruke te da \u0107e svaki klerik na dan suda stati pred Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i njemu dati ra\u010dun o vlastitu postupanju.[14]<\/a> Jednako tako Franjo u Oporuci pi\u0161e: Gdje god na\u0111em na nedostojnim mjestima napisana sveta njegova imena i rije\u010di, pokupit \u0107u ih i molim da se pokupe i stave na dostojno mjesto.[15]<\/strong><\/a><\/em><\/span><\/p>\n

      Franjo je znao za povijesnu udaljenost koja nas dijeli od isusa iz Nazareta. No, on ipak u tome ne vidi nikakvu prikra\u0107enost jer otkriva iste uvjete i mogu\u0107nosti kao i za Isusove suvremenike. Kao i Isusovi suvremenici i on se mo\u017ee poslu\u017eiti istim mostom\u00a0 izme\u0111u Boga i ljudi, jer Bog \u2013 po rije\u010di i u sakramentu \u2013 postavlja taj most , a to je Isus. U rije\u010di i sakramentu Bog nastavlja biti prisutan. Uo\u010dljivo je iz Franjinih spisa da on shva\u0107a vezu izme\u0111u rije\u010di i sakramenta. Jedan papinski dokument o euharistiji \u2013 vjerojatno ga je Franjo nadahnuo \u2013 nalazi u Franji velikog \u0161iritelja i pobornika.[16]<\/a> Tako mo\u017eemo re\u0107i da Franjo sebi uzima u zadatak da to papino pismo dopre do svih i zato pi\u0161e mno\u0161tvo pisama: klericima, laicima, kustodima, cijelom redu, upraviteljima naroda. Franjo nagla\u0161ava va\u017enost svetih rije\u010di jer zahtijeva posve isto po\u0161tovanje za rije\u010d kao i za sakrament. Treba re\u0107i da on rije\u010di daje stanovitu prednost pred sakramentom jer znao da Kristovo tijelo ne mo\u017ee biti prisutno bez rije\u010di pretvorbe. Rije\u010d \u010dini da sakrament nije neko nijemo zbivanje neki magijski \u010din ve\u0107 su znakovi Crkve razumljivi \u010dini, oni nam govore i imaju za nas razumljivi smisao ukoliko se doga\u0111aju u ozra\u010dju rije\u010di, u raspolo\u017eenju slu\u0161anja, govora i priop\u0107avanja. Tako se vra\u0107amo na temeljnu Franjinu misao koja je prisutna u njegovim djelima, a to je da ni\u0161ta od Svevi\u0161njeg nemamo, osim njegova Tijela i njegove Krvi, imena i rije\u010di\u00a0 po kojima smo stvoreni i spa\u0161eni iz smrti na \u017eivot.[17]<\/a><\/span><\/p>\n

        \n
      1. Rije\u010d Bo\u017eja \u2013 temelj Pravila Reda Manje bra\u0107e<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

        \u010citaju\u0107i Franjine spise lako uo\u010davamo da se temelj nalazi u sv. Pismu. Ako pogledamo samo Franjino pravilo, bilo ono Nepotvr\u0111eno<\/em> ili Potvr\u0111eno<\/em> vidimo da je Franjo stavio kao temelj evan\u0111elje. U dugogodi\u0161njem tra\u017eenju svoga \u017eivotnoga smisla Franjo je kona\u010dno otkrio jedno: evan\u0111elje. U evan\u0111elju, a onda i u rije\u010di Bo\u017ejoj prona\u0161ao je odgovore na sva svoja mladena\u010dka pitanja i smisao svoga \u017eivota. Otkrio je da \u017eeli \u017eivjeti samo evan\u0111elje jer kroz evan\u0111elje on otkriva Boga kao jedini i kona\u010dni smisao svoga \u017eivota. O tome nas izvje\u0161tava i Franjin \u017eivotopisac Toma \u010celanski: Ali kad se jednoga dana u spomenutoj crkvi \u010ditalo Evan\u0111elje, kako je Gospodin poslao svoje u\u010denike da propovijedaju, i svetac Bo\u017eji bio ondje nazo\u010dan, da bi evan\u0111eoske rije\u010di razumio, ponizno je zamolio sve\u0107enika da mu pro\u010ditani odlomak protuma\u010di. \u2014 A kad mu je ovaj sve redom protuma\u010dio i kad je sveti Franjo \u010duo da Kristovi u\u010denici ne smiju imati ni zlata, ni srebra, ni novca, ni torbe, ni nov\u010darke da putem ne nose ni \u0161tapa, ni obu\u0107e, neka nemaju ni dviju tunika, nego neka propovijedaju kraljevstvo Bo\u017eje i pokoru,<\/em>[18]<\/strong><\/em><\/a> odmah je u Duhu Bo\u017ejem uskliknuo: \u00bbOvo je ono \u0161to ho\u0107u, ovo je ono \u0161to tra\u017eim, ovo \u017eelim cijelim srcem izvr\u0161avati.\u00ab Zato je\u00a0 sveti otac silno radostan odmah po\u017eurio izvr\u0161iti ono \u0161to je spasonosno \u010duo. Nije dopustio da pro\u0111e neko vrijeme pa da istom onda po\u010dne pobo\u017eno provoditi ono \u0161to je \u010duo. Odmah je s nogu izuo obu\u0107u, iz ruku je odbacio \u0161tap, zadovoljio se samo jednom tunikom, ko\u017enati remen je zamijenio konop\u010di\u0107em.[19]<\/strong><\/a> <\/em><\/span><\/p>\n

        Od toga trenutka koji nam op\u0161irno opisuje Toma \u010celanski Franjo \u0107e nastojati ono \u0161to je \u010duo i razumio prenijeti i na svu svoju bra\u0107u i \u017eele\u0107i i drugima ponuditi da \u017eive ono \u0161to i on \u017eivi. Zbog toga \u0107e za temelj svoga \u017eivota i \u017eivota bra\u0107e postaviti evan\u0111elje i to onako kako ga razumije. Pi\u0161u\u0107i pravilo Franjo je upravo to istaknuo. Osnovicu franjeva\u010dkoga \u017eivota \u010dine upravo rije\u010di sinopti\u010dkih evan\u0111elja; na njima ve\u0107inom Franjo gradi svoje spise i \u017eivot. Temelj \u017eivotnog poziva svoga i svoje bra\u0107e Franjo nalazi u nekoliko va\u017enih svetopisamskih citata; Mt 19,21; Mt 16, 24, Lk 14, 26. Prodati sve, postati siroma\u0161an, uzeti svoj kri\u017e , odre\u0107i se sebe, i\u0107i za Kristom i ostaviti sve ono \u0161to \u010dini sigurnost \u017eivota te postaviti jednu jedinu ljubav u \u017eivotu \u2013 Krista za Franju je temelj nasljedovanja Krista. Tako \u0107e on to postaviti u svome pravilu: Pravilo i \u017eivot ove bra\u0107e jest: \u017eivjeti u poslu\u0161nosti, u \u010disto\u0107i i bez vlasni\u0161tva te slijediti nauku i stope Gospodina na\u0161ega Isusa Krista, koji ka\u017ee: Ho\u0107e\u0161 li biti savr\u0161en, idi i prodaj (Mt 19,21) sve (usp. Lk 18,22) \u0161to ima\u0161 i podaj siromasima, pa \u0107e\u0161 imati blago na nebu, a onda do\u0111i i idi za mnom (Mt 19,21). I: Ho\u0107e li tko za mnom, neka se odre\u010de samoga sebe, neka uzme svoj kri\u017e i neka ide za mnom (Mt 16,24). Zatim: Do\u0111e li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, \u017eenu i djecu, bra\u0107u i sestre, pa i sam svoj \u017eivot, ne mo\u017ee biti moj u\u010denik (Lk 14,26). I: Tko god ostavi oca ili majku, bra\u0107u ili sestre, \u017eenu ili djecu, ku\u0107e ili polja poradi mene, stostruko \u0107e primiti i \u017eivot vje\u010dni ba\u0161tiniti (usp. Mt 19,29; Mk 10,19; Lk 18,29).<\/em>[20]<\/a> \u010citaju\u0107i evan\u0111elje, ali i \u010ditavo sv. Pismo nam svjedo\u010di kako je Gospodin vjeran svojim obe\u0107anjima, ali isto tako s na\u0161e strane tra\u017ei \u010dvrstu odluku\u00a0 i opredjeljenje za njega. Stari zavjet \u0107e vi\u0161e puta navest kako je na\u0161 Gospodin ljubomoran Bog koji ne voli ljude podijeljena srca. Franjo \u0107e to shvatiti da u situaciji i opredjeljenju za Krista Bog tra\u017ei na\u0161e nepodijeljeno srce, srce i \u017eivot koji \u0107e biti potpuno predan Njemu. Za Franju odluka o nasljedovanju Krista mora biti \u010dvrsta, jer prikladnost za kraljevstvo Bo\u017eje protivi se povratku na stari na\u010din \u017eivota. Temelj za to Franjo nalazi u Lk 9,62: I po nalogu gospodina pape ne\u0107e im nipo\u0161to biti dopu\u0161teno iza\u0107i iz ovoga Reda, jer po svetom Evan\u0111elju \u201cNitko tko stavi ruku svoju na plug, pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Bo\u017eje.\u201d[21]<\/strong><\/a> <\/em><\/span><\/p>\n

        Franjo je tra\u017ee\u0107i kako da bra\u0107i ozna\u010di kakav mora biti temeljni odnos izme\u0111u bra\u0107e , odgovor nalazi opet u evan\u0111elju i to u takozvanom zlatnom pravilu (Mt 7,12). To pravilo kod Franje nalazi mnogostruku primjenu: pozvana su bra\u0107a druge podnositi u slabosti kako bi sama htjela da se njih podnosi. Sva bra\u0107a pozvana su me\u0111usobno slu\u017eiti jedni drugima i budu\u0107i da smo sluge prema drugima trebamo biti milosrdni kako bi i sami htjeli iskusiti to milosr\u0111e, prema onima koji su pogrije\u0161ili treba biti obazriv i pa\u017eljiv kao \u0161to bi i sami htjeli da se s nama kao gre\u0161nicima postupa, bolesnike tako\u0111er treba pa\u017eljivo njegovati kako bismo sami \u017eeljali da nas njeguju. Kad netko znade i priznaje da ne mo\u017ee vi\u0161e franjeva\u010dki \u017eivjeti, treba mu pokloniti svu pa\u017enju i obzir kako bismo i sami za sebe \u017eeljeli u sli\u010dnom slu\u010daju.[22]<\/a><\/span><\/p>\n

          \n
        1. Bo\u017eja Rije\u010d \u2013 temelj i putokaz za Franjin \u017eivot i djelovanje<\/strong><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

          \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Franjo po\u0161tuje i \u010dita evan\u0111elja i druge knjige sv. Pisma ne samo da bi ga znao ve\u0107 da bi ga i \u017eivio i to bez posebnih komentara, kompromisa i dodatak ve\u0107 onako kako i stoji poruka evan\u0111elja i \u010ditave Bo\u017eje Rije\u010di. O tome nam Franjo posebno svjedo\u010di u Oporuci<\/em>: \u00a0\u00a0I kad mi je Gospodin dao bra\u0107u, nitko mi nije pokazao \u0161to mi valja \u010diniti, nego mi je sam Svevi\u0161nji objavio da moram \u017eivjeti po na\u010dinu svetog Evan\u0111elja. I ja sam to u nekoliko rije\u010di i jednostavno dao napisati, a Gospodin papa mi je potvrdio[23]<\/strong><\/a>. <\/em><\/span><\/p>\n

          \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/em>U\u00a0 mnogima Franjinim spisima nalazimo izraz \u201eslijediti kristove stope\u201c nadahnut vjerojatno\u00a0 Prvom Petrovom poslanicom r. 2,21: Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. <\/em>Rije\u010d \u201eslijediti \u201etako obilje\u017eava \u010ditav Franjin \u017eivot.[24]<\/a>Franjo na tragu evan\u0111eoskih citata izvje\u0161taja postavlja kao temeljni princip svoj bra\u0107i: slu\u017eenje. O tome na\u0161iroko govori u 4. i 5. Poglavlju Nepotvr\u0111enog pravila<\/em> u kojima isti\u010de da su bra\u0107a koja su postavljena za ministre prije svega sluge ostaloj bra\u0107i. Franjo ovdje stoji na tragu Kristovih rije\u010di kojima je Krist postavio temelj svome poslanju: \u00a0Nisam do\u0161ao da budem slu\u017een, nego da slu\u017eim <\/em>(Mt 20,28).\u00a0 Iako ovdje Franjo postavlja ove rije\u010di prije svega za bra\u0107u ministre, ovo se odnosi na njegovo cijelo bratstvo. Isto tako prema Mt 12, 36 Franjo nagla\u0161ava da \u0107e svatko morati dati ra\u010dun za svoju bra\u0107u na dan suda ako koji od njih propadne po lo\u0161em primjeru ili krivnji samoga ministra.[25]<\/a> Kako je Red s vremenom nastajao Franjo je uvidio da je potrebno regulirati odnose me\u0111u bra\u0107om. Franjo im ponovno stavlja evan\u0111elje kao temelje i putokaz i to prije svega Mt 20, 25 \u2013 26:\u00a0 <\/em>“Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velika\u0161i njihovi dr\u017ee ih pod vla\u0161\u0107u. Ne\u0107e tako biti me\u0111u vama! Naprotiv, tko ho\u0107e da me\u0111u vama bude najve\u0107i, neka vam bude poslu\u017eitelj.\u201c[26]<\/strong><\/a> <\/em>Osim stoga stava slu\u017eenja Franjo \u0107e poticati bra\u0107u da po duhovnoj ljubavi svaki brat rado slu\u017ei i pokorava se drugom bratu te neka ne u\u010dini nijednome bratu ni\u0161ta na\u017eao (usp. Gal 5,13). Franjo poti\u010de bra\u0107u da me\u0111u njima ne bude srd\u017ebe i rje\u010doborstva (usp. Lk 17,10; 2 Tim 2, 14) ve\u0107 kao temeljni zakon odnosa osim slu\u017eenja postavlja ljubav, a kao primjer ljubavi postavlja samoga Gospodina: \u00a0Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao \u0161to sam ja vas ljubio<\/em> (Iv 15,12). Franjin se govor o ljubavi posebno naslanja na sv. Ivana i njegove knjige: evan\u0111elje i poslanice. Ljubav za Franju me\u0111u bra\u0107om ne smije biti neka apstraktna ljubav ve\u0107 konkretna vidljiva:<\/em> I neka ljube jedan drugoga, kako ka\u017ee Gospodin: Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge kao \u0161to sam ja vas ljubio (Iv 15,12). I neka ljubav, \u0161to je duguju jedan drugome, poka\u017eu djelima (usp. Jak 2,18), kao \u0161to ka\u017ee apostol: Ne ljubimo rije\u010dju i jezikom, ve\u0107 djelom i istinom (1Iv 3,18). I neka nikoga ne pogr\u0111uju (Tit 3,2).[27]<\/strong><\/a><\/em> Osim toga bra\u0107a su pozvana da se \u010duvaju klevetanja te da svima o\u010dituju svoju blagost te neka jedni druge ne osu\u0111uju i ne kude.[28]<\/a> Prizor pranja nogu iz 13. poglavlja Ivanova evan\u0111elja\u00a0 Franji stoji uvijek pred o\u010dima kako bi opisao ideal manjega brata, a osobito u onim trenucima kada \u017eeli organizirati svoju zajednicu. Svatko treba drugome prati noge, osobito \u201eministri\u201c. Ovo je evan\u0111elje na neki na\u010din sr\u017e i sa\u017eetak Franjina \u017eivota. Zato je zaiskao na \u010dasu smrti da mu \u010ditaju ovo mjesto.[29]<\/a><\/span>\u00a0Kada govori o radu Franjo da bi istaknuo va\u017enost rada stoji na tragu sv. Pavla i njegove teologije isti\u010du\u0107i: Tko ne radi neka i ne jede<\/em> (2 Sol 3,10) te Svatko u onome zanatu i slu\u017ebi u kojoj je pozvan i neka i ostane <\/em>(1 Kor 7,24). Time isti\u010de da svaki brat mora obavljati kakav posao jer na tragu sv. Benedikta Franjo je temeljnoga stava da je nerad neprijatelj du\u0161e. Jedino kao opomena Franjo je postavio bra\u0107i da nijedan brat ne bude sobar, nadstojnik ili pivni\u010dar u ku\u0107i onih kojima slu\u017ei. Time je u Nepotvr\u0111enom pravilu <\/em>htio iskazati da nijedan brat ne smije raditi posao koji bi bio na sablazan ili \u0161tetu njegove du\u0161e. (usp. Mk 8,36).[30]<\/a>Franjo je svu bra\u0107u pozvao da nasljeduju siroma\u0161tvo i poniznost Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i da ne posjeduju ni\u0161ta osim onoga \u0161to im je nu\u017eno i potrebno. Time on stoji na tragu apostolovih rije\u010di: Imamo li hranu i odje\u0107u zadovoljimo se time<\/em> (1Tim 6,8). \u00a0Franjo opominje i poti\u010de bra\u0107u na \u017eivot u siroma\u0161tvu i poniznosti isti\u010du\u0107i kako je i Gospodin i Bla\u017eena Djevica Marija na zemlji skromno \u017eivjela, od rada svojih ruku i od milostinje pa stoga poziva i bra\u0107u na takav \u017eivot.[31]<\/a> Ozbiljan je i strog poziv bra\u0107i da ne primaju denara ili novca osim za potrebe bolesne bra\u0107e te se poziva na Gospodinove rije\u010di : Klonite se i \u010duvajte svake pohlepe<\/em> (usp. Lk 12,15); Pazite da vam srca ne ote\u017eaju u pro\u017edrljivosti i \u017eivotnim brigama (usp. Lk 21, 24) jer opominje da bra\u0107a paze da zbog toga \u0161to su sve izgubili ne izgube kraljevstvo nebesko (Usp. Mt 19, 77).<\/em>[32]<\/a>Franjo svoje bratstvo ne zami\u0161lja kao neku zajednicu koja bi prebivala isklju\u010divo na jednome mjestu. Franjo ne \u017eeli \u201estabilitas locis\u201c za svoje bratstvo ve\u0107 da prema Prvoj Petrovoj poslanici oni budu \u201eputnici i prido\u0161lice\u201c (1 Pt 2, 11). Sredi\u0161nja je misao ovoga redka da kao kr\u0161\u0107ani nemamo domovine ovdje na zemlji nego smo ovdje samo putnici i prido\u0161lice. Franjevac se zato mora odre\u0107i \u201estabilitas locis\u201c. Prema Franji \u010ditav franjeva\u010dki \u017eivot mora podsje\u0107ati na to da smo ovdje putnici i prido\u0161lice.[33]<\/a> Kao putnici i prido\u0161lice na ovome svijetu (usp. 1 Pt 2,11), slu\u017ee\u0107i Gospodinu u siroma\u0161tvu i poniznosti, neka s pouzdanjem prose milostinju i ne treba da se stide, jer je Gospodin radi nas bio siroma\u0161an na ovome svijetu (usp. 2 Kor 8,9).[34]<\/strong><\/a> <\/em>Bra\u0107a kao sljedbenici Isusa Krista koji \u201eponizi sam sebe postav\u0161i poslu\u0161an do smrti\u201c te vjerni svom pozivu malenosti neka \u201eradosno i veselo\u201c idu po svijetu kao sluge i svima podlo\u017eni, blaga i ponizna srca.[35]<\/a>\u00a0 U Oporuci <\/em>Franjo jo\u0161 jednom poziva bra\u0107u da ne zaborave ovu dimenziju \u017eivota: Neka se bra\u0107a \u010duvaju da nipo\u0161to ne primaju crkava, siroma\u0161nih prebivali\u0161ta niti i\u0161ta drugo, \u0161to se za njih gradi, ako nije kako dolikuje svetom siroma\u0161tvu, koje smo u Pravilu obe\u0107ali; a u njima neka uvijek prebivaju kao prido\u0161lice i putnici.[36]<\/strong><\/a><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

            \n
          1. Ivanovska te<\/strong><\/span>ologija u Franjinim spisima<\/strong><\/span><\/span>\n